Iako javnosti još nije poznata ni trasa kojom će ići podvodni kabl prema Italiji, u crnogorskoj vladi tvrde da je to odličan posao za Crnu Goru.

Ministar ekonomije Branko Vujović je kazao da će od postavljanja kabla crnogorska privreda imati značajne koristi i da će ta zemlja postati energetsko čvorište na jugoistoku Evrope. “Očekivani prihodi su od 10 do 40 miliona eura godišnje, zavisno od toga kako će biti korišćeni ti kapaciteti. Time stvaramo sve pretpostavke da budemo energetsko čvorište sa otvorenim tržištem prema Evropskoj uniji preko Italije”, istakao je on.    

Jednosmjerni prekomorski kabl će biti dug oko 450 kilometara, sa kapacitetom od hiljadu megavata. Crna Gora će morati da plati izgradnju postrojenja na koje će se kabl priključiti, kao i kompletan sistem prenosa od obale do svoje sjeverne granice, što će koštati  oko 80 miliona eura.

Crnogorska i italijanska vlada su, inače, u februaru ove godine potpisale sporazum o zajedničkom energetskom projektu. Italijani su već kupili 43 odsto državnog preduzeća “Elektroprivreda Crne Gore” i planiraju izgradnju niza velikih energetskih objekata u Crnoj Gori, među kojima su najznačajniji novi blok termoelektrane u Pljevljima i četiri hidroelektrane na rijeci Morači. Italija je među najvećim uvoznicima struje u Evropi, a i Crna Gora uvozi gotovo trećinu potrebne energije.

Ali, to će dovesti do potapanja velikog dijela teritorije Crne Gore, uključujući prekrasni kanjon Morače, i do štetnih posljednica po ekologiju, upozoravaju stručnjaci.

Član “Foruma 2010” Dejan Mijović, koji je dugo radio u crnogorskoj vladi, kaže da će i elektrane i kabl biti u interesu Italije, a ne građana Crne Gore. “Svi proizvođači će, kada se otvori tržište energije 2015. godine, biti zainteresovani da, prije svega, Italiji prodaju struju obzirom da su cijene energenata u toj zemlji znatno veće nego u regionu. U takvoj situaciji crnogorski građani bi imali interesa da se investira u energetske objekte koji bi namjenski bili opredjeljeni za domaće potrošače.

Nažalost, pokreću se tenderi za izgradnju hidrocentrala na Morači čija će proizvodnja da ide za izvoz. To stvarno nije u interesu crnogorskih građana. Razlog što će ta struja ići u izvoz jeste što je skupa proizvodnja, a investicije velike, pa se investitoru i ne isplati da drugačije radi.

Građani Crne Gore će nakon izgradnje kabla plaćati još veću cijenu struje tako da ja zaista ne vidim koristi za crnogorske građane od ovih projekata ovako kako su oni zamišljeni”, navodi Mijović.

Još veću zabrinutost iskazuju ekološki aktivisti. Izvršni direktor organizacije „Green Home“ Darko Pajović smatra da će postavljanjem kabla sigurno biti ugoržena prirodna sredina. „Nema tog energetskog postrojenja koje nema uticaja na životnu sredinu. Pitanje je samo koliki će biti taj negativni uticaj. Ono što, međutim mi na žalost možemo svi konstatovati je da mi još nemamo te tehničke karakteristike. Građani znaju da će struja ići u jednom pravcu ka Italiji, ali ne znaju kakva vrsta postrojenja, koliki je uticaj i da li je on poželjan na nekim lokacijama i mjestima. U Crnoj Gori se obično stvari prije dogovore ili ugovore, a onda se naknadno trpaju ili uklapaju u određene planove, dokumenta, strateška, lokalna ili neka druga dokumenta, dodao je Pajović

Potpredsjednik opozicionog “Pokreta za promjene” Branko Radulović tvrdi da politika crnogorske vlade u oblasti energetike, od privatizacije Elektroprivrede preko gradnje hidroelektrana pa do podvodnog kabla vodi u rasprodaju energije i energetskih potencijala.

Inače, odnosi između Crne Gore i Italije su dugo vremena bili veoma hladni zbog optužbi italijanskog tužilaštva da je crnogorski premijer Milo Đukanović tokom devedesetih godina bio umiješan u šverc cigareta iz Crne Gore u Italiju. Istraga protiv njega je obustavljena u martu 2008. godine zbog činjenice da posjeduje diplomatski imunitet.

Godinu dana kasnije u posjeti Crnoj Gori je boravio italijanski premijer Silvio Berluskoni i tada je konstatovano da su odnosi dvije zemlje odlični.

Takva je sada i privredna saradnja. Zvanični Rim najavio je da želi kupiti i crnogorsku luku Bar, te da je zainteresovan za rekonstrukciju željezničke pruge od Bara do Beograda i dalje prema Temišvaru.