Regionalna medijska scena, pa tako i bosanskohercegovačka, doživljava ozbiljnu promjenu odlaskom balkanske medijske ispostave Al Jazeera koja je četrnaest godina djelovala regionalno sa sjedištem u Sarajevu.

Nakon što su mediji špekulisali o različitim razlozima gašenja AJB, iz Al Jazeera Media Network oglasili su se saopćenjem u kojem je navedeno da je odluka “dio šire strategije jačanja digitalnog prisustva i širenja na nove medijske platforme”. Više od 200 ljudi ostaće bez posla, a na medijskoj sceni ostaje praznina.

Al Jazeera Balkans bila je upečatljiva po cjelodnevnom informativnom programu, regionalnoj mreži dopisnika, originalnim dokumentarno-edukativnim sadržajima, kao i organizaciji međunarodnog festivala dokumentarnog filma AJB DOC.

Osim toga, kao poslodavac, nudila je daleko bolje uslove za svoje radnike, pa je kao takva značajno doprinosila boljem prosjeku inače lošeg radnog standarda u medijima te poboljšanju položaja novinara i drugih medijskih profesionalaca u BiH.

Kontinuirano sužavanje prostora slobode

Odluka o gašenju došla je u teškom trenutku za one medije u BiH i regiji koji imaju nezavisnost zahvaljujući stabilnom modelu finansiranja, te su otporniji na uticaj politike lokalnih centara moći. Od početka godine broj takvih medija je značajno smanjen, a mnogi novinari ostali su bez posla. Brojne organizacije, udruženja i medijski stručnjaci izrazili su ozbiljnu zabrinutost za pluralizam medija i izvora informacija.

Slijedom Trumpove izvršne naredbe iz marta ove godine, u maju je više od 500 uposlenika i saradnika Glasa Amerike (VOA), medija koji je djelovao i u BiH dobilo obavještenje o otkazu. Nakon uskraćivanja finansijske podrške medijima od strane američke administracije, upitan je i opstanak Radija Slobodna Evropa (RFE).

Ukidanjem američkih fondova ranije ove godine, društvo je uvidjelo u kojoj mjeri su se šira medijska zajednica i nevladin sektor oslanjali na podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Brojne medijske i druge organizacije izgubile su sredstva za finansiranje projekata i inicijativa, posebno onih posvećenih antikorupcijskim aktivnostima, praćenju zloupotreba u javnom sektoru, neregularnostima itd. Podrška za ove projekte ne očekuje se od državnih institucija, čiji rukovodioci su često predmet istraživanja.

Procjene su da za razliku od istraživačkih medija koji se finansiraju uglavnom od stranih donatora, javni servisi i provladini mediji koštaju građane BiH, kao porezne obveznike, daleko više, a pri tome pružaju znatno manje kada je riječ o kvalitetu informacija.

Uskraćivanjem USAID sredstava desetine novinara i novinarki ostalo je bez posla ili povremenih angažmana, a pojedine redakcije su pred gašenjem. Udruženje BH novinari, koje u okviru svog djelovanja pruža pravnu pomoć novinarkama i novinarima u predmetima na sudovima, ostalo je bez sredstava za ovu namjenu.

N1 televizija, koja je 2014. godine počela emitovati program u tri regionalna centra – Sarajevo, Beograd i Zagreb – prema za sada nezvaničnim informacijama suočava se sa mogućim restrukturiranjem, a čak se špekulira i o zatvaranju.

United Grupa, vodeća telekomunikacijska i medijska kompanija u jugoistočnoj Evropi, u čijem su vlasništvu N1, Nova TV te kablovski operater Telemach, provela je reorganizaciju poslovanja, što je rezultiralo otpuštanjem čak polovice zaposlenika redakcije u Hrvatskoj početkom godine.

Špekulacije o gašenju N1 televizije izazvala je i vijest da je United Grupa prodala kablovski operater SBB kompaniji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. N1 je već godinama na meti režima u Srbiji kao neprijateljska televizija.

Ukoliko bi se ugasila i N1 televizija, onda bi u BiH ostali da djeluju jedino nedavno pokrenuti Euronews i Newsmax kao televizije sličnih formata. Međutim, upitne su pozadina i namjera ovih projekata, budući da iza obje franšize stoji Telekom Srbija, čiji je vlasnik država Srbija, koja je često nedobronamjerna prema BiH.

Javnom radio-televizijskom servisu BiH, koji čine tri emitera (BHRT, FTV i RTRS), takođe već godinama prijeti gašenje zbog problema sa finansiranjem, a radnici su u iščekivanju epiloga. Rješenje problema javnog servisa se ne nazire s obzirom na to da su potrebne odluke na političkom nivou u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Ovo u praksi podrazumijeva dogovor između onih aktera koji žele stabilan i održiv javni servis i onih koji rade na njegovom gašenju.

Osim toga, dva entitetska emitera RTRS i FTV godinama su meta stranačkih i koalicijskih politika, tako da su kadrovske i uređivačke politike oblikovane silnicama vladajućih struktura.

Uz sve navedno, medijsko tržište je godinama u krizi jer zakoni o transparentnosti medijskog vlasništva i o oglašavanju još nisu doneseni uprkos preporukama Evropske unije (EU) i naporima civilnog društva. Godinama je upitno i mjerenje gledanosti TV stanica u BiH, čime se dodatno narušavaju uslovi marketinškog tržišta. Zabrinjava i ponovna kriminalizacija klevete u entitetu Republika Srpska iz 2023. godine.

Ovo su samo neki od problema, uz kontinuirane političke pritiske na medije i napade na novinare. BiH, kao i druge zemlje regije, zabilježila je primjetan porast slučajeva SLAPP tužbi, kako je navedeno u prošlogodišnjem izvještaju Balkanske mreže za razvoj civilnog društva.

Očekuje se da će najviše trpjeti novinarstvo kao struka, odnosno nadzorna funkcija medija u društvu prožetom najtežim oblicima korupcije. Posebno je zabrinjavajuće stanje za format istraživačkog novinarstva, teme od javnog interesa kao što su borba protiv korupcije, praćenje zloupotreba položaja, kršenja ljudskih prava, rodno zasnovano nasilje, okolišna pitanja i sve ono što doprinosi odgovornosti institucija i informiranosti građana, te iziskuje resurse i hrabrost.

S druge strane, ostaje više prostora za režimske medije i javne servise koji, uprkos svim tržišnim previranjima, i dalje opstaju. U pitanju su mediji koji uglavnom nude neizbalansirane sadržaje, krojene po mjeri stranačkih i koalicijskih interesa, sa ciljem prikrivanja kriminala, širenja mržnje, štetnih polarizirajućih narativa, pa i dezinformacija.

Alternativa za opstanak relevantnih domaćih medija koji rade profesionalno i u javnom interesu mogu biti donatori poput EU ili drugih organizacija kojima je u interesu sloboda medija u BiH i regiji, ali je i takvih sve manje . Za opstanak ugroženih redakcija u budućnosti biće važna, između ostalog, podrška publike jer se na institucije sistema ne mogu osloniti. Međutim, pitanje je koliko je bh. društvo, odnosno medijska publika, spremna na plaćanje kvalitetnog medijskog sadržaja i koliko cijeni istinu.