„Uz njegovu vlast većina ljudi živi nekakv stabilan, siguran život, pa kakav je-takav je, iako često kažemo da je on na nekom minimumu. Međutim, i to je sigurnije nego neka neizvjesnost, pogotovo zbog nadolazeće krize. Ovdje se ljudi teško navikavaju na promjene", ocjenio je sociolog i politički analitičar Srđan Vukadinović.

Birači u Crnoj Gori povjerovali su, dakle, da je KECG garant očuvanja životnog standarda u periodu kada se teška ekonomska kriza opasno nadvila nad Crnom Gorom, te brze integracije u Evropsku uniju.

„Optimizma imamo napretek, radne energije i iskustva dovoljno, kao i ljubavi za našu kuću Crnu Goru", rekao je Đukanović obraćajući se svojim pristalicama nakon trijumfalne pobjede.

Uz Đukanovićevu Demokratsku partiju socijalista (DPS), u KECG nalaze se i Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića, te dvije nacionalne stranke: Bošnjačka stranka i Hrvatska građanska inicijativa. Te partije će u Skupštini imati ukupno 13 poslanika.

Osim Socijalističke narodne partije Srđana Milića, koja je sa ranijih osam udvostručila broj svojih mandata u Parlamentu, ostale opozicione stranke su doživjele debakl. Interesantno je svakako da u tom domu više neće sjedjeti predstavnici Narodne stranke, koja je u svim dosadašnjim sazivima imala poslanike u crnogorskoj Skupštini.

U najvišem zakonodavnom organu Crne Gore svoje zastupnike će imati i Nova srpska demokratija Andrije Mandića (osam) i „Pokret za promjene" Nebojše Medojevića (pet).

DPS je u nedjelju poražen samo u albanskoj izbornoj jedinici u kojoj se bira pet poslanika za crnogorsku Skupštinu. Đukanovićeva partija osvojila je u toj zoni jedan mandat, odnosno jedan manje nego što je to do sada bio slučaj, dok su preostala četiri mandata dobile albanske nacionalne stranke (Demokratska unija Albanaca, Nova demokratska snaga – FORCA, „Albanska lista" i „Albanska koalicija – Perspektiva").

Veliki uspjeh na izborima vladajuća koalicija treba da zahvali, prije svega, činjenici da 60 odsto građana Crne Gore prima zaradu iz državne kase, apsolutnoj kontroli svih institucija, slabosti opozicije i harizmi svog lidera Mila Đukanovića.

Analitičari u Podgorici smatraju da bi nakon 18 godina suverene vladavine, petostruki crnogorski premijer mogao da to mjesto prepusti trenutnom potpredsjedniku Vlade i ministru finansija Igoru Lukšiću. Taj 33-godišnji doktor ekonomije nema hipoteka u svojoj biografiji i možda je najpogodnija ličnost u DPS-u za težak period ekonomske i finansijske krize koja će u Crnoj Gori potrajati još najmanje tri godine.

Ali, niko u Crnoj Gori, pa ni šire, nema dileme: dok god na vlasti bude DPS, Milo Đukanović će biti najmoćniji čovjek u ovoj državi.

Funkcija koju će pri tom nominalno pokrivati nije važna. Jer, i kada je bio predsjednik Crne Gore, koji po Ustavu ima ovlašćenja kao engleska kraljica, stvarna moć nalazila se u njegovom kabinetu. Tako je bilo i poslije parlamentarnih izbora u septembru 2006. godine, kada je na pritisak međunarodne zajednice, morao da odstupi sa funkcije premijera, zadržavši čelnu funkciju u svojoj partiji.

Međutim, na zahtjev te iste međunarodne zajednice, Đukanović je u februaru 2008. godine, stao na čelo crnogorske Vlade. Ono što su od njega očekivali Vašington i Brisel, uradio je: Crna Gora je priznala nezavisnost Kosova i na korak je od učlanjenja u NATO. Zauzvrat, Đukanović je ponovo rado viđen gost u zapadnim prijestonicama, a Crna Gora „pozitivan primjer na zapadnom Balkanu".

Pohvale za organizaciju izbora i čestitke vladajućoj koaliciji stigle su od međunarodnih i domaćih posmatrača, kao i iz Brisela. „Crna Gora može da postane pozitivna referentna tačka u regionu i da napreduje ka EU pod uslovom da održi dinamiku reformi i nastavi da uspješno primjenjuje obaveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju", poručio je crnogorskim zvaničnicima evrospki komesar za proširenje Oli Ren i pozivajući buduću vladu da sarađuje sa opozicijom.

Možda će ta saradnja biti zaista neophodna obzirom na posljedice krize i obaveze koje će Crna Gora imati u procesu evroatlantskih integracija. Jer, Đukanović ovoga puta ne drži sve konce u svojim rukama: osim velikih problema u aluminijumskoj industriji, koja u repro-lancu zapošljava oko 35 hiljada ljudi, otežano se isplaćuju zarade i u državnoj upravi, tek slijedi pravi obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom.

Analitičari tvrde da se vlast suočava sa jednim od najvećih izazova u poslednjih nekoliko godina, i zato ne isključuju mogućnost da bi upravo ona mogla da inicira formiranje koncentracione vlade ili „vlade nacionalnog spasa", kako bi "podijelila odgovornost u ovim teškim vremenima".

No, bar za sada, opozicioni čelnici iskazuju malo spremnosti da uzme „vrući krompir" u svoje ruke. „Prijeti nam veliki bankrot države. Ne znam da li je to neka kosmička ili božija pravda, ali cijenu pogrešnih izbora građana da glasaju političke i finansijske oligarhe moraće da plate opet ti građani", rekao je lider „Pokreta za promjene" Nebojša Medojević.
Istovremeno je visoki funkcioner Socijalističke narodne partije Aleksandar Damjanović kazao da, zbog svih problema kroz koje će Crna Gora proći, ne očekuje da će nova vlada imati puni mandat od četiri godine.

U svakom slučaju, crnogorskoj opoziciji predstoji bolan proces konsolidacije, dok Đukanovićevu KECG očekuje težak i neizvjestan period borbe sa razarajućom krizom. Ubjedljiva pobjeda na prijevremenim parlamentarnim izborima svakako znači i apsolutnu odgovornost tog saveza za stanje i buduće procese u Crnoj Gori .