U rujnu Hrvatsku očekuje tri velika i po svemu sudeći spektakularna suđenja, iznimno važna za suočavanje s ratnom prošlošću. Uz nastavak procesa generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu za zločine u Medačkom džepu – prvom suđenju koje je ICTY prepustio Hrvatskoj – započet će i suđenje generalu Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991. No, u rujnu bi trebalo početi, po nekima možda i najzanimljivije suđenje, ono Antunu Gudelju, ubojici nekadašnjeg šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira.

Iako ovo posljednje ne spada u kategoriju suđenja za ratne zločine, ubojstvo koje je počinio Gudelj itekako je povezano s ratom. Taj događaj koji se zbio u samo predvečerje rata, 1. srpnja 1991. smatra se prekretnicom između rata i mirna u jednom od tada najosjetljivijih područja u Hrvatskoj – istočnoj Slavoniji. No, činjenica da je ubojica šefa osječke policije nakon događaja pobjegao s mjesta krvoprolića i sve ono što se u međuvremenu oko njega događalo do izručenja iz Australije sredinom srpnja ove godine, čini tu priču jednom od najzagonetnijih i najintrigantnijih u novijoj hrvatskoj povijesti.

Josip Reihl-Kir, šef osječke policije 1991., ubijen je na punktu hrvatske policije kada je iz Osijeka, četvrtog po veličini grada u Hrvatskoj, išao na pregovore s pobunjenim Srbima u obližnje selo Tenja. U to vrijeme u istočnoj Slavoniji, gdje je bilo više sela nastanjenih uglavnom srpskim stanovništvom, počele su nicati barikade. To je pojačalo napetosti, dovelo do prekida prometa i poremećaja normalnog života. Reihl-Kir, za razliku od radikalnih lokalnih političara, probleme je htio riješiti mirnim putem, pa se, 1. srpnja 1991., uputio na pregovore u Tenje.

Upravo ondje, prije ulaska u selo, na punktu kojeg su – nekoliko kilometara udaljenom od barikada tamošnjih pobunjenih Srba – držali pripadnici rezervnog sastava hrvatske policije, Reihl-Kir je ubijen. U automobilu kojim se kretao bila su i dvojica umjerenih Srba, Milan Knežević i Mirko Tubić, te predstavnik lokalne vlasti u Osijeku, Hrvat Goran Zobundžija. Gudelj, po nacionalnosti Hrvat, jedan od rezervnih policajaca koji je osiguravao punkt, ispalio je rafal na automobil, ubivši na mjestu Reihl-Kira, Zobundžiju i Kneževića, dok je Tubić bio teško ranjen. Nije bilo nikakve sumnje da je Gudelj znao tko se nalazi u automobilu, jer je neposredno prije toga, isto vozilo s Reihl-Kirom prošlo policijski punkt.

Od tada počinje niz krajnje čudnih događaja. Gudelj odlazi s mjesta trostrukog ubojstva (iako se ondje nalazi nekoliko rezervnih policajaca), skriva se nekoliko dana i potom bježi iz Hrvatske u Australiju. Gudelj je imao australsko državljanstvo jer je prije povratka u Hrvatsku ondje živio kao ekonomski emigrant. Tri godine kasnije, u Osijeku će mu – budući da nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu – početi suđenje u odsutnosti. Za trostruko ubojstvo dobit će 20 godina zatvora, no i dalje će u Australiji uživati na slobodi.

Gudelj će 1996. pojaviti na aerodromu u Frankfurtu, gdje će ga njemačka policija uhapsiti na temelju potjernice koju je za njim raspisala Hrvatska. Iste godine u Osijeku će mu se ponovno suditi, jer presuda u odsutnosti omogućava osuđeniku ponovni sudski postupak. No, dogodit će se nevjerojatna stvar – Vrhovni sud Republike Hrvatske primijenit će na trostrukog ubojicu Gudelja zakon o općem oprostu. Taj zakon Hrvatske je donijela nakon završetka rata, prvenstveno kao akt državnog milosrđa prema Srbima koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, no ne i prema onima koji su okrvavili ruke.

Mediji su spekulirali da je netko iz Hrvatske, tko je bio dovoljno moćan da može utjecati na odluku suda, nagovorio Gudelja da se vrati u Hrvatsku, gdje će mu kazna biti oproštena. Tako bi, jednom zauvijek, izbjegao prijetnju već dosuđenom kaznom i živio bez straha od zatvora.
To se doista i dogodilo pa će se sredinom 1997. Gudelj, kao posve slobodan čovjek, ponovno naći u Australiji.

Međutim, supruga ubijenog šefa osječke policije, Jadranka Reihl-Kir, nije se mirila s tom nepravdom. Sa svojim odvjetnikom, uglednim zagrebačkim advokatom Slobodanom Budakom, započinje pravnu bitku da se odluka o oslobađanju Gudelja poništi. No, istodobno i sama započinje istragu kako bi otkrila što više pojedinosti o okolnostima u kojima je ubijen njen suprug.

"Nakon svega, sigurna sam da je Gudelj imao moćnog nalogodavca i da je on bio samo puki izvršitelj ubojstva mog supruga", kaže ta hrabra žena. "Otkrila sam mnoge pojedinosti koje navode na taj zaključak. No, više od svega moje uvjerenje potvrđuje činjenica da se godinama cijeli državni aparat stavljao u zaštitu Gudelja. Zašto bi to činili, ako pomažući do tada jednom posve anonimnom čovjeku, Gudelju, zapravo nisu štitili njegovog moćnog nalogodavca".

Pravna bitka je uspjele. No, to se dogodilo tek 2001., nakon pada vladavine stranke Franje Tuđmana. Ustavni sud odlučit će da je Vrhovni sud pogriješio, pa će poništiti oslobađajuću presudu Gudelju i vratiti predmet na ponovno suđenje. No, Gudelj je u Australiji i Hrvatska sada mora tražiti njegovo izručenje. Taj postupak potrajat će više od šest godina, da bi Gudelj napokon, 15. srpnja ove godine bio izručen Hrvatskoj.

"Nadam se da će jedna od najsramotnijih i najmračnijih odluka hrvatskog pravosuđa sada biti ispravljena", kaže odvjetnik Slobodan Budak, koji na sudu zastupa Kirovu suprugu i kćer.

Udovica ubijenog šefa osječke policije Jadranka Reihl-Kir nikada nije rekla koga smatra nalogodavcem ubojstva njenog supruga, no više je puta u medijima spomenula kako joj je suprug, prije nego što je ubijen, rekao da mu opasnost prijeti od Glavaša i ljudi oko njega. Kir je bio mirotvorac, zalagao se za pregovore sa pobunjenim Srbima, dok je Glavaš, u to vrijeme najmoćnija osoba u Osijeku i jedna od najmoćnijih u Hrvatskoj, bio protivnik takve politike.

"Ponovljeno suđenje Gudelju neće imati nikakva smisla ako se ne otkrije nalogodavac ubojstva mog supruga. Gudelj je izvršitelj, on me ne zanima. Zanima me nalogodavac", kaže Jadranka Reihl-Kir. Ona će, kaže učiniti sve što je moguće, da se to na suđenju Gudelju i dogodi.