(Originalno objavljeno na Al Jazeeri  , 10. oktobra 2025.)

Imena ubijene djece u Gazi svakog utorka uveče odjekuju najprometnijom šetnicom u najužoj jezgri Sarajeva, odmah pored Vječne vatre, simbola antifašizma.

“Noura Walid Abdulsalam Shaheen (0 godina)… Maryam Nour Al-Din Wael Daban (0 godina)… Fatima Louay Rafiq Al-Sultan (0 godina)… Diyaa Ahmed Abd Al-Aati Saleh Moussa (0 godina)… Sarah Abd Al-Rahman Mohammed Hamad (0 godina)…“.

Ime za imenom, sat za satom, sedmica za sedmicom, mjesec za mjesecom… dvije godine… osam decenija…od novorođenčadi ka punoljetstvu koje nisu dočekali.

Čak i kada bi se cijeli svijet poredao i čitao imena, to bi trajalo beskrajno dugo.

Kultura sjećanja

U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ulogu svijeta, kakav bi trebalo da bude, preuzela je grupa građanki i građana. U rukama su im zastave Palestine, koju smatraju stijegom slobodnog svijeta, transparenti kojima traže slobodu, mir i pravdu, i nepregledni spiskovi imena palestinske djece ubijene u genocidu, po kvalifikaciji iz nezavisne istrage Ujedinjenih naroda.

“…Jenan Hamid Nasser Al-Astal (jedna godina)… Abdulrahman Sharif Mohammed Abu-Ma’mar (jedna godina)…Sham Arabi Abd Al-Qader Al-Zubaidi (jedna godina)… Nasr Khalid Nasr Al-Jad (jedna godina)… Julia Fawzi Saeed Al-Kurd (jedna godina)…“.

Horsko izgovaranje dječjih imena traje dok se grla prisutnih ljudi potpuno ne osuše, a glasovi postanu promukli, ali bez odustajanja.

Njihova empatija nije apstraktna, ukorijenjena je u ličnom preživljavanju opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine od strane srpske vojske, od 1992. do 1995. godine, kada je granatama i snajperima ubijeno 1601 dijete.

Bivši politički vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić osuđen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim za genocid u Srebrenici (1995), zločine protiv čovječnosti, progone, ubistva i teror nad civilima u Sarajevu tokom opsade.

Komandant srpske vojske Ratko Mladić takođe je osuđen na doživotni zatvor i proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon i istrebljenje nesrpskog stanovništva, opsadu Sarajeva te držanje mirovnjaka UN-a kao taoca.

Na posljednjem samitu UN-a u Njujorku, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je tokom rata u BiH obilazio srpske položaje na brdima oko Sarajeva, sastao se s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Neposredno prije ovog sastanka, brojne delegacije napustile su sednicu tokom govora izraelskog premijera u znak protesta zbog nemilosrdnog razaranja i izgladnjivanja Gaze.

Otvorenu podršku Izraelu takođe pružaju vođa bosanskih Srba Milorad Dodik i vođa bosanskih Hrvata Dragan Čović.

“Hani Yousef Hani Azzam (dvije godine)… Sila Jihad Maher Shatat (dvije godine)… Wateen Mohammad Salem Al-Hashash (dvije godine)… Julia Amjad Jamil Abu-Hussein (dvije godine)… Farah Salah Al-Din Khalil Baraka (dvije godine)… Nahla Alaa Adel Abu-Mohsen (dvije godine)…“.

U Sarajevu je živa kultura sjećanja, nastojanje da se očuva istina o prošlosti, da se patnja, hrabrost i ljudskost ne zaborave, već pretvore u putokaz za pravedniju i empatičniju budućnost. Upravo su brojni članovi grupe koja čita imena ubijene djece Gaze aktivni pobornici te kulture sjećanja, koju sada preslikavaju na Palestinu.

Upravo su oni otvorili Internacionalni teatarski festival MESS, najstariji u Bosni i Hercegovini, koji postoji od 1960. godine i spada u red najznačajnijih u ovom dijelu svijeta.

U prepunoj sali Narodnog pozorišta u Sarajevu, ova grupa se na bini pridružila direktoru Festivala Nihadu Kreševljakoviću i počela čitanje imena ubijene djece Gaze, onako kako to rade neprekidno od februara 2024. godine.

“Lana Washah (tri godine)… Sara Muhammad Khalil Khalil Asaliyah (tri godine)… Maryam Ahmad Abd Al-Raouf Al-Halabi (tri godine)… Hamza Rami Nidal Alaywa (tri godine)… Zaina Nasser Husni Musa (tri godine)…“.

Imena ubijene djece odzvanjala su sceno. Narodnog pozorišta, a onda im se u čitanju pridružila i publika, koja je na ulazu imala priliku uzeti spiskove.

“Genocid u Gazi traje više od dvije godine. To je simptom sistema koji ne mari ni za živote, ni za istinu, ni za pravdu”, poručio je s pozorišne bine direktor Festivala Nihad Kreševljaković.

Nije propustio istaknuti kako veći dio svijeta šuti pred brutalnim ubijanjem ljudi i djece.

“U vremenu kada ratovi ne prestaju, kada granice postaju bodljikave žice, kada se patnja gura pod tepih globalne ravnodušnosti, pozorište, po našem znanju, trebalo bi biti mjesto gdje je glavni zadatak tražiti čovjeka sa sposobnošću da u drugom čovjeku prepozna sebe. Podsjećamo: umjetnost ne bi smjela šutjeti. Pozorište ne bi smjelo biti dekoracija katastrofi. Pozorište nije bijeg od odgovornosti”, istakao je Kreševljaković.

Prostor otpora

Direktor MESS-a je naglasio da ovaj festival ne nudi odgovore, ali postavlja pitanja i nudi ono što najviše nedostaje savremenom društvu – empatiju.

“U svijetu koji gori pred našim očima, umjetnost nastavlja tražiti čovjeka. Ovaj grad, zemlja i ovaj Festival znaju to iz vlastitog iskustva. Ovaj Festival je mjesto gdje ćemo nastaviti govoriti, čak i kada bi cijeli svijet šutio, jer vjerujemo da Festival MESS jeste prostor otpora i poziva da ostanemo ljudi”, rekao je Kreševljaković.

“Ali Nail Naeem Okasha (četiri godine)… Saeed Hazem Saeed Al-Ramlawi (četiri godine)… Mahmoud Abd Al-Aziz Mohammed Zahir (četiri godine)… Saja Zahir Abd Al-Hakim Kaheel (četiri godine)… Baraa Ziad Anwar Abu-Mustafa (četiri godine)…“.

Ljude sa scene ispratile su suze iz publike.

“Ne sjećam se da sam plakao za ubijenima i ranjenima oko sebe u Sarajevu. Zato sada plaćam duplu cijenu. Plačem za djecom Sarajeva i Gaze zajedno. I plačem za svu drugu djecu, djevojčice i dječake, koji su mi dotaknuli srce, poklanjajući mi osmijeh uprkos Zlom svijetu”, zapisao je Boris Vitlačil, koji je početkom opsade Sarajeva imao trinaest godina.

Boris se prijavio za Sumud Flotilu, u očajničkom i humanom pokušaju proboja izraelske opsade Gaze.

“Ako smo nakon Auschwitza i srama koji je uslijedio dobili Ujedinjene nacije, onda nam nakon Gaze treba – Unija naroda”, istaknuo je.

“Lana Issa Ali Al-Sayed (četiri godine)… Dina Abdullah Khidr Mousa (pet godina)… Ly Ahmad Muhhamed Ali (šest godina)… Aya Fadi Ryad Ashour (sedam godina)… Jahya Yasser Nasif Hijasi (osam godina)…“.

Boris je stigao na mjesto polaska, ali brodovi su već bili krcati. Vrištao je, povraćao i plakao jer nije otplovio prema Palestini.

“Ponovo je tu to Zlo. Grozno i zastrašujuće. Sposobno da puca u dijete samo da ubije njegov osmijeh, onaj osmijeh koji je jedina radost u brutalnoj i nasilnoj opsadi. Ponovo je tu to Zlo koje okuplja ljude u ‘sigurne zone’ da bi ih lakše istrijebilo. Ponovo to genocidno Zlo, u kojem smo svi saučesnici, čak i kada mislimo da nismo dio toga”, zapisao je u svoj notes koji čuva.

Vitlačil smatra da današnji svijet treba izvrnuti, kako slikovito kaže, kao čarapu.

“I moramo to učiniti s nježnošću, ne nasiljem. Da ga učinimo dječje velikim, izgrađenim na brizi i solidarnosti. Svijetom Mira i Ljubavi. Hajde da zajedno stvorimo Nemoguće!“, njegova je poruka.

Korak ka slobodi

Nedavno je naišao na slučaj fotografa iz Gaze koji se liječio vani nakon ranjavanja. Zapanjilo ga je da se razmatrala viza od samo mjesec dana.

“To mi se učinilo nečovječnim. Umjesto da od Palestinaca tražimo birokratske i ograničavajuće vize, moramo im ponuditi gostoprimstvo. Gostoprimstvo svima koji su postali ranjivi i zlostavljani zbog naših interesa i privilegija. Gostoprimstvo prožeto dubokim osjećajem stida zbog kolonijalnog, individualističkog, neoliberalnog svijeta koji i dalje održavamo u životu”, zaključuje Boris Vitlačil.

Nedaleko od Narodnog pozorišta, u Muzeju književnosti, upriličena je studentska izložba slika i skulptura. Sva sredstva od prodaje namijenjena su jednoj palestinskoj studentici u Sarajevu.

Ovo nije jedina inicijativa. Sarajevo je domaćin Gaza bijenala na kojem učestvuje više od trideser palestinskih umjetnika i umjetnica. Riječ je o činu solidarnosti, uz učešće i autora iz BiH koji izlažu djela nastala u vrijeme opsade Sarajeva. Izložbe i razgovori biće održani na šest gradskih lokacija do sedmog novembra.

“Ismal Mustafa Jameel Eid (devet godina)… Hala Fazi Faid Dawoud (10 godina)… Nihad Ahmed Niab Adied (11 godina)… Razan Fadi Raffik Assaf (12 godina)…“.

U nedjelju 12. oktobra održan je protest pod nazivom “Bosna i Hercegovina za slobodnu Palestinu“, u organizaciji građana koji čitaju imena ubijene djece Gaze.

Građani su se okupili kod Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva (1992–1995), odakle su krenuti u šetnju centrom grada.

“Primirje je prvi korak ka SLOBODI Palestine! Svaka tišina oružja, svaki spašeni život, svaki trenutak u kojem djeca mogu disati bez straha, razlog je više za NADU. PRIMIRJE nije SLOBODA, ali jeste prvi korak ka SLOBODI! Naš skup ‘Bosna i Hercegovina za SLOBODNU Palestinu’ ostaje glas onih koji ne žele da se zločini zaborave i da se nepravda normalizira. Ne spuštamo pogled. Ne odustajemo. Dok Palestina ne bude slobodna, nastavljamo govoriti, protestovati i tražiti pravdu”, naveli su u pozivu.

Hod za univerzalne vrijednosti

Arhitektica i profesorica na Univerzitetu u Sarajevu Lejla Kreševljaković tim povodom je poručila kako je svjesna koliko tišina može boljeti.

“Kao građani Bosne i Hercegovine, dužni smo biti glas protiv zaborava i nepravde”.

Kreševljaković nedavni protest smatra prvim građanskim činom u kojem ljudi, pored izražavanja saosjećanja, “upućuju i konkretne zahtjeve prema javnosti, institucijama i vlastima Bosne i Hercegovine da zauzmu jasan, moralan i pravno utemeljen stav“.

“Naše antifašističko naslijeđe i ratno iskustvo ne dopuštaju nam da šutimo pred nepravdom. Upravo nas to iskustvo povezuje s narodom Palestine i obavezuje da reagujemo, da ne potpisujemo nijemim pristankom ono što se danas pred očima svijeta dešava”, istaknula je profesorica Kreševljaković.

Organizatori protest smatraju hodom za univerzalne vrijednosti.

“Sundus Raed Nabil Farhat (13 godina)… Ali Wisam Ali Joudeh (14 godina)… Siraj Alaa Nazmi Qaljeh (15 godina)… Karim Majid Huseein Alian (16 godina)… Asmaa Rafiq Masoud (17 godina)…“.

Edin Krehić je pisac i novinar iz Sarajeva, nagrađivan za svoje romane, pripovijetke i scenarije. Autor je poeme “Fatima”, po kojoj je komponovano novo muzičko djelo u izvođenju Sarajevske filharmonije.