U razdoblju 2015. – 2021., pučinska vjetroenergija u Europi zabilježila je nominalni rast od 326% . Samo u 2024. godini, prema organizaciji WindEurope , došlo je do povećanja proizvodnog kapaciteta od 2,6 GW, a sličan trend očekuje se barem do 2030. ako EU ostane vjerna svojoj strategiji za energiju vjetra na moru u kojoj obećava da će “instalirati u prosjeku gotovo 12 GW godišnje”.

Dakle, pučinska vjetroenergija neće ostati nišni sektor. Naprotiv, najvjerojatnije će biti sve prisutnija u energetskom miksu država članica i u našim krajolicima.

To potvrđuje i Paolo Della Ventura, stručnjak za energiju vjetra koji već godinama prati razvoj ovog sektora na web stranici Via col Vento . Kao član uprave udruge Italian Climate Network , Della Ventura naglašava važnost vjetra s klimatskog gledišta, smatrajući ga ključnim obnovljivim izvorom energije za dostizanje energetskih ciljeva utvrđenih Pariškim sporazumom iz 2015. u cilju obuzdavanju globalnog zagrijavanja.

Pučinska vjetroenergija u brojkama

“Klimatska kriza postaje sve brža i intenzivnija, zato se mora rješavati svim mogućim sredstvima, no ne treba smišljati ništa novo. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), u svom najnovijem izvješću pokazuje nam put. Fokus treba staviti na solarnu i vjetroenergiju – objašnjava Della Ventura – a upravo je energija vjetra na moru najadekvatnija tehnologija kada je riječ o smanjenju emisija stakleničkih plinova i troškovima. U narednim godinama bit će sve raširenija i, vjerojatno, sve učinkovitija, posebno ako se ima u vidu napredak postignut u Kini”.

Uzimajući u obzir ono što je do sada postignuto samo u Europi, jasno je da pučinska vjetroenergija ima niže troškove u usporedbi ne samo s fosilnim gorivima nego i s kopnenom energijom vjetra.

“U kopnenim vjetroelektranama svaka pojedinačna turbina proizvodi prosječno 5 MW, tako da je za izgradnju parka od 40 MW potrebno najmanje osam turbina. Kod vjetroelektrana na moru pak imamo 15-18 MW po turbini, tako da su za park s podjednakom proizvodnjom potrebne samo tri turbine”, naglašava Della Ventura. “Riječ je o stubovima prosječne visine od 220 metara, koji mogu optimizirati kapacitet vjetra na moru, konstantniji i snažniji. U budućnosti planiramo izgraditi pojedinačne turbine snage preko 20 MW”.

Poštovanje bioraznolikosti nije pitanje izbora

Dok gornje brojke navode na pomisao da će se pučinska vjetroenergija nesmetano razvijati, drugi podaci sugeriraju oprez pri realiziranju ove ideje svugdje i po svaku cijenu. Takvi su, na primjer, podaci o rizicima koje instaliranje vjetroelektrana može predstavljati za morsku i kopnenu bioraznolikost.

Prema jednoj engleskoj studiji objavljenoj 2024. godine, utjecaj vjetroelektrana u fazi izgradnje definiran je kao “pretežno negativan (52%)”, posebno za morske vrste poput lista, bakalara, iverka, kao i za ptice poput crne njorke, sjevernog fulmara i ćubaste patke.

Manje zabrinjava operativna faza, gdje učinci na bioraznolikost mogu biti kako negativni (32%) tako i pozitivni (34%), mnogo toga ovisi o biljnim i životinjskim vrstama, tipu postrojenja i, prije svega, geografskoj i okolišnoj situaciji u kojoj je postrojenje instalirano.

Kako bi se osigurao napredak energije vjetra na moru (i europska zelena tranzicija), ali i kako bi se ribama i pticama omogućilo da žive u svom prirodnom staništu, potrebno je detaljno analizirati svaki pojedinačni kontekst, posvećujući više vremena provođenju procjena utjecaja na okoliš.

Ovo potvrđuje spomenuta studija, naglašavajući da “općenito, preko 86% mogućih utjecaja vjetroelektrana na moru na bioraznolikost ostaje nepoznato“. Istog mišljenja je Gianluca Sarà, morski ekolog sa Sveučilišta u Palermu, koji je više puta surađivao s institucijama u procjeni posljedica pojedinih projekata vjetroelektrana na moru po morsku floru i faunu.

“Svaka procjena mora biti podijeljena na tri dijela, po jedan za svaki dio postrojenja. Dio koji se veže za sedimente na morskom dnu uzrokuje najveću štetu, posebno blizu obale, jer do otprilike 300 metara udaljenosti postoji veća bioraznolikost i tamo žive mnoge zajednice korisne za ribolov. Dalje od obale, negativni učinci mogu biti ograničeniji”, objašnjava Sarà. “Ovo važi općenito, međutim kada je riječ o Jadranu, mora se uzeti u obzir da je morsko dno uglavnom sastavljeno od terigenog mulja i na njemu žive osjetljive i zaštićene vrste”.

“Stoga – naglašava Sarà – analiza vjetroelektrana na moru prije instalacije trebala bi uključivati ​​posebno pažljivu procjenu prisutnih bentoskih zajednica kako bi se izbjeglo ugrožavanje vrsta od prioritetne važnosti za očuvanje okoliša”.

Ne postoje uvijek negativni učinci i niti su uvijek dugotrajni, ali s pričvršćivanjem sustava za morsko dno "trodimenzionalna struktura morskog dna neizbježno se mijenja i većina vrsta koje tamo žive, s obzirom da nema sposobnost kretanja, prisiljena je prilagoditi se”.

Razmišljajući o druge dvije komponente vjetroelektrana – onoj površinskoj i onoj koja intervenira u temeljnom vodenom stupcu, Sarà kaže da je manje zabrinut jer tu žive “vrste koje se mogu lako kretati, pa su učinci na njihovo očuvanje manje negativni”.

Nakon što je vlastitim očima vidio studije provedene u vezi s izgradnjom vjetroelektrana na moru, ekolog je i dalje uvjeren da, čak i ako je predviđena protokolom, zaštita bioraznolikosti još uvijek nije pravi prioritet za one koji ulažu u projekte vjetroelektrana na moru niti za one koji te projekte procjenjuju izvana.

“Još uvijek postoje postupci odobravanja koji su čvrsto usmjereni na maksimiziranje energetske učinkovitosti. U svakoj ozbiljnoj studiji troškova i koristi, bioraznolikost bi se trebala pojaviti kao temeljna komponenta koju treba uzeti u obzir, a ne kao sporedni element”, ističe Sarà. “Ovo bi svakako zakompliciralo proces, ali zelena tranzicija i zaštita okoliša moraju ići ruku pod ruku. A načini da se to ostvari postoje”.

Projekt Beyond

Ako ne na Jadranu, gdje pučinska vjetroenergija tek treba zaživjeti, primjeri vjetroelektrana – izgrađenih uzimajući u obzir postojeću bioraznolikost i već puštenih u rad – mogu se pronaći u sjevernoj Europi.

U Nizozemskoj, vjetroelektrana Fryslan , koja opskrbljuje 500 000 kućanstava sjeverno od Amsterdama, koristi umjetnu inteligenciju za praćenje i sprječavanje nanošenja štete morskim pticama poput čigri, a od početka je dizajnirana imajući na umu dobrobit divljih životinja.

Isto važi i za vjetroelektranu Hornsea 3 na moru u Engleskoj, uz koju je, kao ekološka kompenzacijska mjera, izgrađen niz umjetnih gnijezdilišta za morske ptice.

Što se tiče utjecaja na podvodnu bioraznolikost, dobar primjer su umjetni grebeni za poticanje morskog života postavljeni u blizini vjetroelektrane Hollandse Kust , takođe u Nizozemskoj, u Sjevernom moru. Tu je i vjetroelektrana Kriegers Flak , kojom zajednički upravljaju švedska državna elektroenergetska tvrtka Vattenfall i Sveučilište Aarhus u Danskoj, koji su od početka zamislili da se ispod turbina izgradi eksperimentalna farma morskih plodova.

Uvrštavanje Švedske u široko rasprostranjenu mrežu ekoloških područja Natura 2000 u ožujku 2025. s plutajućom vjetroelektranom Mareld 2,5 GW, takođe je signal za one koji projektiraju, procjenjuju i grade vjetroelektrane na Jadranu: postrojenja za obnovljive izvore energije mogu i moraju biti saveznici bioraznolikosti.

Kako bi potvrdila ovu deju i potaknula druge zemlje članice na provedbu projekata poput spomenutih, Europska unija je u proljeće 2024. pokrenula međuregionalni projekt vrijedan 1,76 milijuna eura (80% financiran od strane Europskog fonda za regionalni razvoj) u mediteranskom području s ciljem identificiranja uključivog modela vjetroelektrana na moru koji vodi računa o bioraznolikosti i lokalnim zajednicama, ali i o količini proizvedenih vata.

Projekt se zove Beyond i fokusira se na četiri “pilot“ regije između Hrvatske i Italije. Cilj je osmisliti i testirati nove modele vjetroelektrana na moru koji proizvode obnovljivu energiju, a ne štete bioraznolikosti, ni kratkoročno ni dugoročno. Istina je da vjetroelektrane na moru tek sada hvataju maha na Jadranu, ali bolje je odmah krenuti u pravom smjeru.

 

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji način nije odgovorna za informacije i stavove izražene u okviru projekta. Sadržaji su isključiva odgovornost OBCT.