“Kirenijske planine gorjele su danima. Bože sačuvaj, dim se mogao vidjeti s naše strane. Britanske i izraelske trupe pokušale su pomoći, ali uzalud. Razorni vjetar ih je u tome sprečavao. A onda, kada su grčke snage pritekle u pomoć, oh, jaka kiša ugasila je požar koji je uništio tisuće akara. Nije li to čudo? Tko bi očekivao takvu kišu usred ljeta? Ne govori li nam tako Bog da trebamo ostaviti po strani naše razlike i naučiti pomagati jedni drugima?”.

Spašeni voljom za suradnju

Tog jutra, početkom srpnja, Eleni Nikolaou živopisno je kazivala priču mladoj ženi koja je šetala njenim dućanom suvenira u centru Limassola, razgledajući drangulije koje uglavnom kupuju turisti, poput statuete božice Afrodite i amajlije u obliku oka koja štiti od urokljivog oka. Povod za razgovor bila je nesnosna vrućina na otoku koja je, kao i svakog ljeta, počela u lipnju i trajaće do kraja rujna. Ove godine nije bilo žrtava, za razliku od srpnja 2021., kada je šumski požar, buknuo na obroncima Limassola, uništio pedeset kuća i odnio živote četvero radnika u poljoprivredi porijeklom iz Egipta. Mediji su ovaj događaj opisali kao najgori požar koji je pogodio otok u posljednjih nekoliko desetljeća.

Ove godine je pak “Bog poštedio Ciprane”, kako je rekla Eleni. Požar je izbio 22. lipnja na području Kantare, na Kirenijskim planinama, na teritoriju separatističke države ciparskih Turaka, Turske Republike Sjeverni Cipar. Navodni uzrok požara bio je kratki spoj u jednom poljoprivrednom vozilu. Potaknut jakim vjetrom, plamen se brzo proširio te su okolna sela bila preventivno evakuirana.

Suočeni s ovom kriznom situacijom, pod nadzorom mirovnih snaga Ujedinjenih naroda – koje su sa sjevera uputile Republici Cipar apel za pomoć – protupožarni avioni s obje strane podijeljenog Cipra uključili su se u borbu protiv požara, zajedno s britanskim i izraelskim snagama. Zahvaljujući koordiniranim naporima, u petak 24. lipnja u poslijepodnevnim satima požar je bio donekle stavljen pod kontrolu, no potom je vjetar promijenio smjer, ponovo razbuktavši vatru.

Prema lokalnim izvješćima, tursko-ciparske vlasti odbile su dalju pomoć aviona ciparske vlade koji su bili u pripravnosti. Unatoč tome, grčko-ciparske snage bile su i dalje spremne priskočiti u pomoć kako bi se izbjeglo najgore, sve dok ih druga strana nije obavijestila da je jaka kiša, koja se tijekom noći sručila na dio otoka pogođen požarom, konačno ugasila vatru.

Eleni je ovo nazvala “Božjom intervencijom”. I nije jedina. Tjednima je cijeli grad pričao o “čudesnom spasenju” Kirenijskih planina. Taksisti i sitni trgovci vjerojatno su odradili lavovski dio posla. Unatoč postojanju različitih verzija priče, pouka je ista: Ciprani su nagrađeni zbog svoje spremnosti na suradnju.

Mjesec dana kasnije, Europska unija, kao još jedan deus-ex-machina, usvojila je važan paket mjera u cilju doprinošenja poboljšanju odnosa između dvije zajednice.

Konkretno, u ponedeljak 25. srpnja Europska komisija najavila je usvajanje Godišnjeg programa pomoći turskoj zajednici na Cipru u vrijednosti od 33,44 milijuna eura. Prema riječima Elise Ferreire, povjerenice Europske komisije za koheziju i reforme, “novi niz projekata usmjeren je na poticanje gospodarskog razvoja, pomirenja i mjera za jačanje povjerenja”.

Ovaj potez uslijedio je nakon što je u travnju 2021. Europska komisija registrirala halloumi/hellim sir kao zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI). Obje ciparske zajednice pozdravile su ovu odluku kao gestu kojom se ime proizvoda štiti od imitacija i zlouporaba na razini EU i koja može donijeti ekonomsku korist cijelom otoku Kipar.

Od jabuke razdora da simbola jedinstva

Prije registriranja zaštićene oznake izvrsnosti, sir halloumi dugo vremena predstavljao je jabuku razdora između grčke i turske zajednice na Cipru. Kao i u slučaju drugih spornih proizvoda (poput poslastica soutzoukos/sucuk lokum), dvije strane bile su u otvorenom sukobu oko “etničkog” porijekla ove posebne vrste sira.

Naravno, razlozi ovog sukoba nisu bili samo kulturne, nego i ekonomske prirode. Grčki dio Cipra držao je monopol nad vrlo unosnim biznisom vezanim uz sir halloumi, vješto iskorištavajući mogućnost pristupa tržištu EU.

Prema podacima Europske unije, samo u 2019. južni Cipar izvezao je 33.000 tone halloumi sira u ostale države članice EU. Na ovu brojku će zacijelo utjecati Brexit, s obzirom da je Ujedinjeno Kraljevstvo – kao bivša kolonijalna sila na Cipru i domovina takozvanih “charlies”, britanskih građana ciparskog porijekla – bila daleko najveći konzument halloumi sira u EU.

Prema podacima koje je objavio Financial Times (16.04.2021.), “u 2019., posljednjoj punoj godini članstva Ujedinjenog Kraljevstva u EU, zemlja je uvezla 53 posto ukupne izvezene količine ciparskih sireva”.

Kontroverzna “halloumi diplomacija”

Kada je Europska komisija odlučila pomoći sjevernom dijelu Cipra, otvarajući mogućnost za tamošnje proizvođače da posluju unutar EU, grčko-ciparski proizvođači su u prvom trenutku ovu odluku doživjeli kao prijetnju vlastitoj djelatnosti. EU je odgovorila objavljujući statistike koje pokazuju da je globalno tržište dovoljno veliko da apsorbira proizvode proizvedene kako u sjevernom tako i u južnom dijelu otoka.

Pored toga, u sklopu spomenutog programa pomoći, Europska komisija definirala je mjere potpore, prije svega namijenjene turskim Cipranima, za dostizanje standarda EU u području sigurnosti i higijene hrane te za poboljšanje proizvodnje mliječnih proizvoda. Ovi napori stišavaju sumnje grčkih Ciprana koji su ranije tvrdili da je halloumi proizveden od strane tursko-ciparskih proizvođača lošije kvalitete te da narušava reputaciju proizvoda.

Turska strana je također izrazila zabrinutost. Otvaranje tržišta praktički bi značilo da bi Sjeverni Cipar, koji ne priznaje pristupanje otoka Europskoj uniji 2004., sada morao priznati autoritet ciparske vlade i EU. Prema riječima ministra vanjskih poslova Sjevernog Cipra Tashina Urtuğruloğlua, radi se o “sramnom pokušaju Europske unije i grčko-ciparskih vlasti da nadglasaju političku volju Turske Republike Sjeverni Cipar”. Pored toga, u slučaju otvaranja tržišta proizvođači iz sjevernog Cipra morali bi se podvrgnuti raznim kontrolama o vlastitom trošku te poduzeti dodatne napore radi dostizanja EU standarda.

Ostavljajući po strani ekonomska pitanja, Europska unija računa na činjenicu da je sir halloumi/hellim – ma koliko to jednostavno zvučalo – paradigma zajedničke kulturne prakse koja pripada objema ciparskim zajednicima i prevazilazi etničku i vjersku pripadnost. Halloumi nije ni grčki ni turski već izvorno ciparski i u tom smislu je simbol zajedničkog identiteta koji svi Ciprani lako prepoznaju i prihvaćaju.

Ministar vanjskih poslova Republike Cipar Nikos Christodoulides izjavio je da je dodjela zaštićene oznake izvornosti siru halloumi “od velikog značaja” te da bi mogla doprinijeti pomirenju na otoku, šaljući “jasnu poruku” u tom smjeru.

Učvrščivanje odnosa i izgradnja povjerenja između grčke i turske zajednice na Cipru jedan je od prioriteta Europske unije, koja je otvoreno izrazila namjeru olakšati i, u krajnjoj liniji, provesti u djelo ponovno ujedinjenje otoka. U tom kontekstu, europski program pomoći predviđa produljenje izdašne financijske potpore namijenjene Komisiji za nestale osobe i Tehničkoj komisiji za kulturnu baštinu.

Najzad, godišnji program pomoći obuhvaća i mjere usklađene s prioritetima Europskog zelenog plana , usmjerene na poticanje zapošljavanja i zelene inovacije na otoku.