Zdravstveni odgoj, u kojem je i nekoliko nastavnih sati o ljudskoj spolnosti, u hrvatskim se školama do daljnjeg neće predavati! Tako je odlučio Ustavni sud, što je izazvalo pravu euforiju protivnika seksualnog odgoja u školama, nezadovoljnih što se u tih nekoliko sati učenja o seksualnosti masturbacija ne tretira kao izopačenost, a homoseksualnost ne definira kao bolest.

Ustavni sud doduše, nije ukinuo zdravstveni odgoj zbog njegova sadržaja – bar tako stoji u objašnjenju i naknadnim tumačenjima predsjednice Jasne Omejec – već traži da se o tome provede zakonska procedura, što nije učinjeno prije njegova uvođenja.

Književnica Slavenka Drakulić, najprevođenija hrvatska autorica, poznata po svojim otvorenim stavovima u zaštiti ljudskih prava, rekla je, u intervjuu zagrebačkom Jutarnjem listu kako je takva odluka Ustavnog suda "jadna, oskudna i razočaravajuća" te da nas vraća u vrijeme kada su djeca o spolnosti učila na primjeru "tučka i prašnika".

– Sa sigurnošću se može pretpostaviti da se radi o sprezi interesa konzervativne politike i katoličke crkve, kojima je cilj postići porast nataliteta u Hrvatskoj. To po sebi nije ništa loše, no možda ipak ne pod svaku cijenu. Možda bi neke druge mjere, ekonomske i socijalne, bile djelotvornije od zabrane školskog predmeta – kaže ugledna književnica.

Ipak, zdravstveni bi odgoj ponovno mogao u škole provede li se složena procedura koju zakon predviđa. To znači da bi trebalo provesti javnu raspravu, kontaktirati Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, te konzultirati vijeća roditelja koja postoje pri svakoj osnovnoj i srednjoj školi. Kad se taj postupak završi zapreka više ne bi trebalo biti.

No, analitičari upozoravaju na nekoliko nelogičnosti: neuobičajenu brzinu kojom je poslovično spori Ustavni sud donio odluku, činjenicu da u vrijeme uvođenja zdravstvenog odgoja još nije postojalo Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje (koje po zakonu brine o nacionalnom obrazovnom kurikulumu), te činjenicu da prilikom uvođenja vjeronauka u škole nije bilo procedure kakva se sada traži za uvođenje zdravstvenog odgoja.

Kada je Ustavni sud 2000. godine dobio zahtjev jednog građanina da ocijeni ustavnost uvođenja vjeronauka u škole, trebalo mu je više od tri godine da se oglasi kako "nije nadležan ocjenjivati suglasnost ugovora koja tijela izvršne vlasti sklapaju s pravnim ili fizičkim osobama". Iza te uopćene formulacije, dakako, mislilo se na ugovore koje je Hrvatska potpisala s Vatikanom 1998. godina, a kojima je predviđeno i uvođenje vjeronauka u javne škole.

Kad je Ustavni sud objavio svoju odluku nastalo je slavlje među protivnicima zdravstvenog odgoja, kojem se pridružila se i najveća opozicijska stranka, HDZ, čiji je predsjednik Tomislav Karamarko izjavio kako je to bilo "silovanje roditelja i djece".

 – Ne može nitko odlučivati o odgoju naše djece, a najmanje jedna stranka, rekao je Karamarko, misleći na vladajući SDP, čiji ministar, Željko Jovanović, stoji iza uvođenja zdravstvenog odgoja u škole.

Nekako istodobno s objavom odluke Ustavnog suda kojom zdravstveni odgoj odlazi (nakratko?) iz javnih škola, udruga "U ime obitelji", bliska Katoličkoj crkvi, pohvalila se da je prikupila oko 700 tisuća potpisa kojim traži referendum za promjenu Ustava. Oni žele da se u temeljnom zakonu, Ustavu, definira pojam braka kao zajednica muškarca i žene. Time jasno i u najvišem zakonodavnom aktu žele spriječiti mogućnost istospolnih bračnih zajednica. Ta prilično agresivna udruga koja je potpise skupljala i ispred glasačkih mjesta gdje su krajem svibnja i početkom lipnja održani lokalni izbori, ne samo što traži zabranu homoseksualnih brakova, već zahtijeva da to pitanje bude regulirano i Ustavom.

Na društvenim mrežama, dio građana ismijavao je takve stavove, tražeći da po istoj logici u Ustav uđu i odredbe po kojima je obavezno tuširanje prije ulaska u gradski prijevoz, da se muškarcima zabrani puštanje dugog nokta na malom prstu, ili da WC papir ne smije biti jednoslojan.

No, komentator zagrebačkog Jutarnjeg lista, Davor Butković, mnogo ozbiljnije gleda na cijelu stvar. On govori o "novoj konzervativnoj revoluciji" kroz koju Hrvatska upravo prolazi i koja djeluje na principu političkog klatna.

– Čim ljevica dođe ne vlast najradikalnije desne snage pripremaju razne oblike pobune i opstrukcije koje nemaju osobito puno veze s glavnim politikama u zemlji niti s glavnim hrvatskim problemima, nego s vrijednosnim pitanjima, kaže Butković zaključujući kako ta, "nova konzervativna revolucija", vraća Hrvatsku bar dvadeset godina unatrag.

I to na samom pragu njenog ulaska u Europsku Uniju, koja je probleme što sada lome, dijele  i razdvajaju Hrvatsku, odavno riješila.