Općinski sud u Zagrebu donio je 25. studenog presudu, prema kojoj novinar hrvatskog dnevnog lista "Novi list" Dražen Ciglenečki mora platiti nešto manje od 150,000 kuna [20,000 eura] naknade štete predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, sucu Ivanu Turudiću. Naime, Turudić je tužio Ciglenečkog za njegov tekst iz studenog 2014. godine, naslovljen „Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj“.

Riječ je o tekstu koji je nastao u vrijeme kada su se hrvatski političari u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu intezivno bavili donošenje deklaracija protiv izjava haškog optuženika za ratne zločine, notornog srpskog nacionalističkog lidera, Vojislava Šešelja. Kako je tih dana on iznosio svoje šovinističke i ratoborne opaske vezane uz Hrvatsku, saborski zastupnici su zajednički radili na deklaracijama kojima bi se osudili takvi potezi, kao i potezi srbijanske vlade, koja po njima nije dovoljno aktivno reagirala.

Međutim, Ciglenečki je u svojem tekstu nastojao skrenuti pažnju na suca Turudića, koji je u tom razdoblju pridobio dosta pažnje svojim istupima, koje su neki analitičari ocijenili kao iznimno političke.

Naime, Turudić, se netom prije izbora za predsjednika Hrvatske, pobunio kako ga se ne želi staviti na čelo zagrebačkog izbornog povjerenstva, jer je pridonio isporučivanju bivšeg člana jugoslavenske tajne službe Josipa Perkovića. Također se bunio kako ga aktualna vlast prisluškuje, ali je odbio podnijeti kaznenu prijavu ili kontaktirati nadležna tijela kaznenog progona.

Kada je ministar pravosuđa Orsat Miljenić odlučio reagirati i podignuo kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, Turudić je to nazvao nastavkog svojeg progona od strane vlasti. Zbog svega toga, Ciglenečki je usporedio štetu koju je tih dana činio sudac Turudić, naspram štete koje je tih dana činio Šešelj svojim govorima.

„Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca,“ napisao je u svojoj kolumni Ciglenečki.

Sutkinja Perica Norac-Kevo zaključila je kako Ciglenečki u svojoj kolumni navodi čitatelja da o Turudiću „zauzme negativan stav kao osobi koju je potrebno prezirati i moralno osuditi“ te je na taj način naškodio Turudićevoj časti i ugledu. Prema sutkinji, kolumna „sadrži uvredljive informacije koje nisu objavljene u dobroj vjeri“, u kojem je Turudić „prikazan kao osoba negativnih osobina", s izravnom namjerom da se naškodi Turudićevoj časti i ugledu.

Ciglenečki nije htio komentirati presudu ni cijeli slučaj, kao ni Turudić.

„Ja ne znam koji motiv mora biti kada vas netko usporedi s ratnim zločincem; mene, dragovoljca Domovinskog rata [naziv za rat u Hrvatskoj 1990.-ih]. Što drugo može biti motiv nego to?“ rekao je kratko Turudić o samim motivima podizanja tužbe.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković smatra kako ova presuda šalje „poruku izdavačima da cenzuriraju svoje autore, a autorima da se samocenzuriraju“.

„Drugu poruku koju ova presuda šalje je to da je onaj koji na vlasti, u ovom slučaju sudbenoj vlasti, može računati na to da će mu se presuđivati i ono što se običnim ljudima ne presuđuje,“ rekao je i dodatno objasnio kako u ovakvim slučajevima suci dobijaju 4 ili 5 puta veće odštete od ostalih građana koji bi tužili nekog za povredu časti i ugleda.

Leković je objasnio kako je Ciglenečki u kolumni samo iznio svoje mišljenje, čemu zapravo i služi kolumna.

„On je iznio svoje mišljenje i valjda se nikoga ne bi smijelo osuditi zbog mišljenja. Ja ne vidim nikakav, a ni naši pravnici tu ne vide ni tračak onoga što stoji u presudi,“ objasnio je Leković.

Dodao je i kako zapravo Ciglenečki nije ni na jedan način usporedio suca Turudića i Vojislava Šešelja, dodajući kako to samo može misliti netko tko je pročitao naslov, a ne tekst.

Leković je na kraju pojasnio kako postoji zabrinjavajući trend kažnjavanja novinara, a ne izdavača kao dosad. On to smatra dodatnim pritiskom na novinare, jer pod prijetnjom visokih kazni, novinari će morati podlegnuti autocenzuri.

Odvjetnica specijalizirana za obranu novinara u slučaju tužbi i stručnjakinja za medijsko pravo, Vesna Alaburić, smatra kako se „kritičkim komentarom i negativnim vrijednosnim sudovima može povrijediti ugled i čast neke osobe“. Međutim, prema njoj, relevanto je radi li se „o komentaru o temi od javnog interesa.“

„U medijskom pravu i sudskoj praksi, uključujući praksu Europskog suda za ljudska prava, jedno od temeljnih načela jest sloboda iznošenja mišljenja i komentara o javnim osobama i temama od javnog interesa,“ objasnila je Alaburić

Prema Alaburić, sud nije pravilno uspostavio ravnotežu između prava na zaštitu časti i ugleda suca Turudića s jedne strane i pravo novinara Ciglenečkog da piše o temi od javnog interesa. Tako je sud kao nepovredivo pravo naznačio pravo na zaštitu ugleda i časti, a za pravo slobodnog izražavanja naznačio da je pravo koje se može ograničiti.

Alaburić je pojasnila kako iako nema formalno određenog ograničenja o tome koliki se odštetni zahtjev može odrediti, odštetni zahtjevi se kreću između 30,000 i 50,000 kuna. Napomenula je da je ovako visoki odštetni zahtjev dobio samo jedan sudac Vrhovnog suda kada je tužio novinare.

Predsjednik Udruge sudaca, Đuro Sessa rekao je kako „ne komentira nepravomoćne presuda nikad“ te dodao kako uz domaće zakonodavstvo treba gledati i „članak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima koja ne isključuje okolnost medija.

Sama Udruga sudaca oglasila nakon objave Ciglenečkovog teksta u studenom 2014. godine, tražeći javnu osudu od strane HND-a. S obzirom na članstvo sutkinje Norac-Kevo u navedenoj udruzi, postavilo se pitanje ako postoji problem njezine potencijalne pristranosti u predmetu. Usprkos tome, Sessa je dodao kako takvo što nije moglo utjecati na sutkinju i kako takvo što ne može odlučiti.

Novinar koji s Ciglenečkim dijeli redakciju, Boris Pavelić, koji je i sam imao problema zbog teksta koji je objavio, podržao je svojeg kolegu.

„Sa sadržajne razine, sutkinja je potpuno pogrešno razumijela tekst Ciglenečkova prihvativši pogrešnu formulaciju tužitelja, suca Turudića. Dakle Ciglenečki nije usporedio suca Turudića i Vojislava Šešelja, što je iz teksta vrlo, vrlo jasno,“ rekao je.

„On je u svojem tekstu sasvim precizno rekao da je Turudić svojim javnim istupima nanio više štete Hrvatskoj nego Vojislav Šešelj u svojim istupima tih dana, a ne u cijelom svom djelovanju,“ dodao je Pavelić.

Pavelić smatra da je sutkinja praktički zauzela istu konstataciju kao i sudac Turudić, dok spornim smatra i enormnu visinu kazne. Time se pokušava novinar ekonomski uništiti i na taj način ih zastrašiti, dodaje.

„Riječ je o vraćanju verbalnog delikta na jedan navodno demokratski način,“ zaključuje Pavelić.

Enormni iznos kazne kojom je kažnjen Ciglenečki je nešto što je istaknuo i Ivica Đikić, urednik tjednika Novosti.

„Nema nikakvog kriterija po kojem se takva vrsta presuda valorizira. U nekim slučajevima za klevetu i duševne boli dosuđuje se 20,000, 30,000, 40,000, 50,000, a negdje 150,000. Očito je kad su u pitanju suci to se penje do ovako vrtoglavih iznosa,“ rekao je.

„To samo šalje staru poruku novinarima da u ovoj zemlji o sucima nije pametno negativno pisati,“ rekao je Đikić.

Dodao je kako je njegov nekadašnji list, Feral Tribune, poznati hrvatski satrični tjednik ugašen 2008. godine, izgubio sve sudske sporove u kojima su tužitelji bili suci i da su ti iznosi za naknadu štete uvijek bili viši neko kad je bio riječ o „običnim smrtnicima“.

Toni Gabrić, urednik internet portal H-alter izrekao je svoju podršku Ciglenečkom, poručivši kako potpisuje „svaku pojedinu riječ iz tog teksta“.

„Ako su njega osudili, neka osude i mene. Možete cijeli taj pasus ponoviti i reći da ja to ponavljam,“ rekao je Gabrić, solidarizirajući se s Ciglenečki, dodajući kako „živimo u doba teških kršenja temeljnih sloboda i prava“.