Tako nestaje Jugoslavija i mijenja se svijet

Tekst-osnova za raspravu 4. Maja 2013. Reggio Emilia (Festival Europska Fotografija). Prevod: Nadira ล ehoviฤ‡

[Abdulah Sidran:

ยซVratili su se oni koje smo otjerali za vrijeme NOB-aยป

ยซSvi su htjeli ratยป

ยซKod nas, danas, imamo ฤovjeka u tranziciji, novog ฤovjeka bivลกe Jugoslavije i Balkana. Na Darvinovoj skali evolucije je na nivou miลกa: preลพivjeti, ukrasti, ubiti. Druลกtvena svijest mu je na nuli, solidarnost na nuli, ljudi ne podnose onog koji ฤini dobro, osjeฤ‡ajnog ฤovjeka se mora ubiti. U tranziciji ne postoje emocije, nema ljubavi, nema prijateljstva. To je novi ฤovjek, ฤovjek u tranzicijiยป]

Izdaja ljevice

ยซKada se Ivan Stamboliฤ‡, – do tada zaลกtitnik Slobodana Miloลกeviฤ‡a pri njegovom usponu i osvajanju Saveza komunista Srbije, kasnije Socijalistiฤke partije โ€“ distancirao od njega ("uzjahao je divljeg konja a ne zna gdje ฤ‡e ga odvesti"), nazvao ga je izdajnikom a nacionalistiฤki zaokret bivลกeg ลกtiฤ‡enika izdajom. Izraลพava saลพeto skandaloznost i istinsko zaprepaลกtenje โ€“ i time odreฤ‘uje sopstvenu sudbinu. Stamboliฤ‡ je na poฤetku poslao Miloลกeviฤ‡a na Kosovo da "zavede red u pokrajini koju potresa nacionalistiฤko nasilje, i albansko i srpsko". Miloลกeviฤ‡ ฤ‡e poslije, na Kosovu polju, to preokrenuti u "niko ne sme da bije Srbe" te ฤ‡e postati lider srpskog nacionalizma i transformirati socijalistiฤku partiju u nacionalsocijalistiฤku. To je kraj motiva osnivaฤa, kraj Jugoslavije. Dvije godine ranije pojavio se i proลกirio po Beogradu Memorandum SANU. Dugaฤak, razvuฤen, preopลกiran dokument, koji je potpisala grupa intelektualaca predvoฤ‘enih Dobricom ฤ†osiฤ‡em, a u kojem se afirmiลกe historijska superiornost srpskog naroda kao "nebeskog naroda". Svi se javno distanciraju od tog dokumenta, poฤevลกi od Ivana Stamboliฤ‡a, tada predsjednika, ali ลกuti Slobodan Miloลกeviฤ‡, buduฤ‡i stjegonoลกa srpskih interesa na Kosovu polju. Stvari su se zatim odvijale kako su se odvijale i rat se svodi na detalje tamo gdje se ฤini najokrutnijim: sparnog jutra 25. avgusta 2000. u Beogradu je nestao Ivan Stamboliฤ‡. Visok, joลก uvijek u snazi, sa 66 godina, skoro svakog jutra trฤi na Koลกutnjaku, blizu kuฤ‡e. Vidio ga je i pozdravio portir Golf kluba, vidjeli su ga i drugi svjedoci. Pribliลพio mu se bijeli kombi, iz kombija su izaลกli naoruลพani ljudi, omamili ga i oteli (njegovi zemni ostaci sahranjeni su pod ลพivim kreฤom na Fruลกkoj gori, i ekshumirani nekoliko godina kasnije). Ubistvo uz prikrivanje leลกa pripisuje se kao nalogodavcu Mirjani Miri Markoviฤ‡, Miloลกeviฤ‡evoj supruzi, "srpskoj majci" kojoj je krajnji obraฤun bio manje odbojan nego njemu. Otmica i ubistvo izvedeno u najmraฤnijim mjesecima propasti "krnje Jugoslavije".

Goli otok, poraฤ‡e

[Abdulah Sidran

ยซProcjenjuje se da je kroz Goli otok proลกlo od 35 do 50 hiljada ljudi. Ministar policije Rankoviฤ‡ na kongresu Partije kaลพe: "Uhapsili smo barem 60% nevinih".

Svi koji su izlazili sa Golog otoka, pri otpustu su prvo morali da potpiลกu dvije izjave: da nikada, dok su ลพivi, neฤ‡e reฤ‡i ni jednu rijeฤ o Golom otoku, i da ฤ‡e do kraja ลพivota saraฤ‘ivati. Ko ne bi ลกest mjeseci kontaktirao sluลพbe ponovo je hapลกen i odvoฤ‘en na Goli otok. Ove koji su se vraฤ‡ali nazivani su "ponavljaฤima", "povratnicima".

Od preลพivjelih sa Golog otoka sluลพbe su formirale mreลพu saradnika. Ljudi koji su formalno bili nastavnici ali su od policije dobijali novac za svoj rad, koji su samo saraฤ‘ujuฤ‡i mogli dobiti stipendiju ili smjeลกtaj u studentskom domu, zaposlenje ili… moguฤ‡nost da objave prvu knjigu poezije. Niลกta nije bilo moguฤ‡e bez provjere, saglasnosti, tajne policije. Te nevidljive kontrole za koju nismo ni znaliยป]

Sedamdesete

[Vladimir Arsenijeviฤ‡

ยซJugoslavija Sedamdesetih je bila relativno sretna zemlja: cvjetao je turizam, ekosistem je predstavljao prirodni horizont i pluฤ‡a Evrope, ลกkolstvo i zdravstvo uznapredovano; doznake emigranata i njihova iskustva bile su temeljem buduฤ‡nosti; prisustvo razliฤitih kultura moguฤ‡nost za sve a "…to da smo mi, graฤ‘ani, posjedovali pasoลกe koji su izdavani slobodno svima (za razliku od zemalja Istoฤnog bloka gdje je to pravo bilo ozbiljno ograniฤeno), znaฤilo je slobodu kretanja. U tom periodu, niko nam nije nametao poseban vizni reลพim (izuzev SAD i tada faลกistiฤke ล panije)ยป]

Sarajevo centar svijeta

Opsada Sarajeva (april 1992-februar 1996) je "mjesto" dramatiฤne naracije rata u Jugoslaviji. Tu su svjetski mediji, tu su pisci, novinari, politiฤari, stalno angaลพirani. A niko da jasno postavi pitanje: ko dobiva a ko gubi u ovom ratu?

[Dลพevad Karahasan

ยซStotinjak godina nakon osnivanja, Grad je okupio ljude iz svih monoteistiฤkih religija i iz njih nastalih kultura, bezbrojne jezike i oblike ลพivota koje ti jezici sadrลพe u sebi. Postao je mikrokozmos, centar svijeta koji, kao i svaki centar po ezoterijskim uฤenjima, sadrลพi cijeli svijetยป]

ยซPitati u opkoljenom Sarajevu ko je bio na dobitku, kome su koristile hiljade mrtvih, na ฤiju ลกtetu se sve to dogaฤ‘alo, smatralo se nepristojnim, izrazom vulgarne misli. Preovlaฤ‘ujuฤ‡e miลกljenje, bez pitanja, bilo je: ‘to je etniฤki, vjerski rat’.

Pa ipak je priฤa bila jasna: odbori i udruลพenja protjerani u Juลพnu Ameriku, ยซizbjeglice za povratakยป, ustaลกe upuฤ‡ivani u prvim mjesecima 1945.g. kanalima za bijeg koje je organizirao Vatikan, njihovi sinovi, oni koje je komunizam eksproprisao i njihovi nasljednici, nacionalizirani vlasnici, njihovi sinovi, titulari privremenih imanja koje sada zahtijevaju zloฤinima, oni koji traลพe vlasniฤke listove u biljeลพniฤkim kancelarijama u Splitu, i onim uredima na trgu Unitร  d’Italia u Trstu, u zasjedi uz graniฤnu rampu socijalistiฤke drลพave sa javnim vlasniลกtvom u agoniji: Mediaset i Intesa, Ligresti i Generali, Telekom i Impregilo, Gabetti i Danone.

U hronici opsade i rata niko se ne bavi glavnim problemom, pokretaฤem svega: gdje i kako ฤ‡e zavrลกiti druลกtvena imovina u umiruฤ‡oj socijalistiฤkoj Jugoslaviji. Zemlja koja nije imala za sredstvo privatnu imovinu je nezamisliva. Sve prolazi pod krvavim nebom etniฤkih ratova.

Kaลพu Crkva, religija, tradicija, jezik, mjesto, korijeni, etniฤke grupe a govore o kolektivnoj imovini koju treba preuzeti, industriji koju treba rasparฤati, kompanijama za telefoniju, elektriฤnu energiju i gas koje treba privatizirati, o stanovima koje treba prisvojiti, zemljiลกtu i velikim drลพavnim poljoprivrednim zadrugama koje treba podijeliti, obalama koje treba devastirati, rijekama koje treba zagaditi.

Etniฤka grupa: neologizam prisutan u informisanju i komunikacijama veฤ‡ dva desetljeฤ‡a. Za Balkan, ali i Afriku i opฤ‡enito govoreฤ‡i za ‘etniฤke’ ratove. ล ta znaฤi ‘etniฤki’ nije jasno. Ako se hoฤ‡e reฤ‡i da graฤ‘ani jedne jedinstvene zemlje, koji se odnose na jednu drลพavu, ลพive unutar istih granica, imaju svoje kvote raznovrsnih obiฤaja, kulture, religije, neka se kaลพe. Etniฤki potiฤe od grฤke rijeฤi ethnos, narod. Konjugacija koja se naลกiroko upotrebljava gura kulturne, obiฤajne, religijske, idiomatske razliฤitosti ka rasnim razlikama. I mogli bi zapoฤeti diskusiju o tome ลกta su rase. Medijske sile โ€“ novine, televizija โ€“ rekli su nam i govore nam da je u Jugoslaviji bio etniฤki rat. Ne usuฤ‘uju se govoriti o rasama, ali malo im nedostaje. Pa ipak na Balkanskom poluotoku sve kulture su nastale od naseljavanja na poluotoku slavenskih plemena u V i VI stoljeฤ‡u. To je zajedniฤko porijeklo jedne zemlje koja je imala viลกe manje istu Istoriju i gdje se upotrebljavao manje viลกe isti jezik. Zemlje koja je trajala 85 godina (od 1918. do formalnog kraja 2003. godine, sruลกene zapravo u devedesetim godinama). Ako se prisjetimo da smo proslavili 150tu godiลกnjicu ujedinjenja Italije, moลพe se reฤ‡i da ni Jugoslavija nije bila ฤinjenica baลก toliko istorijski privremena kao ลกto joj se danas uporno pripisuje.

Gospodari rata

ยซSada kad je โ€“ na kraju posljednjeg perioda zloฤina Slobo (Slobodan Miloลกeviฤ‡) u zatvoru, treba reฤ‡i da se njegova moฤ‡ zasnivala na ovlaลกtenju, u poneฤem bezgraniฤnom, koje mu je u ฤetiri izborna ciklusa davao srpski narod. Nacionalizam je bio ลกiroko rasprostranjen u Srbiji i prije njega. Nacionalisti su bili intelektualci u Akademiji nauka u Beogradu koji su ’86. objavili poznatiMemorandum โ€“ dokument o zahtjevima, auto-referencama i istorijskoj sudbini srpskog naroda; nacionalistiฤka je bila i Srpska pravoslavna crkva.

Miloลกeviฤ‡ samo slijedi struju i usvaja njene parole, naoruลพava secesioniste u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u paravojnim bandama pronalazi sredstvo za provoฤ‘enje etniฤkog ฤiลกฤ‡enja u susjednim republikama ostajuฤ‡i formalno izvan konflikata. Zajedno s njim na Balkanu djeluju drugi "bani", prvi Franjo Tuฤ‘man, voฤ‘a hrvatskog nacionalizma. Alija Izetbegovic, predsjednik BiH u ratu sa vladom koju ฤini ‘Front’ od muslimanske do socijaldemokratske (bivลกe komunistiฤke) partije โ€“ ako i nije ”gospodar rata” kao njegova dva susjeda, ubrzo se miri sa etniฤko-nacionalistiฤkom podjelom Balkana prepuลกtajuฤ‡i se projektu male muslimanske Bosneยป.

Kolaps sistema i dark side

[ยซVeliki penzioneri druลกtvene industrije, rukovodioci, tehniฤari, doฤekuju praznih ruku kraj mjeseca. Dinari roza boje kao losos gore u ruฤno napravljenim peฤ‡ima. Kolaps je sistema i kolaps svijeta. Ljudi beru jestive trave duลพ jaraka, mnogi izvrลกavaju samoubistvo kao Juraj Marek, mnogi idu prema snajperistima a starci u seljaฤkim kuฤ‡ama podno Igmana lude, izlaze iz ograda vrteฤ‡i sjekirama. Majke nude svoje kฤ‡eri na snijegu blizu Alipaลกine dลพamije. U uglu male pijace, gdje su pale dvije granate, pada snijeg a kada se hoda po snijegu trag na momente postaje crven kao krv.

Napolju, s one strane aerodromske piste koja se viลกe ne koristi, kod ulaza u tunel gdje stotine ljudi ฤeka leลพeฤ‡i na ulaznim zemljanim nasipima i dok unutra kondenzovani dah ljudi zamagljuje vid i naoฤale, u ravnom polju izmeฤ‘u Dobrinje, Hrasnice i Igmana, ogromna pijaca sjena zadobiva oblik i nestaje u noฤ‡i. Narod sjena i crnih tijela u pokretu sa vreฤ‡ama na leฤ‘ima, platnenim trakama na ฤelu i korpama, mnoลกtvo noฤ‡nih Markala uz samu opsadu, osvijetljenih svjetleฤ‡im tragovima i ispaljenima raketnih bacaฤa koji nakratko osvjetljavaju noฤ‡, ljudski gustiลก, ravno polje. Starice umotane u ลกalove na kolima, muลกkarci za improvizovanim tezgama hrane, male ukopane trgovine na svijetlu petrolejskih lampi, pune krompira โ€“ cijena im je ลกest puta niลพa nego u gradu pod opsadom โ€“ pri ruci noลพevi dugaฤki kao sablje, nosaฤi koj idu i vraฤ‡aju se sa vreฤ‡ama na leฤ‘imaยป.

ยซU epskom sukobu, pri republikanskoj odbrani grada, veliki svijet preลพivljavanja i dark side. Tamna strana voฤ‘a bandi prvoboraca. Njihovi likovi joลก se sjaje u maลกti naroda. Na mitskom nebu oni se odmah postave, banditi samoproglaลกeni ‘generali’ iz prvih dana. Pojavili su se iz niฤega, pobjegli iz drลพavnih zatvora koje su napustili direktori i straลพari, ili su osloboฤ‘eni kazne aktom suverene nove drลพave, pretvoreni u borce koji izmeฤ‘u banditizma i nacionalizma. Muลกan Topaloviฤ‡ Caco godinu dana je pokrivao padine Trebeviฤ‡a, strateลกki sektor odbrane grada. Nakon ลกto je odbio da sa svojim borcima uฤ‘e u redovnu armiju, ne uลพivajuฤ‡i viลกe zaลกtitu predsjednika Alije Izetbegoviฤ‡a, uhapลกen u oktobru 1993. nakon borbi kod Pivare. Sa lisicama na rukama u autu bosanske policije ubijen je ”pri pokuลกaju bijega” pucnjem u glavu i sahranjen na nepoznatom mjestu. Jusuf Juka Prazina, protjeran iz grada, obeฤ‡ava ”vratiฤ‡u se na bijelom konju”, ali su ga bosanske tajne sluลพbe ubile u Belgiji. Juka je nekoliko sedmica bio ”kralj Sarajeva” i joลก je i garant u sporazumima izmeฤ‘u porodica koje razmjenjuju stanove, skupa sa namjeลกtajem i svim ostalim stvarima, pri selidbi iz srpskog sektora u bosanski i obratno. Duลพe ฤ‡e ลพivjeti Ismet Bajramoviฤ‡ ฤ†elo ฤije ime se sa strahom izgovaralo u gradu pod opsadom. ฤ†elu je pogodio snajperista za vrijeme opsade, ukazana mu je pomoฤ‡ a zatim je lijeฤen u Italiji i preลพivio je. Ubijen je iz zasjede u decembru 2008. na vratima svog stana u centru Sarajeva.

Cacini posmrtni ostaci se pojavljuju poslije rata, u zimu 1996. Ekshumiran je i sahranjen kao ลกehid. Dลพenaza mu je klanjana u Carvoj dลพamiji, drugoj po veliฤini u gradu, uz uฤeลกฤ‡e oko dvadeset hiljada ljudi. To je najveฤ‡a politiฤko-vjerska manifestacija koja se pamti u BiH. Tabut je noลกen s ramena na rame kroz cijeli Stari grad, preko Baลกฤarลกije do ลกehidskog mezarja na Kovaฤima. Cacina banda je uลพivala dvostruku slavu: branilaca Trebeviฤ‡a i kriminalca. Rehabilitaciona dลพenaza odrลพana je nedaleko od Gradskog parka, mjesta gdje su sahranjeni mladi policajci koje su u zavrลกnom obraฤunu poginuli upravo od Cacine ruke. Jedan od njih je sin Avde Hebiba, ministra unutraลกnjih poslova u vrijeme ekshumacije i javne dลพenaze. Hebib nije reagirao a odลกutio je, zaprepaลกten, i grad.

Uzroci kraja

ยซZaลกto je Jugoslavija nastala i zaลกto je nestala? Roฤ‘ena je na osnovu sna i projekta jednakosti koji se na Balkanu odupirao naci-faลกistiฤkoj okupaciji elitistiฤkoj ideologiji. San naci-faลกizma je san o sluganskom druลกtvu: vlasniฤke elite i robovi; san antifaลกistiฤkog fronta โ€“ u kojem su komunisti imali preovladavajuฤ‡u ulogu โ€“ bila je multietniฤka federativna republika, jednakost uslova, prava i duลพnosti. Veฤ‡ to nameฤ‡e razmiลกljanje: postoji jedan momenat u istoriji ”kratkog vijeka” u kojem velike komponente ฤovjeฤanstva zamiลกljaju druลกtvo jednakih, zasnovano na zajedniฤkom ลพivotu razliฤitih. Prostor koji je u vlasniลกtvu svih. Gdje primarna prava vrลกi drลพava, kolektivni vlasnik. I sva imaginacija, sve ลพrtve, sva razmiลกljanja tih muลกkaraca i ลพena su se preokrenuli โ€“ sa pojednostavljenjima kojima se nazgled bilo lako izrugivati โ€“ u tom kolektivnom naporu: samoupravljanje, rodna ravnopravnost,meฤ‘unarodni mir, pasoลกi svima, sloboda kretanja i tako dalje. I sa znaฤajnim uspjehom โ€“ u 60-im i 70-im godinama sa interesom i ponosom se izjaลกnjavalo kao ”Jugosloven”. Danas, ojeฤ‡ati nostalgiju za tim vremenima i nadama, na Balkanu koji su privatizacije, oligarhie i etniฤki satrapi fragmenirali, doลพivljava se kao hereza. Kolektivna Jugoslavija nestala je iz prostog razloga jer je donesena odluka da se ona opljaฤka i podijeli privatnicima, grupama. Bio je to okrutni desetogodiลกnji rat radi stvari, meฤ‘u njenim narodima, etniฤkim podvrstama, za njihovu korist i upotrebu.

ยซNestanak bivลกe Jugoslavije ima se zahvaliti divljaฤkom napadu na druลกtveno vlasniลกtvo: od od zemljiลกta do zraka, od rijeka do ลพeljeznice, od novina do drลพavne televizije. Niko viลกe ne zastupa princip nedjeljivih dobara, koja pripadaju svima, ne zastupaju to ni beogradski studenti koji su se prvi digli protiv Miloลกeviฤ‡a u zimu 1996. smrznuti u povorkama protiv aparata, partijske nomenklature koja se reciklirala u raznim opcijama zajednica. Mladima koji se bore i ginu za odbranu Sarajeva, Alija Izetbegoviฤ‡ โ€“ poboลพi predsjednik koji ide u dลพamiju u bijeloj galabiji, stanuje u malom radniฤkom stanu, i otac je Bakirov (sadaลกnjeg lidera muslimanske stranke), arhitekte koji ฤ‡e upravljati fondovima cjelokupne rekonstrukcije i obnove โ€“ predaje mjeseฤne certifikate od nekoliko stotina maraka. Koristiฤ‡e se za otkup stanova poslije rata. Odmah nakon Pariลกkog mirovnog sporazuma, potpisanog u decembru 1995., poฤelo je crno trลพiลกte certifikatima: prodaju se za polovinu, petinu, desetinu nominalne vrijednost. Malo novca, pregrลกt, ali odmah, za one koji su ลพivi i koji moraju preลพivjeti , emigrirati, i za zbunjene nasljednike. Brdo bezvrijednih papira uvedeno na trลพiลกte nekretnina, kojima su na licitacijama kupovane velike drลพavne zgrade, hoteli kao Holiday Inn, vrลกio povrat crkvenih dobara, pa i franjevaฤkim udrugama… Certificati su samo primjer, okrutan. Ko zna, moลพda ฤ‡e se neki istoriฤar probuditi, moลพda ฤ‡e neki beskorisni Institut za istoriju โ€“ zanemarujuฤ‡i folklor i sve ลกto se podrazumijeva โ€“ poฤeti priฤu o osnovnim razlozima ove tragedije, poฤevลกi od katastarskih mapa do prenosa vlasniลกtva.ยป

Mitovi osnivanja porodice se mijenjaju

ยซ"Djed je postao vlasnik ฤetrdesetak dunuma plodne zemlje uz rijeku Trebiลกnjicu a na crnogorskim obroncima kupio je viลกe hektara ลกume i paลกnjaka"ยป: tako poฤinje Grad u zrcalu Mirka Kovaฤa, autora koji je izazvao veliki interes krajem 60-ih godina epistolarnim romanom  ลฝivotopis Malvine Trifkoviฤ‡. Porodiฤni roman koji poฤinje vlasniฤkim spiskom je klasika u zapadnoj knjiลพevnosti, ali je novost na balkanu. I evo opet, nakon solcijalizma: zemlja, kuฤ‡a โ€“ kamena โ€“ stoka, koji oznaฤavaju ritam, cilj, dobru ili loลกu sudbinu, porodiฤnog udruลพenja. Presedani postoje ali suprotni: malo remek djelo Bore ฤ†osiฤ‡a je Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, vrlo zabavna pochade, priฤa o malograฤ‘anskoj porodici koja prelazi suprotan put: od liberalizma do socijalizma. Svi u potrazi za identitetom.

Abdulah Sidran je dovrลกio ‘roman o porodici Sidran’ (Otkup sirove koลพe). Na sceni je radniฤka porodica โ€“ dva brata, autorovi striฤevi, poginuli za vrijeme NOB-a, jedan tipograf, ubijen u logoru Jasenovac prilikom pokuลกaja bijega plivanjem u savi. Treฤ‡i brat je otac, mehaniฤar, komunista, ilegalac, poslije rata istaknuti druลกtveno politiฤki radnik u institucijama Republike Bosne i Hercegovine (Ministar rada), uhapลกen kao informbirovac u aprilu 1949.g. โ€“ "iz sve snage viลกe volim rusko govno nego ameriฤku tortu (Mihajlo)" โ€“ upuฤ‡en na prisilni rad i "politiฤko prevaspitanje" na Goli otok. Porodiฤni roman, dakle. Ali, porodica Sidran  je upisana u istoriju Jugoslavije. Kao druge porodice nosioci istorije Balkanskog poluotoka, jednako pogoฤ‘ene sudbinom, istorijom i tragiฤnom pouฤnom priฤom stare i nove Jugoslavije. Ova i druge porodice, vidljive u nedavnoj istoriji i u hronikama ovog stoljeฤ‡a na Balkanu, bile su porodice iz druลกtvenih klasa koje su se izdizale: radnici, intelektualci, sitni posjednici, niลพa graฤ‘anska i klasa malih trgovaca. Porodiฤni odnos su kulturni, moralni. Individua se odnosi ne prema porodici nego prema kolektivnom, istorijskom identitetu, unutar novog svijeta. Juraj Marek โ€“ pedagog i mentor Autora, uฤestvuje u NOB-u i ostaje nepokretan i u stavu mirno kad mu partizani uhvate i strijeljaju oca ustaลกu.

Nedostaje identitetska metafora robe, jer nema vlasniลกtvaVlasniลกtvo, ljepilo koji povezuje i objektivizira i prenosi porodiฤne veze, prenoลกenje i metafora vlasniลกtva, pripadaju – upravo โ€“ zemljoposjedniฤkoj, latifondistiฤkoj, dvorskoj aristokraciji, i trgovaฤkoj malograฤ‘anskoj klasi iz velikih burลพujskih romana proลกloga i XIX stoljeฤ‡a (Budenbrokovi, Uzede iz Potkraljeva, von Esenbeckovi iz Sumraka bogova, razni Mastor don Gesualdo)ยป

ยซI dolazimo do danaลกnjeg gliba. Republikanski i nacionalni prostori kakve su mnogi u Jugoslaviji i u Sarajevu ลพeljeli izgraditi โ€“ meฤ‘u njima Zdravko Grebo koji je napisao prvi nacrt Ustava republike BiH nakon referenduma o suverenosti โ€“ ili Ante Markovic koji pokuลกava naฤ‡i izlaz u konfederaciji ลกest federativnih republika, zatvoreni su.

Dayton je, u Bosni i Hercegovini i na cijelom Balkanu, izdao certifikat i stavio peฤat monokulturne (‘monoetniฤke’) podjele. Carstva su krenula putem globalne zamrลกenosti. Mikro i makro podjele kontinuirano se iznose na teren โ€“ u krizi โ€“ kako bi se postiglo fragmeniranje i implozija potlaฤenih. Hrane se fondamentalizmi i vjerska suprotstavljanja. Pale se vatre ‘etniฤkih’ i vjerskih identiteta, suprotstavljaju se jedni drugima muลกkarci i ลพene, zajednice i kulturna podruฤje, mladi i stari, naoruลพavaju se teroristi.

Bitka za pluralizam pokrenuta na zidinama Sarajeva pod opsadom nastavlja se.

Iz krize se izlazi na dva naฤina: elitistiฤki sistem kojim rukovodi uoฤljiva manjina (bilo da je 1% ili 10%) sa novom eksploatacijom ruku, mozgova i resursa, piramidalni; ili, sa projektom i poฤetnom praksom novog svijeta, novih pluralnih relacija, jedan novi ljudski konzorcijยป

Tag:

Commenta e condividi

La newsletter di OBCT

Ogni venerdรฌ nella tua casella di posta