Srbija: Plate, a ne izbori
U mesecu koji su obeleลพeli protesti u Bosni i Hercegovini, u Srbiji je takoฤe organizovano nekoliko ลกtrajkova zbog viลกemeseฤnog kaลกnjenja plata, neregulisane zdravstvene zaลกtite i radnog staลพa. U svetlu vanrednih parlamentarnih izbora zakazanih za mart, najavljeno je intenziviranje ลกtrajkaฤkih aktivnosti.
Protesti koji su se odigravali u prethodnih mesec dana u Srbiji su bili organizovani od strane radnika tri preduzeฤa u restrukturiranju. U ovom statusu se nalaze 153 firme u Srbiji i one bi preuzimanjem dugova i ulaganjem od strane drลพave trebalo da budu pripremljena za prodaju i privatizovana. Plan srpske Vlade i obeฤanje dato Svetskoj banci je da ฤe restrukturiranje zavrลกiti do leta, ลกto bi podrazumevalo i zatvaranje firmi koje ne uspeju da naฤu kupca i moguฤ gubitak posla za nekoliko desetina hiljada ljudi.
Za mnoge firme je restrukturiranje postalo dugotrajno stanje, tokom koga radnicima nije garantovana isplata plata, uplata doprinosa, pa ni zdravstvena zaลกtita. U Srbiji oko 50 000 zaposlenih ne prima platu godinama, a radnici firmi u restrukturiranju ฤine veฤinu ovog broja. Sindikati ovoj cifri dodaju joลก oko 100 000 osoba koje rade, a zaradu ฤekaju od nekoliko meseci do godinu dana. Upravo su ovo uzroci i tri protesta koja su organizovana u prethodnih mesec dana. U meฤuvremenu su raspisani vanredni parlamentarni izbori, a predizborni period borbe za glasove je naลพalost gotovo jedinstvena prilika da radnici iznude odgovore na svoje zahteve.
Radnici fabrike Yumco iz Vranja su zapoฤeli generalni ลกtrajk u januaru, a radikalizovali protest 12. februara, kada je oko 1000 zaposlenih deset sati blokiralo autoput ka Makedoniji. O situaciji u ovom nekadaลกnjem gigantu tekstilne industrije Jugoslavije, koji sada zapoลกljava neลกto viลกe od 1700 ljudi, za Osservatorio govori Sneลพana Veliฤkoviฤ iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata: โPlate su ispod minimalne cene rada, od 7000 do 15000 dinara meseฤno (60-130 eura, prim. aut.). Osim ลกto su niske, plate se ne isplaฤuju. Radnicima se u ovom trenutku duguje osam zarada- poslednja isplaฤena zarada je za maj i nekim radnicima za jun 2013. godine, a to je bilo pre viลกe od dva meseca. Zdravstvene knjiลพice nisu overene. Ja sam onima u Vladi rekla da mogu da ih povedem od kuฤe do kuฤe da vide kako radnici bedno ลพive, kako nemaju za hranu i raฤune. Sliฤna je situacija i u nekim drugim fabrikama u Vranju, a imamo porodice gde supruลพnici rade u dve razliฤite fabrike od kojih nijedno mesecima ne dobija platu.โ
Poslednjim protestom i blokadom autoputa radnici Yumca su izdejstvovali susret sa predstavnicima Vlade, sa kojima je za sada dogovoreno je da im se kao pomoฤ isplate dve minimalne zarade (minimalna meseฤna zarada je oko 200 eura) i overe zdravstvene knjiลพice.
Istovremeno protestvuju radnici Fabrike vagona u centralnoj Srbiji, u Kraljevu. Protest je postao borbeniji 10. februara, kada su zaposleni Fabrike, kojima su se u meฤuvremenu prikljuฤili zaposleni joลก dva preduzeฤa, blokirali prugu i zaustavili ลพelezniฤki saobraฤaj u tom delu zemlje.
Radnicima ovog kolektiva u proseku nije isplaฤeno osamnaest plata, zdravstvene knjiลพice im nisu overene, a radni staลพ nije povezan. U ลกtrajku se nalaze od maja 2013. godine, tokom koga nisu dobili niลกta. Po izjavama radnika, mnogi od njih su na egzistencijalnoj ivici i jedan od zahteva je bio da im se isplate bar dve meseฤne minimalne zarade, kako bi mogli da pokriju osnovne troลกkove ลพivota i plate raฤune. Nakon ลกto ni ovaj zahtev nije ispunjen odluฤili su se na radikalizaciju protesta blokadom ลพelezniฤkog saobraฤaja i tek tako su uspeli da izdejstvuju pregovore sa Vladom. Meฤutim, nezadovoljni onim ลกto im je reฤeno- da veฤina zahteva ne moลพe da bude ispunjena pre formiranja nove Vlade nakon novih izbora, odluฤili su se za nastavak protesta.
Sliฤne zahteve imaju radnici Fabrike ลพelezniฤkih vozila- ลฝelvoz iz Smedereva- oni traลพe overu zdravstvenih knjiลพica i isplatu poslednjih ลกest meseฤnih zarada. U pitanju je nastavak viลกegodiลกnjih protesta zaposlenih u ovoj fabrici, koja je 2007. godine prodata rumunskom konzorcijumu. Zbog neispunjavanja obaveza iz socijalnog programa i neodrลพavanja kontinuiteta poslovanja privatizacioni ugovor je poniลกten 2011. godine, od kada je ลฝelvoz akcionarsko druลกtvo u veฤinskom vlasniลกtvu drลพave.
Poslednji protest je poฤeo sredinom januara, kada su radnici uลกli u zgradu gradske uprave, u kojoj su neki od njih i noฤili, nekolicina je stupila u ลกtrajk glaฤu, a blokirane su i saobraฤajnice u gradu. Radnici su nakon mesec dana blokade, 16. februara izdejstvovali da im se obrati Aleksandar Vuฤiฤ, prvi potpredsednik Vlade, koji je bio u poseti Smederevu u okviru predizborne kampanje.
Saลกa Milovanoviฤ, Predsednik Sindikalno radniฤkog pokreta, sindikata koji je osnovan i deluje samo u ลฝelvozu, za Osservatorio opisuje kako je taj susret poฤeo: โDobili smo informaciju da Vuฤiฤ dolazi, pa smo otiลกli ispred sediลกta njegove stranke gde je trebalo da se pojavi. Meฤutim, simpatizeri i ฤlanovi stranke su poฤeli da se infiltriraju meฤu nas da bi izgledalo kao da smo jedno. Mi iz ลฝelvoza smo onda odluฤili da sednemo na ulicu kako bismo se razlikovali od njih, poลกto naลก skup nije politicki obojen, veฤ je sindikalni i socio- ekonomske prirode. A poลกto smo mi graฤani drugog reda, a politiฤari prvog reda, seli smo na zemlju da se i tako razlikujemoโ. Tom prilikom je radnicima ลฝelvoza obeฤano da ฤe drลพava pomoฤi da fabrika nastavi da radi i da ฤe se u narednih nedelju dana reลกiti neki od goruฤih problema. Iako su ลกtrajkaฤi nakon toga pristali da napuste zgradu Uprave, ukoliko dogovor ne bude ispoลกtovan zakazano je novo okupljanje za 3. mart.
ล trajkovi u Vranju, Kraljevu i Smederevu su deo niza dugogodiลกnjih protesta radnika u Srbiji, koji sadrลพe vrlo sliฤne zahteve onima koji su ovih dana izveli narod Bosne i Hercegovine (BiH) na ulice, gde veliki deo protestanata ฤine upravo obespravljeni radnici privatizovanih i firmi u steฤaju.
Ostaje da se vidi u kojoj meri ฤe radnici i sindikati u Srbiji moฤi da, poput protesta u BiH, postave siromaลกtvo, nejednakost i zloupotrebu tokom privatizacije kao kljuฤna mesta tranzicione problematike. Ova pitanja, iako pogaฤaju veliki deo stanovniลกtva Srbije (kao i BiH), nisu ozbiljno tematizovana od strane politiฤkih partija, niti su stranke diferencirane u odnosu na njih. Iako se sada opลกti bunt protiv siromaลกtva i nejednakosti u BiH ฤini razumljiv i politiฤkim elitama i meฤunarodnoj zajednici i nevladinim organizacijama, ฤinjenica je da je ista problematika do pre samo tri nedelje bila u gotovo nevidljivoj i izolovanoj sferi slabih radniฤkih zahteva.
Poslednji protesti u Srbiji su imali poruke: โPlate, a ne izboriโ, ลกto govori o moguฤem odbacivanju postojeฤe depolitizovane stranaฤke ponude.
Tag: