Kako tvrdi podgorički dnevnik „Vijesti“, Šarić je u Švajcarsku otputovao uz pomoć moćnih ljudi iz državnog vrha privatnim avionom jedne aviokompanije sa čijim je vlasnikom prijatelj.

Radi se najvjerovatnije o Stanku Subotiću Canetu, takođe licu sa Interpolove potjernice, koji je i državljanin Švajcarske, i bliski prijatelj crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Subotić se takođe nalazi na listi optuženih u sudu u Bariju za mafijaško udruživanje i šverc cigareta koji se od 1994. do 2002. godine odvijao na relaciji Crna Gora – Pulja.

Bivši crnogorski diplomata i Đukanovićev kum Ratko Knežević optužio je prošle sedmice Subotića i Đukanovića pred sudom u Zagrebu, na procesu koji se vodi povodom ubistva vlasnika nedjeljnika „Nacional“ Iva Pukanića, da su vođe duvanske mafije na Balkanu i da su upravo oni naručioci tog ubistva.

Ono što je u ovom slučaju takođe skandalozno jeste garancija koju je, mjesec dana nakon početka akcije policija SAD, Italije i Srbije, Šariću dala policija u Crnoj Gori za prijem u crnogorsko državljanstvo, iako je i po njenim saznanjima iz 2007. godine taj Pljevljak “jedan od glavnih organizatora krijumčarenja opojnih droga na Balkanu, pa i šire”.

Jer, Šarić je državljanin Srbije (i Slovačke), a ako bi posjedovao i crnogorsko državljanstvo to bi, po Ustavu Crne Gore, automatski značilo da ne može biti izručen nijednoj drugoj državi. Čak je i crnogorski premijer Milo Đukanović izjavio da “Šarić ima pravo na državljanstvo Crne Gore”.

Zato što Crna Gora ne učestvuje dovoljno u borbi protiv organizovanog kriminala sve su teže i češće optužbe koje stižu od policija stranih država, kao i od crnogorske opozicije, na račun vlasti u Podgorici.

Đukanović se našao u izuzetno teškoj poziciji. Mediji pod njegovom kontrolom sve nastoje da prikažu kao još jedan politički pritisak Srbije na Crnu Goru i njenu nezavisnost, ali to je priča koja nema neku naročitu podršku ni domaće, a kamoli strane javnosti.

Ukazujući na ponašanje crnogorskog premijera, policije i TV Crne Gore u ovom slučaju, potpredsjednik opozicionog “Pokreta za promjene” Branko Radulović kaže da je “država reagovala u obliku Đukanovića kao advokata kartela, u obliku Uprave policije kao jataka koji sakriva kartel i u obliku tzv. Javnog servisa kao privatnog servisa”.

Čelnici crnogorske opozicije takođe tvrde da je Šarić finansirao predizborne kampanje vladajuće stranke u Crnoj Gori, što su iz Đukanovićeve stranke odlučno negirali.

Policijski ekspert Marko Nicović izjavio je da politički establišment Crne Gore i Srbije nisu potpuno „čisti“ i da su Šarićev klan povremeno koristili za svoje ciljeve. „Sa novcem koji posjeduje on može da stvori čitav sistem bezbjednosti“, ocijenio je Nicović i ukazao da Šarić sigurno ne „sjedi skrštenih ruku“, već uveliko vrši pritisak na ljude iz vlasti u Beogradu i Podgorici, koje na neki način kontroliše, da se odloži hapšenje.

On ipak ne sumnja da će Šarić biti uhapšen, navodeći da su i Srbija i Crna Gora pod pritiskom američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA).

Upravo je Vašington kao uslov za opstanak na vlasti premijera Đukanovića zatražio od njega odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. No, on, bar za sada, ne pokazuje volju i spremnost da to učini, pa je gotovo izvjesno da će do kraja ove godine morati da se povuče sa te funkcije.

Predsjednik Nacionalnog savjeta za evropske integracije Nebojša Medojević kaže da Đukanovićeva sudbinska povezanost sa organizovanim kriminalom sprječava institucije države Crne Gore da ispunjavaju svoje međunarodne obaveze i da će to dovesti sa odlaska šestostrukog crnogorskog premijera.

„U međunarodnoj zajednici se sada razumije da je u Crnoj Gori problem vlada koja je dozvolila kriminalcima da koriste državu kao platformu za svoje aktivnosti, policija koja ih štiti, Agencija za nacionalnu bezbjednost (tajna policija) koja im daje informacije, tužilaštvo koje ih ignoriše, sud koji ih oslobađa. Problem su i gradonačelnici koji se druže sa njima, ministri koji im otvaraju hotele, premijer koji ide na njihove rođendane, slave, žurke“, dodao je on.

Zbog ovakvih stavova Medojević, koji je i član Odbora za odbranu i bezbjednost Skupštine Crne Gore, nedavno je u Podgorici, u sred bijela dana, pred svojim stanom, napadnut od bliskog rođaka Branislava-Brana Mićunovića, koji se u medijima često označava kao „kum crnogorske mafije“.

Taj napad je crnogorsko tužilaštvo okarakterisalo tek kao prekršaj, a ne krivično djelo. Skupština Crne Gore zatražila je od vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić da još jednom razmotri kvalifikaciju tog postupka jer je to, kako je rečeno, „napad na Parlament, poslanika u vršenju funkcije i na slobodu javne riječi“.

Niz drugih napada na javne ličnosti i nerasvijetljenih ubistava u Crnoj Gori u proteklih 20 godina takođe nije razriješen, iako se u svakoj od tih priča pominju uglavnom iste osobe.

I glavni pomagači narkobosa Šarića su sada zaista u Crnoj Gori mirni i bezbrižni, iako su na potjernicama Interpola.

Istovremeno Šariću niko u Crnoj Gori ne oduzima imovinu, kao što se to dešava u Srbiji, vrijednu desetine miliona eura.

U svakom slučaju, koordinirana akcija policija SAD, Srbije i Italije se nastavlja, obruč oko narkobosova se steže, ali niko ne zna kuda ide Crna Gora.