Ukrajinska kriza pokopala planove za prodaju INA Rusima

Joลก samo prije nekoliko dana sve je liฤilo na bajku. Ruski predsjednik Vladimir Putin i maฤ‘arski premijer Viktor Orban dogovorili su se da energetski div Rosneft kupi 49,08 posto dionica hrvatske naftne kompanije INA. A onda se dogodila ukrajinska kriza. Nakon ลกto su ruske tupe uลกle na Krim, postalo je jasno da je posao ozbiljno doveden u pitanje

11/03/2014, Drago Hedl - Osijek

Joลก samo prije nekoliko dana sve je liฤilo na bajku. Ruski predsjednik Vladimir Putin i maฤ‘arski premijer Viktor Orban dogovorili su se da energetski div Rosneft kupi 49,08 posto dionica hrvatske naftne kompanije INA, koje sada drลพi maฤ‘arski MOL. Tako bi Rusi, nakon ลกto je Gasprom kupio Naftnu industriju Srbije (NIS), energetski postali joลก prisutniji na Balkanu.

Rusi bi, zauzvrat, u Hrvatskoj uloลพili znaฤajan novac u razvoj naftnog biznisa. Ponudili bi hrvatskoj Vladi, koja ima 19 posto dionica INA-e da nakon stjecanja veฤ‡inskog paketa investiraju u ogromno skladiลกte naftnih derivata u Sisku (gdje sada postoji tehnoloลกki zastarjela rafinerija) ฤime bi taj grad, nadomak Zagreba, postao glavno opskrbno srediลกte koje bi ruskom naftom snabdijevalo velik dio regije. Uz to, ruski bi Rosneft naftovodom, toฤnije podzemnim cijevima za transport nafte preraฤ‘ene u benzin i dizel gorivo, spojio Sisak s Rijekom, te rafineriju nafte u Rijeci s Lukom Rijeka.

Za Hrvatsku bi to bila dvostruka korist. Prvo: drลพava vapi za investicijama i rusko bi ulaganje sigurno pridonijelo gospodarskom oporavku zemlje koja nikako, ni nakon ลกest godina, ne izlazi iz recesije. Drugo: Hrvatska bi tako napokon zakljuฤila nesretnu epizodu s maฤ‘arskom naftnom kompanijom MOL, koja je dobila upravljaฤka prava, mada nikada nije imala veฤ‡inski paket dionica. Za deset milijuna eura mita, koje je bivลกi hrvatski premijer Ivo Sanader dobio od ลกefa MOL-a Zoltana Hernadija, maฤ‘arska se naftna kompanija dokopala upravljaฤkih prava. O tome postoji i prvostupanjska presuda ลฝupanijskog suda u Zagrebu (o ลพalbi sada odluฤuje Vrhovni sud) kojom je Sanader osuฤ‘en na 10 godina zatvora.

No, hrvatska je Vlada bila nezadovoljna politikom koju je u odnosu na domaฤ‡u naftnu kompaniju INA, provodio MOL. Investicije su bile minimalne, daleko od obeฤ‡anih i oฤekivanih, pa je INA pod maฤ‘arskom upravom nazadovala i sve viลกe gubila vaลพnost na trลพiลกtu. Sporovi oko INA-e ozbiljno su naruลกili hrvatsko-maฤ‘arske odnose i Zagreb i Budimpeลกtu pretvorili u hladne susjede, koje je strateลกki vaลพna tvrtka duboko razdvojila umjesto da ih poveลพe.

Zato se moguฤ‡nost da Rusi kupe INA-u i zapoฤnu s ozbiljnim investicijama koje bi poljuljanu kompaniju ponovno stavile na noge, ฤinilo kao dar s neba. Hrvatski su mediji euforiฤno najavili ruska ulaganja, a premijer Zoran Milanoviฤ‡ na diplomatski je naฤin to podrลพao: "Tko je sposoban uloลพiti u naลกe rafinerije po europskim pravilima – naลก je partner".

A onda se dogodila ukrajinska kriza. Nakon ลกto su ruske tupe uลกle na Krim, postalo je jasno da je posao ozbiljno doveden u pitanje. I Hrvatska i Maฤ‘arska ฤlanice su Europske unije i NATO pakta i morat ฤ‡e se ponaลกati u skladu s politikom ta dva moฤ‡na saveza. Zahlaฤ‘enje odnosa izmeฤ‘u Rusije i Sjedinjenih Ameriฤkih Drลพava i Europske unije, koje mnogi smatraju najgorim od zavrลกetka Hladnoga rata, odrazilo se i na hrvatske planove oko rjeลกenje problema INA-e.

Kao ฤlanica Europske unije Hrvatska je โ€“ kad su u pitanju vaลพni meฤ‘unarodni ugovori – duลพna traลพiti suglasnost Bruxellesa. Prodaja naftne kompanije, od strateลกke vaลพnosti za drลพavu, sigurno je jedna od stvari za kojoj treba traลพiti dozvolu EU. I prije ruskog vojnog upada u Ukrajinu ni EU ni SAD nisu bili previลกe sretni moguฤ‡noลกฤ‡u da Rusi zagospodare hrvatskom naftnom kompanijom. No, tada se nisu opirali. Sada su se stvari stubokom primijenile. Zagrebu, ali i Budimpeลกti, diskretno je sugerirano da oko moguฤ‡eg posla s Rusima budu krajnje suzdrลพani.

Hrvatska je u cijeloj toj priฤi najgore proลกla. Morat ฤ‡e se ponovno okrenuti Maฤ‘arima, koji teลกko da ฤ‡e โ€“ kad su veฤ‡ jednom odluฤili prodati svoje udjele u INA-i โ€“ promijeniti gospodarsku strategiju prema INA-i i odjednom poฤeti investirati. To naprosto nije realno i Zagreb je toga svjestan. ลฝivotarenje INA-e ustvari je njeno nazadovanje, odnosno nastavak propadanja kompanije otkako su Maฤ‘ari nad tom najveฤ‡om i nekad moฤ‡nom hrvatskom tvrtkom dobili upravljaฤka prava.

Kad je INA u pitanju, nada koja ostaje Hrvatskoj tek je hipotetska. Ukoliko Vrhovni sud potvrdi presudu bivลกem premjeru Ivi Sanaderu da je za 10 milijuna eura mita prodao MOL-u upravljaฤka prava, Hrvatska bi mogla traลพiti poniลกtenje tog ugovora. No, u praksi to ne bi previลกe znaฤilo, jer hrvatskoj naftnoj kompaniji treba snaลพna financijska injekcija koju Zagreb ne moลพe sam osigurati. Uz to, to je dug proces, vjerojatno ne puno kraฤ‡i od vremena da se oko Ukrajine stanje normalizira. A odugovlaฤenje i ฤekanje INA viลกe ne moลพe podnositi.

Tag:

Commenta e condividi

La newsletter di OBCT

Ogni venerdรฌ nella tua casella di posta