“Državni udar na novinarstvo”. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko izričit je u definiranju novog prijedloga zakona o medijima, koji je Ministarstvo kulture i medija početkom srpnja dostavilo HND-u. Među novìnama koje zabrinjavaju hrvatske novinare jeste uvođenje državnog upisnika novinara i fotoreportera, obaveza novinara da uredniku otkrije izvor informacije te pravo nakladnika da, bez ikakva obrazloženja, ne objavi novinarski prilog. “Ovo je neprihvatljiva provokacija”, komentira Zovko, svjestan visine uloga. Naime, zakon o medijima koji je trenutno na snazi u Hrvatskoj donesen je početkom 2000-ih. “Nova zakonska regulativa zacrtat će sudbinu hrvatskog novinarstva u narednih dvadeset godina”, ističe predsjednik HND-a. Intervju

Radni dokument Ministarstva iznenadio je hrvatske novinare. Možeš li nam objasniti kako se došlo do ovog dokumenta i u kojem kontekstu ga treba promatrati?

Hrvatsko novinarsko društvo dio je radne skupine koja u okviru Ministarstva kulture i medija raspravlja o novom zakonu. Na zahtjev Ministarstva, krajem 2021. uputili smo svoje prijedloge, no od tada više nismo dobili nikakve vijesti. Radna skupina više nije sazivana. Sada, nakon nekoliko zabrinjavajućih izjava hrvatskog premijera – koji je početkom godine obećao da će zaustaviti “curenje informacija” – dostavljaju nam bijedan tekst. Primili smo ga 5. srpnja uz zahtjev da pošaljemo svoje komentare u roku od dva tjedna. Već smo uputili otvoreno pismo ministrici Nini Obuljen Koržinek te pokrenuli kampanju koja će ujediniti sve hrvatske novinare i medije. Ovaj tekst neće proći.

Što vas najviše zabrinjava u dokumentu koji je predložilo Ministarstvo?

Ovaj dokument opasan je već u samim svojim namjerama. Ne prepoznaje novinarstvo kao javno dobro, promovira cenzuru, ne navodi HND kao novinarsko tijelo i pokušava podijeliti medijski svijet okrećući nas jedne protiv drugih. Ako bude usvojen, bit će to kraj novinarstva u Hrvatskoj, krenut ćemo u smjeru orbanizacije medijskog prostora.

Jedna od najspornijih točki jeste uvođenje upisnika novinara i fotoreportera…

Predlaže se uspostava Vijeća za medije koje bi imalo pet članova: predstavnik medijskog fakulteta, predstavnik pravnog fakulteta, dva predstavnika nakladnika i jedan iz redova novinarskih udruga. Ovo vijeće – neizbalansirano već u svom sastavu – trebalo bi odobravati upis kolega u novi registar. Uzmimo primjer Drage Hedla, doajena hrvatskog novinarstva. Drago podnese zahtjev za upis i Vijeće ga odbije. Na temelju čega? I što će biti kada nekom novinaru ne bude odobren upis? Morat će promijeniti zanimanje? I to nije sve. Vijeće odlučuje i o državnim potporama medijima. Kako dva predstavnika nakladnika mogu odlučivati o tome kako među sobom podijeliti novac? Ovdje postoji sukob interesa velik kao kuća.

U otvorenom pismu  koje ste uputili ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek tvrdite da vladin dokument “promovira cenzuru”. Na što točno mislite?

U tekstu se daje mogućnost nakladnicima da ne objave novinarski prilog bez ikakva obrazloženja. Ovo je neprihvatljivo. Ova praksa ugušila bi kritičko novinarstvo, a isto važi za obavezu novinara da uredniku otkrije svoje izvore informacija. Potonja mjera predviđena je i aktualnim zakonom, no trebalo bi je ukinuti. Moramo težiti većoj zaštiti izvora, a ne suprotno.

Recimo nešto i o javnom financiranju medija. HND smatra da vlada upravo na ovom pitanju pokušava podijeliti svijet hrvatskog novinarstva?

Tako je. Ovdje postoji velika konfuzija. Na primjer, predlaže se subvencionira pretplata za tisak namijenjena studentima, što je hvale vrijedna inicijativa. Međutim, dalje se pojašnjava da potporu mogu dobiti samo mediji koji, pored digitalne, imaju i tiskanu inačicu. Jasno je da je ovo pogrešno. Svi moraju imati mogućnost dobiti iste potpore. Ovom pitanju se mora pristupiti detaljno, uz utvrđivanje jasnih kriterija. Stoga mislim da će nam trebati još šest mjeseci, ako ne i godinu dana, da bismo dobili dobar zakon.

Ima li u tekstu nekih pozitivnih elemenata?

Da, ima potencijala. Zakon koji je trenutno na snazi napisan je prije dvadeset godina, imajući na umu prvenstveno tiskane medije. Sada postoje novi izazovi i neki od njih se spominju u tekstu, predlažući primjerice oporezivanje Facebooka i Googlea, kao što se već radi u nekim zemljama, te raspodjelu dobivenih sredstava medijima. Međutim, ovdje također nedostaju projekcije prihoda, nedostaje obrazloženje kako i zašto će se raspodijeljivati ovaj novac. Dakle, dug je još put pred nama.

Nadalje, mislim da vlada ima pogrešan pristup. Umjesto da predloži opću medijsku strategiju kojom bi se utvrdili ciljevi i izazovi, vlada donosi ad hoc zakone. Na primjer, prvo je usvojen zakon o elektroničkim medijima, a sad se predlaže ovaj novi zakon. Stvara se konfuzija i nedostaje cjelovita vizija.

Koji su sljedeći koraci koje namjeravate poduzeti?

Ne znam tko je napisao ovaj tekst, ali moja sumnja je da je glavna namjera bila podijeliti hrvatske medije stvarajući metež u sektoru. Klasična logika divide et impera. Ova strategija međutim ne funkcionira. Nijedan novinar niti medij s kojim sam razgovarao nije zadovoljan ovim tekstom, i važno je da fronta hrvatskih medija ostane ujedinjena.

Što se nas tiče, sve se mora raditi iznova jer ovo će biti temeljni zakon u narednih dvadeset godina. Dakle, ostajemo u radnoj skupini i ovih dana razgovarat ćemo s ministricom, koja je tražila sastanak s nama, ali nećemo ustuknuti ni milimetar. U međuvremenu, tražimo podršku i izvan Hrvatske. Vlada može pokušati progurati zakon u Saboru, ali bez uključivanja Hrvatskog novinarskog društva, bez suglasnosti struke, nova regulativa neće imati puno smisla.