Prevođenje za Osservatorio Balcani: Aleksandra Šućur

Bojan Brezigar, novinar, upravljao je dnevnim listom "Primorski Dnevnik" od 1992. do 2007. godine, od 1998. do 2005. bio je Predsjednik Europskog ureda za manje raširene jezike (EBLUL), savjetnik slovenskog ministra Vanjskih poslova Dimitrija Rupela te, 2008. godine, glasnogovornik slovenskog predsjedavanja Europskom Unijom. Predsjednik je Institucionalnog paritetnog odbora za probleme slovenske manjine u Italiji

Ulazak Slovenije u Europsku Uniju a zatim u schengensko područje učinilo je da je nestala granica s Italijom ili još uvijek od nje ostaje poneki trag?

Nalazimo se usred povijesnih procesa. Slovenija je prešla veliki put u kratkom vremenu, u samo 17 godina je došla do toga da uđe u schengensko područje i da predsjedava Europskom Unijom, počevši od nule. Međutim, još uvijek govorimo o procesima. Još uvijek postoje problemi, puno manji nego oni u prošlosti, ali je sad važna nova metoda, konstantno ulaganje napora da se iznađu rješenja. Jednu bih točku posebno istaknuo, a ta je da se u graničnim područjima, posebno na talijanskoj strani, klima promijenila. Nema više one distanciranosti, da ne kažem odbojnosti, koje je bilo naspram onih kojih su živjeli s druge strane granice. Integracija je uspjela učiniti stvarno goleme korake naprijed.

Jedno od spornih pitanja koja su još uvijek ostala otvorenim između Italije i Slovenije je ono vezano za imovinu u vlasništvu Talijana s one strane granice. Slovenija je, nakon kraja Jugoslavije, bila jednim dijelom uključena u to pitanje. Postoje li još uvijek problemi u tom polju?

Problem imovine riješen je Rimskim sporazumom, u nastavku Sporazuma iz Osima. Na temelju tog međunarodnog sporazuma, tadašnja Jugoslavija je bila obvezna plaćati određeni godišnji iznos. Nakon kraja Jugoslavije, taj je iznos podijeljen između Slovenije i Hrvatske. Slovenija je u potpunosti izvršila svoju obvezu, uplaćujući koliko je trebala na jedan račun u Luksemburgu. Italija međutim još uvijek nije iskoristila taj iznos, smatrajući da su dogovori iz Rima jedinstveni sporazum, te da i Hrvatska mora poštivati svoje obveze, što se još uvijek nije dogodilo. Kad je riječ o Ljubljani, dakle, taj problem više ne predstavlja otvoreno sporno pitanje. Slovenija se, nadalje, uniformirala s europskim standardima u polju kupovine nekretnina od strane građana koji prebivaju u drugim zemljama Unije, te dakle već postoji velika sloboda tržišta u ovom sektoru.

Kakvi su odnosi između Slovenije i slovenske manjine u Italiji ?

Tipični odnosi kakvi postoje između jedne Države i njene manjine u inozemstvu, ne razlikuju se mnogo od odnosa kakve ima Italija s talijanskom manjinom u Sloveniji. Postoje razlike kao posljedica različitih načina organizacije i, iznad svega, brojčane razlike. Slovenci u Italiji su puno brojniji nego Talijani u Sloveniji.

Koliko ih je?

To je teško pitanje. Jedna publikacija talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova prije nekih desetak godina je govorila o empirijski izvedenoj brojci od oko 70.000 osoba. Ne znam da li ovaj broj još uvijek vrijedi ili ne, navodim ga kako bih dao predstavu o veličini koju je dalo prvo izvješće o jezičnim manjinama u Italiji.

A Talijani u Sloveniji?

Brojka se kreće oko 2.000, 3.000 osoba.

Da li se situacija sa slovenskom manjinom u Italiji promijenila u svijetlu procesa europske unifikacije?

Vidite, u cijeloj Europi nećete naći jednu jedinu manjinu a da nema otvorenih pitanja. Čak i najbolje zaštićene manjine traže nove propise i nova mjere, uključujući na primjer i Nijemce iz Alto Adige-a (Južnog Tirola). Kad je riječ o Slovencima u Italiji, moram reći da se situacija značajno poboljšala sa normativnog stajališta. Zakon br. 38 iz 2001. godine, o zaštiti slovenske manjine, čija se provedba sporo odvijala, 2007. godine zabilježila je snažni napredak. Konkretno, najzad je objavljena uredba Predsjednika Republike, koja je definirala zemljopisno područje u kojem je ova manjina prisutna i u kojoj biva zaštićena. 2007. je također usvojen regionalni zakon o provedbi državnog zakona s nekim novim elementima. Na žalost, još ima nekih otvorenih problema s provedbom Zakona br. 38, ali se radi na njihovom uklanjanju. Trenutno je pravi problem financijske prirode. Talijanska vlada je predložila financijskim proračunom veliko smanjenje subvencioniranja kulturnih institucija i medija slovenske manjine, počevši od 2009. godine. Moram međutim naglasiti da se ne radi o mjeri protiv slovenske manjine, već je ona predviđena u okviru općih mjera štednje i reorganizacije državne bilance.

Kakva je pak situacija s talijanskom manjinom u Sloveniji?

Talijanska manjina u Sloveniji ima brojčanih problema, riječ je o jako maloj manjini. Našla se podijeljenom na dva dijela nakon objava neovisnosti Slovenije i Hrvatske, te je njen najveći dio ostao u Hrvatskoj, oko 90%. Problem koji oni prijavljuju se sastoji u održavanju veza ove etničke grupe, koja je prije bila jedinstvena a danas se vidi podijeljenom na dvije Države. Na žalost, Hrvatska još nije članicom Unije, granica joj nije unutar područja Schengen-a, te iako postoje bilateralni dogovori koji su olakšali tranzit, još uvijek postoje određene teškoće.

Koji je pretežiti stav danas u Sloveniji naspram povijesti Drugog svjetskog rata, talijanske okupacije, foiba? Rad kojeg je provela Mješovita talijansko-slovenska komisija povjesničara je prihvaćen u javnoj debati?

Uvijek je pomalo teško pristupiti ovakvim temama jer još ima puno ljudi koji su propatili, s jedne i s druge strane, i teško je zaboraviti. Mješovita komisija je napravila odličan posao, njihov dokument predstavlja odličan temelj. Ali dok je to dokument tehničke vrste, zna se da kad prevagnu emotivni poticaji, priča postaje težom. Vjerujem da izjave kao one koje smo čuli od strane ponekog predsjednika ili političara visoke razine ne pridonose pomirenju. Tenzije dakle još uvijek postoje, iako mislim da su pretežno interne u dvjema državama. Smatram da Slovenija još nije potpuno razjasnila svoju ulogu u godinama od 1940. do 1945-1946., i mislim da i u Italiji postoje problemi s odnosom prema jednom dijelu vlastite povijesti.

Da li se i slovenska javnost dijeli na ovim temama kao što je to u prošlosti činila talijanska?

Slovenija je pretrpjela vrlo tešku traumu, političke zločine i masovna ubojstva neposredno nakon rata koji još uvijek nisu razjašnjeni. Govori se o tisućama mrtvih, o osobama koje su nestale bez traga u drugoj polovici ’45. i početkom ’46. Problem dakle nije toliko talijansko-slovenski odnos koliko odnosi koji su unutar Slovenije između onih koji se prizivaju na komunistički režim i onih koji podržavaju suprotnu stranu.

Govorite o zločinima koje su počinili partizani odmah nakon oslobođenja?

Da, točno. Ali to je već tad bila jugoslavenska vojska, a ne partizani.