Crnogorski premijer Milo Đukanović je prošle sedmice boravio u Vašingtonu gdje je američkog potpredsjednika Džo Bajdena nastojao da uvjeri da Crnu Goru treba na predstojećem samitu NATO-a u Velsu primiti u tu vojno-političku organizaciju.

Da volja na Zapadu za taj potez postoji potvrdio je i Bajden, ali je istakao da Đukanovićeva vlada mora odlučnije sprovoditi reforme, posebno u oblasti pravosuđa, odnosno borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, te da treba ostvariti napredak u slobodi medija. Jer, sa stalnim napadima na novinare i tolikim stepenom korupcije ova mala balkanska zemlja jednostavno ne ispunjava ni minimalne kriterijume za približavanje evroatlantskim organizacijama.

Svjestan je toga i sedmostruki crnogorski premijer, koji je na vlasti već punih 24 godine i koji je stvorio taj sistem u Crnoj Gori. „Za nas je važno da radimo i da proizvodimo dobre rezultate koji će učvrstiti argumente naših prijatelja, od kojih su SAD svakako najvažniji“, kazao je Đukanović u Vašingtonu i dodao da vjeruje da će u narednim mjesecima rasti pažnja i interes evropskih partnera za proširenje NATO-a i da će te okolnosti Crna Gora dobro iskoristiti.

Eskalacija krize u Ukrajini doista ide na ruku Crnoj Gori, ali i želja zapadnih partnera da ovu državu konačno izvuku iz interesne sfere Moskve, koja je u zapadnim medijima često nazivana i „ruska gubernija na Mediteranu“.

U prethodnih deset godina Rusi su uložili preko dvije milijardi eura u tu zemlju (što je više od godišnjeg državnog budžeta Crne Gore), kupovali najtraktivnije lokacije na Primorju i najveća preduzeća u toj zemlji. Njeni zvaničnici i javno su se protivili namjeri Podgorice da uđe u NATO, pa bi sada ta odluka bila „prst u oko Rusiji“ i to u trenutku kada se ona suočava sa krizom „u svom dvorištu“.

No, Đukanović i njegovi saradnici procjenjuju da je ovo pravi momenat za tu odluku i uvjeravaju građane da ulazak u NATO znači veću sigurnost, povećavanje investicija i približavanje Evropskoj Uniji, za što postoji konsenzus u crnogorskoj javnosti.

Ali, podrška građana učlanjenju u NATO još ne prelazi 50 odsto. Zato je vlast pokrenula široku kampanju koja se sprovodi održavanjem okruglih stolova, razgovora sa građanima i studentima i gostovanjem ambasadora zemalja NATO saveza u TV-debatama.

Istovremeno je u Crnoj Gori formirano nekoliko organizacija koje se protive ulasku te države u NATO, a koji uglavnom podsjećaju na posljedice vojne intervencije na Srbiju i Crnu Goru 1999. godine.

Nedavno je osnovan i Pokret za neutralnost te zemlje, čiji čelnik Filip Kovačević kaže da bi potencijalnim ulaskom u NATO Crna Gora stekla nove neprijatelje.

Vojni analitičar Aleksandar Radić tvrdi, međutim, da NATO u ovom trenutku nema alternativu za Crnu Goru. „Neutralnost Crne Gore je neodrživa, jer mora biti prepoznata spolja, a iznutra podržana sa mnogo resursa i novca“, kaže on i dodaje da „kada Crna Gora ne bi bila ovolika kolika je, nego jedna od vodećih svjetskih sila, onda bi moglo da bude izbora“.

Inače, u crnogorskom Parlamentu postoji dvotrećinska većina za moguću odluku o učlanjenju u NATO, ali neke opozicione stranke smatraju da bi najbolje bilo da se ta odluka donese na referendumu.

U svakom slučaju, ta odluka sada prvenstveno zavisi od procjene zapadnih država da li će i tačka proširenje biti na dnevnom redu samita u Velsu. A do tada, Đukanović treba da odradi još neke konkretne stvari na terenu vezane za vladavinu prava i slobodu medija.