Privatizacija srpskih medija
Srbija upravo ulazi u pregovore o prikljuฤenju EU, a Brisel je medijske slobode i ureฤivanje medijske scene postavio kao jedan od bitnih kriterijuma u tom procesu. Bez โsugestijaโ iz EU vlasti bi teลกko pristale na promene o kojima je reฤ
Set medijskih zakona koje je srpski parlament usvojio po hitnom postupku donosi povoljniji zakonski okvir za medije, ocenjuju medijska udruลพenja i asocijacije, kao i veฤina eksperata. Usvajanjem medijskih zakona je okonฤan viลกegodiลกnji proces tokom koga su vodeฤa srpska medijska udruลพenja i asocijacije, uz podrลกku Brisela, vodili mukotrpnu borbu za bolju medijsku regulativu sa nekoliko vlada koje su se u tom razdoblju smenjivale.
Novi set medijskih zakona ฤine Zakon o javnom informisanju i Zakon o javnim servisima. Novi zakoni predviฤaju da se drลพava do 1. jula 2015. povuฤe iz vlasniลกtva nad medijima, a da do tog roka prestane direktno budลพetsko finansiranje medija. Novac za finansiranje javnih servisa (Radio televizija Srbije, RTS i Radio televizija Vojvodine, RTV) treba da bude obezbeฤen taksom koju ฤe naplaฤivati drลพava. Ovo su svakako najvaลพnije novine i upravo oko njih su se tokom minulih godina vodile i najoลกtrije polemike.
Sve se, zapravo, svodi da to koliko ฤe instrumenata za uticaj na ureฤivaฤku politiku imati drลพava. Novinska udruลพenja i asocijacije ลพeleli su da prostor za ลกirenje takvog uticaja smanje kroz potpuno povlaฤenje drลพave iz vlasniลกtva nad medijima i uvoฤenje mehanizama koji bi nametnuli transparentno troลกenje budลพetskih sredstava koja za javno informisanje izdvajaju opลกtine, gradovi, pokrajina Vojvodina i Republika Srbija. Nastojanja o kojima je reฤ su, bar ลกto se zakonske regulative tiฤe, uspela gotovo u potpunosti.
Osim ฤinjenice da su se medijske asocijacije i udruลพenja dobro meฤusobno povezali i nastupali jedinstveno, na uspeh je bitno uticala i podrลกka Brisela. Jer, Srbija upravo ulazi u pregovore o prikljuฤenju EU, a Brisel je medijske slobode i ureฤivanje medijske scene postavio kao jedan od bitnih kriterijuma u tom procesu. Bez โsugestijaโ iz EU vlasti bi teลกko pristale na promene o kojima je reฤ.
Vlasniลกtvo
Najviลกe praลกine podignuto je oko potpunog povlaฤenja drลพave iz vlasniลกtva nad medijima. To deluje pomalo iznenaฤujuฤe buduฤi da veฤina medija, ukljuฤujuฤi i one najuticajnije, nije u vlasniลกtvu drลพave. Sve radio i TV stanice sa nacionalnom pokrivenuลกฤu, izuzev javnih servisa (RTS i RTV) su u privatnom vlasniลกtvu. Privatno vlasniลกtvo su i tiraลพni tabloidi i svi drugi dnevni listovi i nedeljnici, izuzev dnevnika Politika i Veฤernje novosti, u kojima drลพava i dalje ima kapital (u Politici 50 odsto, a u Novostima oko 30 odsto).
U vlasniลกtvu drลพave je ostalo joลก oko 80 lokalnih i regionalnih RTV stanica iz kojih su dolazili najsnaลพniji otpori. Lokalne vlasti, naime, nikako nisu ลพelele da se odreknu direktnog uticaja na ureฤivaฤku politiku lokalnih medija kojima su direktno davali novac iz budลพeta. Ti mediji koncipirani su kao javna preduzeฤa sa godiลกnjim stavkama u lokalnim budลพetima. To im je garantovalo redovan priliv novca, naravno pod uslovom da su lokalne vlasti zadovoljne njihovim izveลกtavanjem.
U privatizaciju ฤe morati i novinska agencija Tanjug, koja od drลพave godiลกnje dobija 1,7 miliona evra. Taj novac ฤini dve treฤine njenih prihoda. Istovremeno, na srpsko trลพiลกtu deluju dve privatne agencije, Beta i Fonet, koje ne dobijaju nikakve budลพetske dotacije. Te agencije veฤ godinama traลพe ravnopravnu poziciju na trลพiลกtu, smatrajuฤi da su izloลพene nelojalnoj konkurenciji.
Za funkcionisanje medija ฤiji je vlasnik republika i za funkcionisanje medija u vlasniลกtvu lokalnih vlasti godiลกnje se iz budลพeta izdvaja oko 25 miliona evra. To je ozbiljna suma, buduฤi da je ukupno medijsko trลพiลกte u Srbiji u proลกloj godini โobrnuloโ oko 140 miliona evra. Direktni medijski prihodi iz budลพeta su, u takvim uslovima, mogli da utiฤu na stvaranje nelojalne konkurencije.
Vladajuฤa Srpska napredna stranka (SNS) i njen lider, premijer Aleksandar Vuฤiฤ imaju apsolutnu veฤinu u srpskom parlamentu i bez teลกkoฤa je skrลกila otpore i izdejstvovala da medijski zakoni u parlamentu dobiju ubedljivu veฤinu. ฤlanovi srpskog parlamenta iz gradova i opลกtina koje se protive privatizaciji nisu voljno prihvatili promenu, ali su na kraju morali da se povinuju zahtevu stranaฤke centrale.
Novac
Izmene zakona, same po sebi, neฤe doneti ni brzo ni efikasno popravljanje situacije na srpskoj medijskoj sceni ni direktno smanjivanje uticaja vladajuฤih krugova na ureฤivaฤku politiku. Privatni tabloidi su veฤ priliฤno dugo jedan od glavnih oslonaca vlasti u medijima, a uticaj na njih se vrลกi posredno, uglavnom preko trลพiลกta oglasa. Uticaj trลพiลกta oglasa ostaje solidan alat i za uticaj na ureฤivaฤke politike svih drugih privatnih medija.
Javni servisi se neฤe finansirati iz pretplate koju plaฤaju graฤani, nego ฤe drลพava uzimati posebne takse i finansirati rad tih servisa. Drลพava ฤe morati da se povuฤe iz vlasniลกtva nad dnevnim listovima Politika i Veฤernje novosti, ali ฤe svakako imati prostora da utiฤe na to ko ฤe da kupi njene akcije u tim medijima. Treba, naime, imati u vidu da je drลพava minulih godina, pri prodaji 50 odsto vlasniลกtva Politike i oko 70 odsto vlasniลกtva Novosti, takoฤe uticala na izbor kupaca.
Novinarska udruลพenja i asocijacije svesni su da ne mogu odluฤujuฤe da utiฤu na tokove novca i da spreฤe uticaj na ureฤivaฤke politike, pa su se fokusirali na nastojanje da smanje prostor za manipulacije budลพetskim novcem opลกtina, gradova, pokrajine i republike. Uvoฤenje zakonske zabrane direktnog budลพetskog finansiranja medija, za ลกta su se kontinuirano zalagali, je njihov moลพda najveฤi uspeh.
Umesto budลพetskih uplata za medije ฤiji su vlasnici, opลกtine ฤe morati da preฤu na projektno finansiranje javnog interesa. Osnovni postulati javnog interesa definisani su u zakonu, a opลกtine treba da raspiลกu konkurse za javni interes i formiraju nezavisne komisije koje ฤe odluฤivati o kvalitetu prispelih projekata. Na konkurse, naravno, mogu da se jave svi lokalni mediji.
Prostor za manipulaciju i ovde postoji, pa treba oฤekivati da ฤe opลกtine i gradovi pokuลกati da โnamesteโ konkurse tako da novac dobiju oni mediji koji su im naklonjeni. To ฤe im u poฤetku biti olakลกano ฤinjenicom da drลพava joลก nije propisala i razradila mehanizme koji ฤe omoguฤiti prelazak na projektno finansiranje, ali ostaje ฤinjenica da ฤe u novim uslovima privatni mediji, naroฤito na lokalnom nivou, biti u ravnopravnijem poloลพaju.
Tag: