“Kad sam bio mlad, Dunav se za nas završavao u Beču”. Otvarajući početni sastanak Interreg projekta “Transdanube Travel Stories” (Transdunavske putopisne priče), održan u listopadu 2020., Erhard Busek obratio se brojnim predstavnicima sedam zemalja partnera s otvorenošću i živošću, ironijom i strašću. Pozvan da pruži stručne uvide, dodirnuo je brojne teme, od godina provedenih u politici – prvo kao dogradonačelnik Beča, potom kao vicekancelar i ministar u saveznoj Vladi – do svoje fasciniranosti poviješću, umjetnošću i muzikom.

Ništa nije ukazivalo na to da će završna konferencija projekta, dvije godine kasnije, proteći bez Busekovog prisustva. Iako osamdesetogodišnjak, bio je usred frenetične kulturne aktivnosti, odnosa i posredovanja, bilo kao pokretač bilo kao rukovodilac institucija poput omladinskog orkestra “Gustav Malher”, Instituta za dunavski region i centralnu Europu, Foruma Alpbach i No Borders Orchestra (transnacionalna balkanska muzička formacija, inspirirana projektom Daniela Barenboima West-Eastern Divan Orchestra u kojem sudjeluju izraelski i palestinski muzičari). Međutim, šest mjeseci prije završetka projekta Transdanube, stigla je vijest o njegovoj smrti: jedne noći, u ožujku 2022., Buseku je iznenada pozlilo nakon prisustvovanja dobrotvornom koncertu za podršku Ukrajini.

Čini se dakle da ne možemo govoriti o dunavskim pričama, koje EU podržava u sklopu Interreg programa, a da ne spomenemo osobu koja ih je inspirirala i snažno im utrla put. Otuda ovaj naš omaž Erhardu Buseku, u mediju koji je o njemu više puta pisao i s njim se susretao na Balkanu: kada je, u razdoblju od 2002. do 2008., bio specijalni koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Europe, ili još ranije, kada je 2001. osmislio – i svake godine vlastitim sredstvima financirao – nagradu koju Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO) dodjeljuje novinarima koji su se istaknuli u promoviranju dijaloga, tolerancije i komunikacije na području Balkana.

Osamdeset godina protoeuropejske vitalnosti

Ekološki aktivista već krajem 1970-ih, proeuropski nastrojen, ali nipošto eurocentričan, vođen strašću i posvećenošću jugoistočnoj Europi, ljubitelj muzike i umjetnosti, Erhard Busek – kako je novinar Conrad Seidl napisao 14. ožujka 2022. u austrijskom listu Der Standard – imao je “dar da predosjeti važne teme, preformulira ih na originalan način i uvrsti u političku agendu”.

Bivši austrijski vicekancelar, ministar i lider Narodne partije, uključen u čitav niz međunarodnih inicijativa za proširenje na istok, Erhard Busek se u svojoj Austriji, kao i na “svom” Balkanu, pamti po konkretnim akcijama usmjerenim na podršku mladih, promociju dijaloga i poticanje novinarstva. Pored nagrade SEEMO, Busekovo ime nose još dva priznanja, dvije inicijative u rasponu od regionalne suradnje do umjetničkih aktivnosti: stipendija namijenjena angažiranim umjetnicima , koju dodjeljuju Sveučilište u Rijeci i Fondacija Erste, i nagrada Šampion regionalne suradnje Saveznog ministarstva za europske i međunarodne poslove Republike Austrije i Vijeća za regionalnu suradnju.

Busek je balkanskoj regiji posvetio život pun predanosti i razmišljanja – lingvističkih, povijesnih, diplomatskih – ali i “izdaja”, kada je, u jeku Hladnog rata, održavao odnose s disidentima s druge strane Željezne zavjese koji, iako su kritizirali režime svojih država, nisu namjeravali preseliti se na Zapad. Busek je spomenuo ovo pitanje i na prvom projektnom sastanku u Linzu u listopadu 2020. “Za moju generaciju nije postojala dunavska regija: ako je za nas išta bilo dunavsko, onda su to bile Sisi i zaherica, i to zbog Željezne zavjese, a još više zbog bremena Habsburške monarhije, obavijene kičom zahvaljujući i nama Austrijancima. Stoga najsnažnije apeliram na one koji će raditi na ovom projektu – rekao je uz onaj svoj saučesnički i ironični smiješak – da se bore protiv kiča i proučavaju zajedničku povijest ovih prostora, u potrazi za jedinstvenim narativom”.

Apel nije ostao neuslišen, o čemu svjedoči impresivan broj stranica posvećenih analizama, prijedlozima i smjernicama vezanim za narativ, odnosno narative, koje je projekt Transdanube Travel Stories proučavao kako bi ispričao priču o Dunavu. Povijesna naracija fascinirala je Buseka ne samo kao predavača: “S Europskom unijom uspjeli smo potaknuti ponovno promišljanje povijesti Balkana iz transnacionalne perspektive, stavljajući različite verzije jednu uz drugu, tražeći sintezu, zajedničke ideje”, pojasnio je, aludirajući na projekt Entangled Balkans u kojem je također sudjelovao. Bio je duboko ožalošćen zbog činjenice da ovaj projekt – u okviru kojeg su nastali tekstovi na osam jezika i pokrenuta je obuka nastavnika – nikada nije nastavljen. “Postoji stalna potreba za pronalaženjem zajedničkih narativa, naročito na ovim prostorima”, potvrdio je Busek.

Iznova promisliti povijest, ali i geografiju

Busekov neposredni šarm – za one koji su ga kasno otkrili i propratili samo nekoliko njegovih javnih nastupa, bez zadiranja u njegove brojne publikacije – leži u njegovoj sposobnosti da iznenada promijeni registar i poveže razine razmišljanja i dijaloga naizgled udaljene jedne od drugih. Primjećujemo ovaj šarm u privrženosti s kojom se Busek izjašnjavao Bečaninom, u načinu na koji se šalio na račun Mađara, gotovo priznajući da govori o sebi (“U Mađarskoj se može izgubiti sve, ali ne i naglasak”), u strasti za prosvjedovanjem i riječima nabijenim smislom, koja ga je navela između ostalog da spomene Mexicoplatz u Beču ne toliko da bi podsjetio na to da je 1938. Meksiko bio jedina zemlja na svijetu koja se pobunila protiv Hitlerovog pripojenja Austrije koliko da bi izrazio žaljenje zbog činjenice da u današnje vrijeme prosvjedi, poput onih organiziranih 2020. godine protiv bjeloruskog režima, nisu dovoljno glasni. “Kada je riječ o međunarodnim prosvjedima, naša agilnost još uvijek je nedovoljna”. Simpatičan i korektan, Busek je znao pridobiti sugovornika svojom sposobnošću da dezorijentira i da se uzdigne iznad šablona.

“Pored povijesti, geografija također zaslužuje određenu vrstu pažnje”, podsjetio je tijekom svog intenzivnog govora u Linzu u listopadu 2020. “Kada se govori o proširenju na istok, stvari se gledaju iz pogrešne perspektive. Zapravo bi trebalo da govorimo o širenju ka centru. Nitko ne želi vidjeti na primjer da je Prag zapadnije od Beča”. Suptilno provokativan, Busek nikada nije bježao od lingvističkih izazova. Njegov cilj nije bio zaključiti, već otvoriti, insinuirati sumnje, zaorati nove brazde.

“Nemojte mi uzeti za zlo, no moram vam zamjeriti grešku koja se pojavljuje u pripremnim dokumentima”, rekao je obraćajući se radnoj skupini projekta Transdanube. “Ovdje piše da dunavskoj regiji pripada deset zemalja, ali ja vam kažem da ih ima četrnaest. Na primjer, u Crnoj Gori postoje vodeni tokovi koji su pritoke Dunava, a voda dolazi i iz Poljske. Nemojmo se dakle ograničavati na stereotipe, iznova osmislimo ovo područje, promatrajući njegovu povijest i geografiju višestrukim očima”.

Lijepi Dunav i brojne nijanse njegovog plavetnila

Analizirajući rezultate projekta Transdanube Travel Stories – koji se kreću u rasponu od tekstova i video zapisa do mapa i fotogalerija – čini se da su Busekove sugestije naišle na prijemčive slušatelje. “Napuštajući stereotipe koji dominiraju turizmom rječnih krstarenja – piše profesor Georg Steiner, direktor Turističkog ureda grada Linza, u uvodu završnog dokumenta koji broji više od stotinu stranica – želimo krenuti u narativnu ekskurziju Dunavom koja bi bila književna, kulturna, ekološka, osobna i politička”. Uvažavajući primjedbu koju je Busek iznio dvije godine ranije na početnom sastanku, Steiner precizira da projekt pokriva “cijelo dunavsko područje, koje nije ograničeno na deset zemalja, već obuhvaća sve pritoke Dunava i prošireno je na četrnaest zemalja”.

Očita je promjena perspektive, u teoriji i praksi. “Dunav je potrebno osloboditi njegovih klišeja”, ponavlja profesor Steiner. Dakle, treba dati prostora kontrastima, sučeljavanju ljepote i tragova prirodnih katastrofa, raznolikosti krajolika, ranama povijesti, jer Dunav nije prirodni rezervat niti igralište za turiste, već naseljena sredina. “Nije riječ o savršenstvu nego o improviziranju. U pitanju su iznenađenje i emocija, a ne pseudoindustrijski postupci koje masovni turizam samo replicira”.

Ciljevi i alati jasno su sažeti u smjernicama za osmišljavanje priča: radi se o zaštiti lokalnih zajednica od prekomjernog turizma, napuštanju isključivo brojčanih pokazatelja i inzistiranju na kvaliteti dolazaka, na primjer poticanjem “susjedskog” turizma i korištenja održivog prijevoza i smještaja, od bicikala do kampova.

Partneri iz Austrije, Njemačke, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Rumunjske i Srbije – koji su ranije već predstavili neke turističko-kulturne itinerare kao što su Cesta kraljeva i careva, Staza Svetog Martina, Ruta židovske baštine, Vinska staza “Iter Vitis”, Art Nouveau Network i Danubeparks mreža zaštićenih područja Dunava – pokušali su pronaći novi izraz kroz suradnju.

Projekt je obuhvatio šest tematskih područja: politički značaj Dunava, priroda, rimsko nasljeđe, kultura i arhitektura, trgovina, duhovnost. Svaka od ovih tema obrađena je uz naglašavanje raznolikosti (bioraznolikost, krajolici, narodi, arhitektonski stilovi, ideologije) i promjena (transformacije tijekom vremena, utjecaj na sadašnjost, potraga za korijenima, povijesni tragovi).

Rezultat je prijedlog šest itinerara za otkrivanje skrivenih dragulja ili ponovno otkrivanje već poznatih mjesta kroz nove pristupe. Zahvaljujući kohezijskim sredstvima Europske unije, ukupno gotovo šest milijuna eura, realizacija svake staze podrazumijevala je stvaranje novih radnih mjesta i alata. Tako su nastali na primjer planovi održivog putovanja i mobilnosti (Sustainable Travel and Mobility Plans, STOMPs), redovi vožnje za javni prijevoz integrirani na transnacionalnoj razini, tečajevi osvježenja znanja za turističke operatere i općinske dužnosnike, eko-održivi promotivni materijal (reprodukcija QR koda na papirnatim letcima i brošurama kako bi se sve informacije mogle ažurirati online bez ponovnog tiskanja materijala).

Nadalje, objavljena je knjiga transnacionalnih recepata , ponovo izdata knjiga fotografija o prirodnim ljepotama dunavskog područja, organiziran je i povijesno-gastronomski festival u Hrvatskoj te razvijena aplikacija za pratnju posjetitelja Rute židovske baštine u Sloveniji. Uključeni su blogeri, programeri softvera, lokalni dužnosnici i turistički konzultanti.

Dakle, usvojena je široka perspektiva, kako je zatražio Erhard Busek tijekom svog govora u Linzu kada je, po ko zna koji put promijenivši registar i sišavši s akademskog podija, izjavio: “Za ponovno promišljanje povijesti nisu nam potrebne nove akademske lekcije, već nove naracije, priče ispričane tamo gdje su se dogodile. Zato ste vi koji se bavite turizmom toliko važni i imate ključnu ulogu u ovoj zajedničkoj naraciji Balkana duž Dunava”. Svjestan činjenice da je upravo turizam izvlačio, i još uvijek izvlači znatnu korist iz kiča otjelovljenog u Sisi i zaherici.