Prijetnja “ukrajinskim scenarijem“ u Bosni i Hercegovini mnogima vraća dobro poznate slike troipogodišnjeg rata započetog prije tri decenije. Takva se prijetnja čita i iz “podsjećanja“ delegatkinje u Domu naroda Parlamenta BiH, Dušanke Majkić, koja je u tweetu napisala: “Da podsjetimo: Moskva je u martu 2021. god. rekla da će reagovati ako BiH preduzme korake na pridruživanju NATO-u. Nemojte poslije da niste znali“. Tako je istaknuta članica vladajuće stranke u Republici Srpskoj (Savez nezavisnih socijaldemokrata, SNSD) koji predvodi Milorad Dodik, nagovijestila preovlađujuću podršku predstavnika Srba Rusiji i “specijalnim vojnim operacijama“, ali i dala lokalni kontekst ratu u Ukrajini.

Uz od ranije postojeću političku krizu i učestale diskusije o mogućnosti novog rata u Bosni i Hercegovini koje traju od prošlog ljeta zbog unutarnjih političkih tenzija, sada se stvara i dodatna dimenzija napetosti u ovoj maloj balkanskoj državi. Nakon prošlogodišnjih izmjena Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca, u BiH se počelo govoriti, ozbiljnije nego ikada nakon 1995., o mogućnosti ponovnih sukoba.

Dok Dodik kao član Predsjedništva BiH javno iznosi stav o neopredijeljenosti po pitanju dešavanja u Ukrajini, hrvatski i bošnjački članovi ovog vrhovnog tijela vlasti su osudili rusko priznavanje nezavisnosti ukrajinskih regija Donjeck i Lugansk i izrazili podršku Ukrajini. Iako je Dragan Čović, predsjednik najveće hrvatske stranke HDZ BiH, bio blizak Dodiku i stavljan u kontekst prisutnog ruskog uticaja u BiH, nakon početka rata u Ukrajini ponovio je stavove o važnosti članstva BiH u NATO-u.

U nedavnom telefonskom razgovoru Dodik i ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, ponovili su “opredijeljenost za striktno poštovanje Dejtonskog sporazuma o Bosni i Hercegovini, suzbijanje sve prisutnijih pokušaja da se principi sadržani u njima i odobreni od strane Vijeća sigurnosti UN-a preinače kako bi odgovarali EU i NATO-u i na štetu naroda Republike Srpske“. Istovremeno, evropski zvaničnici su zabrinuti za Bosnu i Hercegovinu. Za sada su mirovne snage EUFOR-a pojačane za 500 vojnika koji će biti raspoređeni na područja u BiH gdje su u proteklom periodu bili registrovani ekscesi te u povratnička naselja.

Istovremeno, prizori praznih polica u prodavnicama u Bosni i Hercegovini znak su panike među građanima koji, čini se, na svaki izgled nesigurnosti nastoje osigurati najosnovnije zalihe u slučaju vanrednih okolnosti.

Ruski uticaj

Prisustvo Rusije na Balkanu nije ni novost ni iznenađenje. Visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell izjavio je kako smatra da se Putin neće zaustaviti samo na Ukrajini nego da “ruski uticaj može početi djelovati i u susjednim zemljama – u Moldaviji, Gruziji, a ima uticaj i u zemljama Zapadnog Balkana“ zbog čega je potrebna pažnja i u tim državama.

Na opasnost od “prelijevanja“ ruskog napada na Ukrajinu upozoravaju i analitičari, kao i političari i zvaničnici međunarodnih institucija. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg također je upozorio da je više podrške potrebno „zemljama poput Gruzije, Moldavije i Bosne i Hercegovine“ kako bi uspjele da ostvare “put koji su slobodno odabrale“, dok “Kremlj pokušava da natjera NATO i EU da manje pomažu svojim partnerima“.

Među zapadnobalkanskim zemljama koje nisu članice NATO-a su Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija, u kojoj postoji odbojnost prema Savezu zbog bombardovanja iz 1999. godine, ali i zbog bliskosti Srbije i Rusije.

Za odnose u Bosni i Hercegovini važan je i zvaničan stav koji je iznio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić o tome kako podržava teritorijalni integritet Ukrajine, ali kako neće uvoditi sankcije Rusiji, za razliku od mnogih evropskih država.

Trenutno se u Bosni i Hercegovini, osim paničnog kupovanja namirnica, izjava političara i upozorenja o mogućnosti produbljenja krize i vojnih sukoba, čeka na ishode razvoja situacije u Ukrajini. Izvjesno je da je uz dugogodišnje tenzije i neriješena pitanja, i unutarnja i vanjskopolitička, u Bosni i Hercegovini posrijedi turbulentan period.

U komentaru za televiziju N1, sarajevski profesor geopolitike i međunarodne sigurnosti Sead Turčalo, ocijenio je da je trenutnu situaciju moguće posmatrati i kao priliku za BiH da se “suštinski od onih koji su relativizirali ruski maligni utjecaj i u regiji jasnije prepozna i da se katalizira odgovor. Taj odgovor uključuje marginalizaciju ‘ruskih marioneta’ u BiH i regiji uključujući i Milorada Dodika“. Dodao je i kako Dodik nije pokazivao ništa osim razumijevanja za uticaj Rusije u BiH čiji je “cilj da BiH ostane jedna vrsta crne rupe, zajedno za Srbijom i još nekim državama u regiji, izvan bilo kakvog integrativnog okvira unutar evropskog ili transatlantskog svijeta“.