Ljeto još nije završeno a vruće političke teme ponovo su prilično snažno pritisnule Bosnu i Hercegovinu. Oni koji su se eventualno nadali smirivanju unutrašnjih tenzija na političkoj sceni ove države silno su se prevarili. Na drugoj strani, oni koji zrelije i politički mudrije procjenjuju tu scenu nisu iznenađeni. Da bi se bolje shvatila ova situacija treba poći od činjenica i hronologije posljednjih događanja.

Evropska komisija je ovih dana precizirala 27 jasnih uslova koje stoje pred BiH na putu dobijanja zelenog svjetla za dalje korake u pridruživanju Evropi. Osnovni preduslov koji se konačno mora obezbijediti – krajnji rok je konac septembra – jeste reforma policije. Sa tom reformom se BiH muči već dvije godine. Ta je reforma ujedno i uslov za parafiranje završenog teksta Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH i EU.

Poznato je odavno da je glavni kamen spoticanja u ovoj reformi pitanje hoće li u strukturi nove jedinstvene policije postojeće entitetske policije biti ukinute ili će ostati kao posebne cjeline unutar granica entiteta. Ranije su još definisani evropski principi reforme koji su zahtijevali ukidanje entitetskih policija. Vlasti u BiH iz prošlog izbornog saziva tu činjenicu su prihvatile. Novi premijer Republike Srpske Milorad Dodik, "politički vlasnik" manjeg entiteta, energično se usprotivio ukidanju policije RS. Sasvim precizno i bez dileme ustvrdio je da se između ostanka te policije i evropskog puta RS on opredjeljuje za opstanak njegove policije.

Nije teško dokučiti da entitetsku policiju u Banjaluci sve srpske političke stranke doživljavaju kao posljednju odbranu državnosti svog entiteta, kao čuvara državotvornog grunta.Samostalna vojska RS je, kaže Dodik, nesretno izgubljena u prethodnim reformama, pa je opstanak policije stvar "života i smrti".

Naravno, pošto se pred očima domaće i inostrane javnosti ovi stavovi ne mogu baš ovako otvoreno prezentirati i braniti, politička mašinerija Republike Srpske posegla je za argumentacijom pred kojom je zapad najranjiviji: Političke strukture Federacije, koje zahtijevaju unitarizaciju države i policije, tolerišu postojanje bh veza sa El Kaidom i brane mudžahedine. Mi, kažu u RS-u, zato nemamo povjerenja u tu sutrašnju "jedinstvenu policiju". Garant naše sigurnosti može biti samo naša vlastita policija kao poseban i samostalan dio ostalih policijskih struktura…

Ova argumentacija iz Banjaluke začinjena je nizom drugih agresivnih i iritantnih izjava. Dodik ovih dana izjavljuje da je "Republika Srpska trajna kategorija a da je Bosna i Hercegovina interesna kategorija koja opstaje zahvaljujući međunarodnoj zajednici". Njegova vlada je minulih mjeseci, dok su požari harali Bosnom i Hercegovinom,čak odbijala bilo kakvo objedinjavanje protivpožarnih službi na nivou države što je bio jedini uslov suprodstavljanja stihiji. U priči je morao da interveniše i NATO. Slično je prošle sedmice frustrirajuće odjeknula i izjava koju je premijer RS dao u Srbiji, u prisustvu tamošnjeg premijera Koštunice, na jednoj opštenarodnoj fešti: "Mi u Republici Srpskoj više volimo Srbiju nego vi sami u Srbiji…"

Na izjavu o trajnosti i privremenosti RS i BiH odmah je zvanično reagirao Haris Silajdžić, bošnjački član Predsjedništva BiH: "Pokušaj brisanja BiH silom i genocidom je propao.BiH je odbranjena. Želje i izjave tu ne mogu ništa promijeniti…" Očigledno, konopac je u političkim nastupima zategnut do kraja a atmosferu je u takvoj situaciji do usijanja dovela priča o El Kaidi. Tu izjavu i reakcije na nju, izvjesno, valja analizirati ponajprije u kontekstu cijele bitke za budućnost BiH a sada posebno bitke za reformu policije.

Najviši predstavnici međunarodne zajednice koji se bave Bosnom pokazuju sasvim vidljivo pomankanje volje da Dodika primoraju na prihvatanje onih evropskih principa reforme koje su sami proklamovali. Traži se tzv "kompromisno rješenje". Stvar liči na priču o nezavisnosti Kosova. Kada su se već gotovoj i opšteprihvaćenoj šemi u okviru regionalnog pitanja do kraja energično suprodstavili u Beogradu (i naravno u Moskvi), "gotova stvar" sasvim se razvodnila.

U Sarajevu je danas očigledno da tumačenje "evropskih principa reforme policije" nije na istom kolosjeku kao prije godinu dana. Stranci bi, ipak, da udovolje Dodiku u ime realpolitike, ali i u ime smirivanja "srpskog političkog korpusa ranjenog na Kosovu". Politička podrška za ovakav zaokret, otvoreno se tumači među Bošnjacima u BiH, dodatno je probuđena tezama o postojanju "simpatizera El Kaide" u ovoj zemlji, kako je to ustvrdio i Raffi Gregorian. On, doduše, u svom pojašnjenju izjave precizno kaže da nije mislio na "domaće muslimane i Bošnjake". Čak je državu i pohvalio zbog borbe protiv terorizma ali – duh je pušten iz boce. U Republici Srpskoj Gregorianovu izjavu dočekuju trijumfalno i evidentno kao dodatnu podršku njihovim insistiranjima u okviru reforme policije: Kompletna organizaciona struktura entitetske policije mora da ostane a neka stranci pronađu modus za to rješenje.

Polako ali sigurno ovim se legitimizira lukavo podmetnuta teza iz Republike Srpske prema kojoj su oni jedini pouzdani saveznik Zapada u borbi protiv teroriozma.

Objektivno govoreći, i unutar bošnjačkih političkih struktura učinjeni su propusti što protivniku na drugoj strani daju argumente koje ovi jedva čekaju. Čudno otezanje sa protjerivanjem iz države nekoliko preostalih mudžahedina koji su u Bosnu došli tokom rata, a kasnije im je oduzeto državljanstvo, uskraćen boravak i odbijen zahtjev za azil – zgodan je alibi onome kome treba.

Kada se cijela ova priča pojednostavi, zaključci se nameću sami: Dodik pokušava na svaki način da sačuva svoju policiju jer mu ona garantuje "državnost" entiteta, znači vlast; Stranci hoće da proguraju po svaku cijenu, kao svoj uspjeh, reformu policije. U suprotnom cijeli projekat evropeizacije BiH pod njihovom kontrolom dovodi se u pitanje; Igranje sa "principima" u ovom slučaju, kao i minulih petnaestak godina, nikoga se ne tiče; Bošnjaci su na strašnim iskušenjima vjerujući, uz ostalo, da se politika može voditi pozivanjem na pravdu i principe (smiješno); Značajan dio njihovih lidera, ipak, ne razumije globalne političke trendove. Nije malo ni onih sa nekim sasvim dubioznim planovima zasnovanim na opasnim iluzijama i striktno ličnim interesima.

Ukratko, bosanski lonac kuha i dalje a pritisak u njemu sve je veći. El Kaida sa tim, objektivno, ima najmanje veze. U Bosni je, uostalom, ima manje nego u mnogim evropskim zemljama.