„Teško je povjerovati u tu priču. Ja prosto još ne mogu da vjerujem da će se to desiti. To će da bude infekcija koja će da labavi političke, a kamoli ekonomske sisteme na Balkanu. Mislim da nemaju ni ti državnici potrebe da unose političku, ekonomsku, socijalnu i svaku drugu nervozu među građane", rekao je bivši crnogorski ministar ekologije i poznati biolog Vukić Pulević

On je dodao da bi atomska centrala svakako uticala i na smanjenje turističkog prometa u Crnoj Gori.

Isti je stav predsjednika Ekološkog društva „Zeleni korak" Dželala Hodžića. On je kazao da je na Vladi Crne Gore sada težak zadatak da pokuša da ubijedi albansku vladu da ne preduzima taj potez. „Jer, postoji mogućnost da dođe do potpunog uništenja i devastacije ekosistema Skadarskog jezera i rijeke Bojane obzirom da će se vode koje služe za hlađenje reaktora, a koje će biti veće za pet ili šest stepeni, poslije ispuštati u jezero i rijeku, što bi bilo katastrofalno za biodiverzitet tih vodenih sistema. Takođe u slučaju neke havarije, kao što je to bilo u Černobilu 1986. godine, Skadar, Podgorica i Ulcinj bi zauvijek bili zbrisani sa lica Zemlje", istakao je Hodžić.

Zvanična Podgorica saopštila je da ni u jednom trenutku nije bila ponuđena da bude u projektu gradnje atomske centrale na obali Skadarskog jezera.

Predsjednici vlada Albanije i Hrvatske Salji Beriša i Ivo Sanader najavili su u februaru ove godine u Zagrebu da će to biti „regionalni projekat u kojem će biti pozvane da učestvuju i Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija".

Kako se navodi iz Ministarstva turizma i zaštite životne sredine, u Crnoj Gori je na snazi Zakon o zabrani izgradnje nuklearnih objekata, koji je donijet 1995. godine.

Crna Gora se, kako se naglašava, takođe nada da u ovom slučaju neće biti prekršene međunarodne konvencije u kojima se ističe da zemlja koja planira da izgradi bilo kakvo postrojenje koje utiče na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu za izgradnju tog postrojenja mora dobiti saglasnost svih potencijalno ugroženih država.

Krajem ovog mjeseca Tirana i Zagreb trebalo bi da potpišu „Memorandum o razumijevanju" kojim će se formirati zajednička radna grupa od deset eksperata, po pet sa obje strane, koja će brinuti o tehničkoj realizaciji ovog velikog projekta.

Sa hrvatske strane biće to stručnjaci koji su iskustvo sticali u atomskoj centrali „Krško".
Crnogorski mediji navode i neke detalje tog sporazuma. Centrala će koštati oko četiri milijarde eura, a njen kapacitet će biti oko 1500 megavata. Gradnja će se, kako se očekuje, povjeriti „Hrvatskoj elektroprivredi", pa će veći dio energije proizveden u toj centrali ići Hrvatskoj.

Određena je i lokacija: nuklearka će se graditi nadomak Skadra, tačnije na mjestu gdje rijeka Bojana otiče iz Skadarskog jezera. Skadarsko jezero je, inače, jedan od pet nacionalnih parkova u Crnoj Gori, a iz njega se vodom snadbjeva Crnogorsko primorje.

Zvaničnici u Tirani tvrde da bi taj objekat mogao da Albaniju pretvori iz zemlje koju muče česti nestanci struje u regionalni energetski centar. Kako se navodi, atomska energija je najčišći i najtrajniji energetski izvor, a sa današnjim mjerama bezbjednosti i modernom tehnologijom svi su ti izvori sigurni.

I stručnjaci za energetiku u Crnoj Gori smatraju da ova zemlja ne bi trebalo da odbija učešće u takvim ili sličnim regionalnim projektima.

„Crna Gora bi, umjesto izražavanja zabrinutosti, trebalo da razmišlja da sa Albanijom zajednički gradi nuklearku, jer ni jedna ni druga država nemaju dovoljno električne energije", rekao je ekspert Međunarodne agencije za atomsku energiju i profesor Univerziteta Crne Gore Slobodan Jovanović.

I direktor nevladine organizacije "Institut za male hidroelektrane", Milo Mrkić smatra da ideju o izgradnji atomske centrale na granici sa Crnom Gorom ne treba apriori odbaciti, ali i da ona nije za pohvalu. „Crna Gora ne može biti srećna sa takvim rješenjem, ali ga u startu ne treba odbaciti kao ideju", kazao je on.

Čini se da takvo mišljenje dijeli i crnogorski premijer Milo Đukanović, koji je poznat kao zagovornik izgradnje energetskih objekata. „Crna Gora nije ugrožena, a do početka realizacije tog projekta može doći tek za deset godina", rekao je on i dodao da „inicijativu Tirane i Zagreba treba razmatrati ozbiljno u ukupnom kontekstu energetskog, ekonomskog i društvenog razvoja".

To praktično znači da je odluka o gradnji nuklerke kod Skadra prerasla u političko pitanje. Zato su nakon početnog oštrog protivljenja poruke iz Podgorice u posljednje vrijeme mnogo pomirljivije. Izgleda da se, u ovom periodu teške ekonomske krize i energetskog deficita, radije prave računice što bi Crna Gora mogla da profitira od tog ogromnog projekta na svojoj granici.

O ugroženosti „prve ekološke države na svijetu", koja se takvom samoproglasila 1991. godine, upravo u trenutku kada su se tenkovi bivše Jugoslovenske narodne armije pripremali za napad na Dubrovnik, malo se govori.

Uostalom, na listi koja se pravi prema indeksima utvrđenim na američkom Univerzitetu Jel (Kaliformija), a koju je ovih dana u kategoriji „životna sredina" objavio američki poslovni časopis „Forbes", Crna Gora se i ne pominje.