S 91 od ukupno 151 glasom ‘za’, nadmoćno je potvrđena nova hrvatska Vlada desnog-centra. Predvođena novim premijerom Andrejom Plenkovićem i njegovom Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), nova Vlada ponovno je uključila Most nezavisnih lista (MOST), ali i svih osam zastupnika nacionalnih manjina u Saboru. Osim ovih 83 zastupnika koji sačinjavaju vladajuću koaliciju, Vladu je podržalo svih pet zastupnika Hrvatske seljačke stranke (HSS) i jedan zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) – obje na izborima u rujnu bile u suprotnom taboru lijevog centra – te dva zastupnika povezana s gradonačelnikom Zagreba, Milanom Bandićem.

Ovolika podrška novoj Vladi spada u svojevrsne raritete s obzirom da je riječ o Vladi s istim glavnim strankama – HDZ i MOST – koja je srušena u Saboru samo četiri mjeseca ranije. Vlada je tada srušena na inicijativu tadašnjeg predsjednika stranke i potpredsjednika Vlade, Tomislava Karamarka, kako bi se izbjeglo izglasavanje o povjerenju, koje je inicirala oporbena Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) – a podržao vladajući MOST – zbog sumnji u korupcijske veze Karamarka. U trenutku pada Vlade, popularnost HDZ je bila na najnižoj razini u posljednje četiri godine i nakon dugo vremena SDP ih je prestigao u popularnosti. MOST također nije najbolje stajao, pa je praktički cijela Vlada izgledala kao „razbijena vojska“. Međutim, nakon što je pritisnut od stranačkog vodstva Karamarko odstupio, korupcijski neopterećeni diplomat Plenković je preuzeo i opreznom i poprilično dosadnom kampanjom polučio uspijeh na izborima. Koaliciju s MOST-om je praktički najavio još u kampanji – jer je već tada bilo jasno da niti jedan blok bez njih neće moći sastaviti stabilnu Vladu – i naizgled izgladio sve postojeće nesuglasice unutar stare-nove koalicije.

Osim što nijedan hrvatski premijer dosada nije imao ovako snažnu podršku u parlamentu, ovo je jedina situacija u kojoj su parlamentarni izbori bili ponovljeni i da je ista stranka uspijelad oba puta dobiti. Isto tako, ne pamti se situacija u kojoj je oporba bila razjedinjenija i u lošijoj situaciji. Nakon drugog izbornog poraza u manje od godine dana, Zoran Milanović najavio je kako se neće kandidirati za predsjednika SDP na unutarstranačkim izborima unutar nekoliko mjeseci. Milanović je praktički napustio stranku i nema ga u javnom životu. SDP-ov vjeran partner, Hrvatska narodna stranka (HNS) isto je doživjela pad popularnosti i pitanje kakva će biti buduća suradnja između dviju stranaka. Neformalni lider oporbe je postao antisistemski Živi zid, koji je u koaliciji s drugim manjim strankama osvojio čak osam mandata. Međutim, ubrzo je zastupnik i supredsjednik Živog zida Hrvoje Runtić optužio stranku za korupciju i prešao MOST-u i tako još jednom potvrdio nesređene unustranačke odnose. Upitno je ukoliko će MOST uspijeti svojom trenutno izrazito velikom aktivnošću u Saboru održati popularnost stranke i „natjerati“ javnosti da zaboravi na kontroverze koje ih optužuju.

Na dan izglasavanja u Saboru, Plenković je predstavio program koji se temelji na jačanju ekonomije i poduzetništva i micanje fokusa s „ideoloških“, odnosno vrijednosnih, tema. Najavljena je cjelovita porezna reforma – smanjenje poreza na dohodak – i olakšanje uvjeta poslovanja poduzetnicima i ulagačima. U financijskom smislu, Vlada najavljuje daljnje smanjenje proračunskog deficita, kao i smanjenje javnog duga za 10% u odnosu na BDP do 2020. godine. Osim već tradicionalnog obećanja stavljanja neaktivne državne imovine u gospodarski pogon, kao i restrukturiranje javnih poduzeća, daljnjeg rasta izvoza i razvoj turizma, Plenković je naglasio kako najveći potencijal rasta ima poljoprivreda – što će ostvariti iskorištavanjem dosad neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta. Vlada planira ubrzati i povećati efikasnost državne administracije i sudova te provesti reformu obrazovnog sustava – reformu koju je upravo prošla HDZ-ova Vlada potiho sabotirala. Mlade će se pokušati stimulirati na samozapošljavanje pomoću bespovratnih sredstava i povoljnih kredita za pokretanje posla. U polju infrastrukture i energije, Vlada najavljuje nastavak gradnje autoceste prema Dubrovniku i Pelješki most, kao i donošenje energetske strategije Hrvatske do 2050.

S obzirom na navedeno, pojavile su se kritike kako program izgleda „kao popis dobrih želja“ i kako su ciljevi općenito navedeni, bez obrazloženja načina implementacije i točnih ekonomskih pokazatelja.

„Bilo je opaski da smo trebali biti precizniji, navesti mjere, možda priložiti tablice, navesti rokove, sve smo to mogli napraviti jer su dokumenti spremni, međutim iskustvo, ozbiljnost, odgovornost, razumijevanje uloge struke, ministarstava, svih onih ljudi koji će detaljno proći mjere koje će ova vlada predložiti Saboru dovelo nas je do zaključka da budemo u metodološkom pristupu postupni,“ siguran je bio Plenković nakon predstavljanja ciljeva.

Sigurnost na sličnoj razini pokazao je prilikom odabira kandidata za buduće ministre, kada se odrekao kontroverznog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića – koji je uživao potporu desnog krila HDZ i radikalne neparlamentarne desnice – u korist Nine Obuljen Koržinek, koja je zadnjih tjedana bila medijski proganjana od upravo tih Hasanbegovićevih simpatizera.

„Ja sam dobio povjerenje na izborima za predsjednika HDZ-a, najveće koje jedan predsjednik HDZ-a dobio do sada, iz jedne vrlo nezavidne situacije sam dobio na izborima, formirao vlast, donio predsjednici 91 potpis. Praktički sam u tjedan dana sastavio novu Vladu, smirio političko ozračje u Hrvatskoj… Izbor mojih suradnika je moj izbor i ja iza svih ljudi koje ste vidjeli na papiru stojim,“ rekao je sigurno Plenković i otklonio svaku mogućnost popuštanja pred zahtijevima nezadovoljnika.

Iako u izboru većine ministra nije bilo ni velikih iznenađenja (više od trećina iz prethodne Vlade) ni velikih kontroverzi, pojavilo se jedno ime koje bi moglo predstavljati prvu veliku Plenkovićevu pogrešku. Riječ je o ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću, koji iako na prvi pogled ima sve što je potrebno za ministra, iza sebe vuče mnogobrojne afere i nejasnoće. Naime, osim što su mediji podsjetili na svoje ranije zapise po kojima su članovi njegovog ureda (dok je bio pomoćnik ministra) bili uhvaćeni u pokušaju dvostruke naplate putnih troškova i dnevnica – zbog ćega je i Barišić odstupio 2006. godine – također su ponovno podsjetili kako je 2008. godine tražio povlašteni kredit od Sveučilišta u Splitu, iako je već imao veliki stan u Zagrebu. Također, Jutarnji list je još jednom podjsetio kako je riječ o čovjeku koji je 2008. godine predavao 19 kolegija na 4 fakulteta u 4 grada u Hrvatskoj, trostruko premašivši dozvoljenu satnicu. Šlag na torti kontroverzi stavile su Novosti, koje su dobile potvrdu kako je Barišić prijavljen za plagijat etičkom povjerenstvu pri državnoj Agenciji za znanost i visoko školstvo još 2011. godine. Povjerenstvo nikada nije raspravljalo o njegovom predmetu jer je tek nedavno profunkcioniralo, a riječ je o navodnom krivotvorenju nekolicine svjetski poznatih autora, kao i prepisivanju čitavih pasusa s Wikipedije. Jedan od ljudi koje je navodno plagirao, znanstvenik i diplomat Stephen Schlesinger je potvrdio za Index kako je stvarno riječ o plagijatu po svemu sudeći.

Barišić je sve nijekao do razine apsurda, citiravši i Sokrata i nedavno oslobođenog osumljičenika za ratne zločine Branimira Glavaša i sve se svelo na odluku Plenkovića. Plenković pozivajući se na Barišićevo domoljublje – što god to značilo u konkretnom primjeru – nije pokazivao nikakvu nesigurnost u obrani svojeg ministra, tvrdeći kako nije znao za slučaj navodnog plagijata. Izgleda kako će Barišićeva sudbina ovisiti o Plenkovićevoj sigurnosti i spremnosti da eventualno prizna svoju prvu pogrešku. O tome i ovisi hoće li Barišić biti zapamćen kao izrazito kratkotrajni Karamarkov ministar branitelja Mijo Crnoja ili će izdržati cijeli mandat poput većine ostalih kolega.