Iako u Hrvatskoj nakon ubojstva Ive Pukanića, kontroverznog novinara i novinskog izdavača nije (kako su neki predlagali) uvedeno izvanredno stanje, ono praktično postoji. Policija je doslovno preplavila Zagreb; policijski helikopteri nadlijeću grad, policajci s dugim cijevima patroliraju na autoputu prema Srbiji; hapšenja su svakodnevna; brojni su pretresi stanova i automobila; a građani, mada nije policijski sat, klone se ulica čim se smrači. Na televiziji neprestano su izvanredne vijesti, s naslovnih stranica novina ne silaze informacije o moćnoj mafiji kojoj je država najavila rat, no građani kao da nisu sigurni tko će u tom ratu odnijeti pobjedu. Tako izgleda glavni grad zemlje čija je Vlada do jučer sve svoje napore i nade ulagala u brzi ulazak zemlje u Europsku Uniju, vjerujući da bi to zemlju definitivno uključilo među zemlje stabilnih demokracija. No, njen premijer, Ivo Sanader, sada se okrenuo drugim ciljevima, najavivši kako neće dopustiti da Hrvatska postane Bejrut.

Sumornu sliku Zagreba, tjedan dana nakon likvidacije bivšeg glavnog urednika i vlasnika tjednika Nacional, Ive Pukanića, upotpunilo je u četvrtak popodne novo ubojstvo, a policija još ne zna je li i ono u vezi s likvidacijom Pukanića, kao što još ne zna ni je li likvidacija tog novinara u ikakvoj vezi s onom dva tjedna ranije, kada je u središtu Zagreba, u sred bijela dana, ubijena Ivane Hodak, 26-godišnja kći poznatog zagrebačkog odvjetnika i nekadašnje potpredsjednice hrvatske Vlade i ministrice europskih integracija, Ljerke Mintas Hodak. U četvrtak popodne, uz obalu Save u Zagrebu, u skupocjenom terenskom automobilu – jednom od statusnih simbola podzemlja – pronađen je muškarac prostrijeljene glave, pa je krvava serija nastavljena.

Izjava hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića "ili oni, ili mi" koju je izgovorio nakon ubojstva Ive Pukanića, s kojim je bio dugogodišnji prijatelj, pokazala se više nego nepreciznom: u Hrvatskoj je, naime, teško reći tko su to "oni" a tko "mi". Mada je Mesić to sam pokušao definirati rekavši kako "mi" znači pravnu državu, funkcioniranje institucija sustava i sigurnost građana, a "oni" – kriminalce, teroriste i mafijaše – u Hrvatskoj tu liniju nije lako povući. Na to ne samo da upozoravaju politički analitičari i novinski komentatori: ta činjenica bila je vidljiva i na sprovodu Ive Pukanića, gdje su nekoliko redova iza predsjednika države i njegovog osiguranja, stajali i viđeniji pripadnici zagrebačkog podzemlja.

I sam Pukanić, kako to kaže poznata kolumnistica Jelena Lovrić, bio je "most" i "poveznica" između onoga što Mesić naziva "mi" i "oni". "Bio je u prijateljstvu s krupnim pripadnicima kriminalnog miljea i najvišim predstavnicima vlasti", piše Jelena Lovrić u povodu Pukanićeve smrti, spominjući kako mu je jedan od najpoznatijih pripadnika zagrebačkog krim miljea, Hrvoje Petrač "iz zatvora pisao povjerljiva pisma", a da je Pukanić istodobno s predsjednikom Mesićem "bio intimus s kojim se viđao po večerama i kojeg je u javnosti oslovljavao imenom".

Da Pukanić nije bio "samo novinar" i da u Hrvatskoj ne postoji jasna linija koju je Mesić označio kao "mi" i "oni", tvrdi i bivša glavna urednica ugaslog tjednika Feral Tribune, Heni Erceg. Ona kaže kako je Pukanić bio "prijatelj šefova mafijaških skupina, ali i utjecajnih političara što se u Hrvatskoj prečesto pokazuje kao jedno te isto".

Književnica Slavenka Drakulić, poznata po svojim politički angažiranim tekstovima, u londonskom je The Guardianu napisala kako je Pukanić "bio poznat kao čovjek koji ima dobre veze: jednom nogom čvrsto je bio povezan s kriminalnim miljeom, a s drugom u političkom svijetu". I ona tvrdi kako je granica između onoga što Mesić dijeli linijom – pravna država, funkcioniranje institucija sustava i sigurnost građana, nasuprot kriminalu, terorizmu i mafiji – u Hrvatskoj ne samo teško vidljiva, već se te dvije, u normalnom svijetu oštro odjeljenje kategorije, u Hrvatskoj isprepliću i nerijetko stapaju.

Dugogodišnja novinarka Pukanićevog "Nacionala", Jasna Babić, u opsežnom intervjuu internetskom portalu Indeks.hr, opisala je svog bivšeg šefa kao osobu koja je dugo plesala između kriminalnog miljea i visoke politike.

Zaredala ubojstva u Zagrebu, koja su ovoga ljeta, kao svojevrsna uvertira, najavljena nizom batinaških napada na osobe koje su upozoravale na organizirani kriminal i spregu političara i mafije, sada su zabrinula vlast i potakla je na nervoznu akciju. Iako je premijer Sanader i prije ubojstva Pukanića smijenio ministre unutarnjih polova i pravosuđa, te ravnatelja policije, Pukanićevo ubojstvo pokazalo je da se mafija ozbiljno približava i crti koja u Hrvatskoj još nije prekoračena: političkim atentatima, poput onoga u Srbiji kada je ubijen premijer Đinđić.

Već citirana Slavenka Drakulić u londonskom The Guardianu posve je u pravu kada kaže kako se posljednjih godina u središtu glavnog hrvatskog grada, Zagreba, dogodio
niz mafijaških obračuna, no da ti obračuni nisu bili prijetnja samoj vlasti. Sada, nakon ubojstva Pukanića, shvatili su da im se ta opasnost približava.

"Nije ni čudo što je Pukanićevo ubojstvo šokiralo vladu i što je protumačeno kao politička poruka", kaže Slavenka Drakulić i zaključuje da bi to mogla biti "snažna motivacija za državne institucije da ovog puta ozbiljno shvate svoj posao".

No, pitanje je koliko će ta "snažna motivacija" koju posljednjih dana demonstrira hrvatska vlast tragajući za ubojicama Pukanića, dugo trajati i neće li naglo splasnuti ako tragovi u borbi protiv krupnog, organiziranog kriminala budu doveli i do visokih političkih adresa.