“Građani su zadovoljni što je Đukanovićev DPS konačno razvlašćen, ali su nezadovoljni radom Vlade Zdravka Krivokapića. Ova godina je pokazala da Krivokapić nije bio dobar izbor za predsjednika prve post-đukanovićevske vlade u Crnoj Gori. Međutim, i ovakav kakav je, Krivokapićev kabinet je bolji od uprave Đukanovićevog DPS-a. I to je osnovni razlog zašto Vlada i dalje opstaje”, kaže u intervjuu za OBC Transeuropa Vladimir Pavićević, direktor Društva za istraživanje politike i političke teorije, povodom približavanja prve godišnjice poraza režima predsednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Pavićević je inače pokrenuo Platformu za Crnu Goru čiji je centralni dokument Trinaestojulska deklaracija. U njoj se podvlači da je nova vlada neodgovorno i nesmotreno propustila šansu da Crnu Goru usmeri ka reformama a da nova politička epoha traži odgovorne i marljive ljude, odnosno najbolje koje ima Crna Gora. 

Veoma ste oštri u kritikama rada nove Vlade. Zašto?

Izostale su reforme i to je očigledno najvećem broju građana koji su se borili za razvlašćivanje DPS-a i koji su donijeli veliku avgustovsku pobjedu prošle godine. Izostali su čak i sitniji rezultati, građanima izgleda kao da se tapka u mjestu, da se tavori i zato su očekivanja progresa i reformi sada usmjerena ka vladi nakon Krivokapićeve.

Šta najviše zamerate Krivokapićevom kabinetu? 

Nije se napravio otklon od Đukanovićeve politike gaženja velikog načela vladavine prava, to je prva stvar. Za godinu dana nije bilo ni sitnog pomaka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, o čemu na primjer svjedoče priznanja javnih funkcionera da se preko Luke Bar i dalje švercuju cigarete. Izostala je posvećena borba za pravdu i prevazilaženje dubinskih crnogorskih podjela. To su oblasti u kojima je mogao da se ostvari vidljivi napredak, ali na žalost nikakvog progresa nije bilo.

Da li su propusti, greške i loše procene vlade posledica nesnalaženja i neiskustva ili neznanja i nesposobnosti, ili čak loše vere pojedinih članova vlade? 

U početku sam mislio da je riječ o neiskustvu ili jednoj vrsti dezorijentacije ljudi koji su preko najviših državnih pozicija zakoračili u svijet politike. Sada je, međutim, jasno da se radi o nesposobnosti, čak o političarenju. Premijer i pojedini njegovi ministri danas više razmišljaju o tome kako da formiraju svoju političku organizaciju nego o tome kako da u ime Vlade Crne Gore efikasno rješavaju probleme u društvu i u državi. Krivokapić je građanima obećao jedno, a radi suprotno. Nije moguće da se tu radi o nespretnosti i nesnalaženju. Danas je jasno da imamo posla sa ljudima koji su nesposobni i koji se bave političarenjem.

Da li biste nešto izdvojili kao pozitivno u radu Vlade? 

Naravno. Uz sve greške i uz izostanak rezultata, i ovakva kakva je, Vlada Zdravka Krivokapića je bolja od uprave Đukanovićevog DPS-a. I to je osnovni razlog zašto Krivokapićeva vlada i dalje opstaje. Osnovno obilježje vladavine Mila Đukanovića u Crnoj Gori bilo je destrukcija. Za tri decenije oni su razorili sve čega su se dohvatili i ostavili iza sebe pustoš. I onda građani razmišljaju ovako – nije bilo teško u takvoj zaostavštini predstaviti sebe kao reformatora. Tako opet dođemo do situacije da se suočimo sa time da je Zdravko Krivokapić propustio ogromnu šansu. To ne znači da u njegovoj vladi nema ministara koji znaju šta rade i koji rade dobro. Ima i toga.

Kako se ponašala vladajuća većina u Skupštini Crne Gore do sada?

Skupštinska većina je raznorodna. Čine je političke formacije koje na ideološkoj duži zauzimaju sve moguće pozicije skoro od krajnje ljevice pa do krajnje desnice. Do nedavno je takva skupštinska većina bila kompaktna po pitanju negiranja saradnje sa Đukanovićem DPS-om. Međutim, tu tačku zajedništva opet je razorio premijer Krivokapić kada je jednog svog ministra sklonio iz vlade uz pomoć DPS-a. To je i momenat početka nove, najteže krize Krivokapićeve vlade od kada je ta vlada formirana.

Da li i koliko Demokrate mogu da ugroze poziciju koalicije oko Demokratskog fronta na nacionalnom nivou i koliko URA može da nagrize biračko telo DPS-a? 

Mislim da je napravljena greška kada niko iz DF-a nije ušao u Krivokapićevu vladu. Zamislite evo Italiju ili bilo koju demokratsku državu u kojoj u vladi nema ni jedne osobe iz najjačeg pobjedničkog političkog saveza ili stranke. Ovo pitanje je stvar čiste političke logike i takva greška nije smjela da se desi. Osim toga, DF je danas čak i snažniji upravo zbog utiska građana da je prema njima napravljena teška nepravda. Kada je riječ o biračkom tijelu DPS-a, njihovi umjereni birači, kojih je i najviše, su nezadovoljni i traže nove opcije. Vjerujem da će dobar dio njih svoju podršku ubuduće dati jednoj novoj političkoj paltformi koja je pokrenuta 13. jula, na Dan državnosti, a koja se zove Platforma za Crnu Goru.

DPS je i dalje čvrsto u rukama Mila Đukanovića, sve više je nacionalistička partija a sve manje demokratska i socijalistička. Da li takav kurs može da se isplati aktuelnom predsedniku Crne Gore, odnosno kako se kotira sada DPS u biračkom telu? Kao isključivo populističko-suverenistička partija? 

Upravo tako. Đukanovićev DPS se dodatno radikalizovao nakon poraza na prošlogodišnjim izborima. Njihove ključne političke poruke su danas usmjerene ka tzv. ekstremnim biračima kojih nema mnogo. To može samo da vodi daljem padu podrške u biračkom tijelu. Taj pad nije i neće biti strmoglav, kako se očekivalo, već postepen. Ovu svoju novu ulogu sigurnih gubitnika crnogorske politike DPS je mogao da spriječi povlačenjem Mila Đukanovića sa mjesta predsjednika partije. Uradio je suprotno, on se još jednom gotovo faraonski ustoličio za šefa DPS-a i tako postao prepreka mogućem oporavku te partije.

Da li će crnogorska vlada dočekati kraj godine? Ili, kako bi rekli Italijani, da li će jesti “panettone” ili ne? 

Vladu će moći da održi samo Bog, tako to sada izgleda. Krivokapić nema podršku u Skupštini, pa on sam ponavlja da su protiv njega svi – i većina i opozicija u skupštini. Za mene je uvijek ključno pitane šta bi bilo racionalno da se uradi. Najracionalnije bi bilo da postojeća skupštinska većina razriješi Krivokapića zbog odsustva rezultata i da izabere novog premijera i novu vladu.

Kakva je uloga Mitropolije crnogorsko-primorske u političkom životu posle smrti mitropolita Amfilohija i dolaska Joanikija na presto Svetog Petra Cetinjskog?

Moj je utisak da nakon revidiranja onog spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti crkveni velikodostojnici žele da se pomjere iz politike i da se, kao što je i red, bave svojim vjerskim pitanjima. Neviđeni je paradoks da se u Crnoj Gori danas političari neprimjereno miješaju u crkvena pitanja, neki ne izbijaju iz crkava i uz to crkvenim velikodostojnicima drže predavanja o tome šta oni treba da rade i koga da biraju na mjesta u unutrašnjem crkvenom ustrojstvu. I tu treba da uspostavimo bazični red: crkvi da se prepusti crkveno, a oni koji nastupaju u ime države da rade ono što je i smisao politike, da se rješavaju zajednički problemi.

Kakvi su danas odnosi Crne Gore i Srbije?

Kada je riječ o odnosima Crne Gore i Srbije, izostali su u ovih godinu dana nove vlasti u Crnoj Gori koraci ka unapređivanju odnosa dvije države. Umjesto da se radi na tome da politika prati odnose između građana Srbije i Crne Gore koji su perfektni, politika kaska i nastavlja da stvara prepreke. Uzmite samo ambasadorsko pitanje, Amerikanci i Rusi su dogovorili vraćanje ambasadora u Vašington i u Moskvu, a Crna Gora i Srbija ne mogu to da riješe. Za mene je to neprihvatljivo.