Svega godinu dana nakon otvaranja rudnika Rupice i prvih prihoda od komercijalne obrade i izvoza iskopanih ruda, britanska firma Adriatic Metals odlučila je prodati za 1,25 milijardi dolara cjelokupan dionički kapital, uključujući rudnik u Varešu, kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metals (DPM).

Pored procjene dobre zarade na tržištu metala, odluka uprave Adriatic Metals vjerovatno je posljedica milionskih gubitaka, koje je kompanija pretrpjela prošle godine zbog prekida komunikacijskih linija za izvoz ruda nakon uništenja željezničke pruge u Jablanici.

Partneri u ovoj “istorijskoj“ transakciji dijele i problematična iskustva poslovanja na Zapadnom Balkanu.

Kompanija DPM, kupac projekta “Vareš“, javnosti u regionu poznata je po “zlatnim“ projektima u Srbiji, ali i oštrom otporu lokalnog stanovništva, zbog navodnog isušivanja izvorištâ i uništavanja prirode na području šumovitog Homolja, na istoku Srbije. Ovdje Dundee istražuje bogato nalazište zlata na lokalitetu Čoka Rakita .

Kao u slučaju Vareša, čuvari prirode u Srbiji nastoje sačuvati bogati biodiverzitet i izvore pitke vode na području čija bi prirodna bogatstva trebalo da se zakonski zaštite od posljedica istraživanja nalazišta i rudarenja zlata. Međutim, obje rudarske kompanije još uvijek se dobro snalaze, imajući u vidu mnoštvo prigovora i tužbi.

Dok analitičari upozoravaju na moguće regulatorne i geopolitičke izazove u implementaciji novog DPM projekta u BiH, iz kompanije na ovu akviziciju gledaju kao na strateški korak ka daljem razvoju poslovanja i izuzetnu priliku za rast proizvodnje zlata, po kojoj je DPM poznata u svijetu.

Nezavisni izvještaj iz aprila 2025, sačinjen za DPM po kanadskim standardima o objavljivanju podataka za mineralne projekte, predviđa da bi rudnik u Vareš trebalo da bude operativan petnaest godina i da godišnje proizvode oko 168.000 unci zlatne ekvivalente (GEO). Planirano je i širenje istraživanja izvan trenutnog eksploatacionog polja koje se prostire na površini od 4.400 hektara.

Kontroverzni projekat “Vareš”

Od početka istraživanja rudnih potencijala, projekat “Vareš” prate kontroverze. Građani Vareša su puni optimizma dočekali vijest o konačnoj revitalizaciji starog rudnika, koji je u prošlosti, uz lokalnu željezaru, predstavljao žilu kucavicu za ovu malu zajednicu u centralnoj Bosni. Vlasti BiH proglasile su eksploataciju srebra, olova, cinka i zlata u Varešu projektom od državnog interesa, predstavljajući britanski Adriatic Metals kao spasioca jedne od najsiromašnijih opština u BiH.

Lokalni aktivisti pak godinama upozoravaju na negativni uticaj projekta “Vareš”, identifikovan još u fazi istraživanja, na kvalitet pitke vode u Varešu i susjednom Kaknju, kao i na uništavanje šuma tokom pripreme eksploatacionog polja za rudnik Rupice.

Organizacija Bankwach, koja prati finansijska ulaganja i uticaj projekata na lokalne zajednice, u tekstu iz jula 2023. “Nemilosrdno rudarenje tvrtke Adriatic Metals”, pita se zašto se britanska, norveška i američka ambasada u Sarajevu, koje su poslale svoje predstavnike u Vareš da potvrde podršku projektu, “prave gluhe“, a EBRD šuti pred pogubnim posljedicama projekta po okoliš i lokalnu zajednicu.

Dakle, u slučaju Vareša novi investitor naslijedio je potencijalni izvor zarade, ali i veliki broj problema vezanih za dozvole, pretvorbu zemljišta, tužbe i prigovore aktivista i institucija. Unatoč neriješenom pitanju korištenja državne imovine, vlast je sprema na ustupke i bespogovornu podršku perspektivnim investicijskim projektima, što bi u konačnici moglo proizvesti velike probleme za kompaniju koja se javno opredijelila za poštivanje ESG (Environmental, Social and Governance) pravila poslovanja.

Otpor branitelja prirode vs. oportunizam vlasti

Kompanija Adriatic Metals, po prijavi kakanjskog vodovodnog preduzeća o visokom prekoračenju koncentracije kadmijuma u izvorištu koje pitkom vodom snabdijeva stanovništvo Kaknja, krajem prošle godine izgubila je dozvolu za eksploataciju ruda. Dozvola je poništena do otklanjanja nedoumica u vezi sa korištenjem zemljišta izvan prijavljenog eksploatacionog polja za rudnik Rupice.

Međutim, svega desetak dana kasnije dozvola je obnovljena, zahvaljujući brzoj intervenciji Ministarstva energije, rudarstva i industrije Federacije BiH. Odgovornost za ugrožavanje vodenih resursa nikada nije utvrđena.

Prethodno je Ustavni sud BiH donio odluku o suspenziji rješenja kojim je Vlada Federacije BiH – kršeći Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom – dozvolila britanskoj kompaniji da ”privremeno koristi”, odnosno iskrči 7,24 hektara šumskog zemljišta u državnoj svojini.

Osim što nije postupila u skladu sa odlukom Ustavnog suda, kompanija je, prema prijavi kantonalne Uprave za šumarstvo, iskrčila dodatnih 3.000 kvadratnih metara visokovrijedne državne šume na području Vareša. Premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, reagovao je opaskom da je uništeno drveće “besperspektivna šikara” zbog koje dolazi u pitanje perspektivna investicija u Varešu.

Sekretarijat Bernske konvencije, po prijavi aktivistice Hajrije Čobo iz Kaknja u vezi sa potencijalnim negativnim uticajima rudarskih aktivnosti u Trstionici, Gornjoj Bukovici i Varešu, naložio je Bosni i Hercegovini da zaustavi aktivnosti istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina u Varešu, do ispitivanja navoda iz prigovora.

U pritužbi je navedeno da je predmetno područje prašuma bogata biodiverzitetom i staništima brojnih jedinstvenih algi, flore, riba i rakova te važan migratorni put ptica, kao i da bi rudarske aktivnosti znatno ugrozile ekosistem zbog krčenja šuma, zagađenja vode, zraka i tla.

U odgovoru Vlade Federacije BiH, svi navodi iz građanske pritužbe vezani za kršenje odredbi Bernske konvencije označeni su kao netačni i neutemeljeni. Bosna i Hercegovina se oglušila o odredbe Bernske konvencije i projekat Vareš neometano je nastavio svojim putem.

U međuvremenu, Adriatic Metals je tužio Hajriju Čobo zbog navodnog kaljanja ugleda firme, ali je tužbu ubrzo povukao.

Šume oko rijeka Trstionica i Bukovica, pogotovo prašumski sistem koji se proteže na padinama uzvišenja obuhvaćenog rudarskim aktivnostima, središnja su lokacija planiranog parka prirode Trstionica-Boriva.

Opštinsko vijeće Kaknja je u jesen 2023. godine jednoglasno odobrilo uspostavljanje zaštićenog područja, ali potrebno je obaviti još niz procedura vezanih za istraživanja, pripremu dokumentacije i utvrđivanje najboljih upravljačkih rješenja.

Aktivisti, koji nastoje zaštititi rijedak prašumski sistem i bogatstvo voda u ovom dijelu BiH, nadaju se da bi eventualno uspostavljanje parka prirode moglo zaustaviti planove za širenje rudarskih aktivnosti na području Vareša. Međutim, na ovoj lokaciji se, pored uspješnih milionskih ugovora, već istražuju i druga mineralna nalazišta, poput potencijalno profitabilnih depozita hroma.

Kritike projekta

Drugi problem je to što se Vareš predstavlja kao atraktivno područje za neokolonijalne apetite. Ovakav ambijent stranim investitorima omogućava neometane poslovne operacije, unatoč opravdanim prigovorima i očiglednoj ekološkoj šteti koje ove aktivnosti ostavljaju u naslijeđe budućim generacijama u Bosni i Hercegovini.

“Najperspektivniji rudnik plemenitih metala u jugoistočnoj Evropi, rudnik Vareš, umjesto da postane stub domaćeg ekonomskog suvereniteta, pretvoren je u profitni poligon za stranu korporaciju, uz simboličnu koncesionu naknadu i potpuni pravni haos“, ističe ugledni bosanskohercegovački arhitekta Boris Britvar .

“Ugovor je zaključen iako rudnik nije ucrtan ni u federalni niti kantonalni prostorni plan, čime je eksploatacija od početka pravno ništavna. I umjesto da institucije reaguju, cijeli pravni aparat sveden je na pasivnog posmatrača ili aktivnog saučesnika“, dodaje Britvar.

Evropski akt o kritičnim sirovinama dodatno ohrabruje rudarska istraživanja vezana za strateške minerale i predviđa mehanizme za ubrzavanje procedura za dobivanje dozvola. Ekološki aktivisti strahuju da bi, imajući u vidu aktuelni stav vlasti, cijelo područje Zapadnog Balkana moglo postati sirovinska baza za ostvarivanje ciljeva “zelene tranzicije“.

“To je veoma zabrinjavajuće, jer kod nas su procedure ionako ubrzane. Preskače se mišljenje zajednica i javnosti, radi se veoma tajno i stihijski. Da bi se jedan rudnik razvio, u zemljama EU potrebno je deset, petnaest, pa i dvadeset godina, upravo zbog procedura ishodovanja dozvola i učešća javnosti u tim procesima. Kod nas to traje znatno kraće“, ukazuje aktivistica Majda Ibraković za projekat PULSE.

Ibraković ističe primjer rudnika u Varešu, koji je otvoren sedam godina od početka istraživanja, ali i slučaj Majevice, gdje javnost dugo nije znala ni za istraživanja poduzeta na prostoru Lopara. Aktivistica ukazuje i na propuste donosilaca odluka u poslijeratnoj BiH, koji su stvorili uslove za političko uređenje idealno za “sive eminencije i sumnjive investore“.

“Trebamo se pozabaviti trgovinskim sporazumom, koji je i BiH potpisala još 1995. godine, a kasnije i ratifikovala. Energy Charter Treaty štiti te i takve investicije i investitore. Niz drugih evropskih država sada se povlači iz tog štetnog sporazuma. BiH je u to poratno vrijeme donijela i Zakon o stranim investicijama, koji je omogućio veoma štetnu privatizaciju i dalju rasprodaju naših resursa“, ocjenjuje Ibraković.

“Naša društvena i prirodna dobra su sve vrijeme tokom zadnjih trideset godina predmet pljačke. Prvo su nam opljačkali preduzeća, a sad dolazi na red sve ostalo. Zakoni o koncesijama tu igraju vrlo važnu ulogu. Oni su napravljeni tako da se odluke o koncesijama izdaju bez uvida i učešća javnosti, a uz mizerne koncesione naknade mi svoje resurse bagatelno rasprodajemo i ne dobijamo ništa zauzvrat“, izjavio je za OBCT aktivista Anes Podić.

O suverenitetu koji Bosna i Hercegovina ima nad vlastitom teritorijom, po Britvarovom mišljenju, najbolje govori državna politika koncesija i servilan odnos prema stranim investitorima, kao u slučaju projekta Vareš.

“Bosna i Hercegovina od ove milijarderske transakcije neće dobiti ni jednu jedinu marku”, tvrdi arhitekta. “Usporedbe radi, prema navodima organizacije Eko Akcija, u ratovima razorenoj Demokratskoj Republici Kongo država ima zakonski obavezan udio od 20% u svakom rudarskom projektu. Da je Vareš u Kongu, ova prodaja bi državi donijela preko 400 miliona KM. BiH, međutim, dobija koncesionu naknadu od bijednih 3,9 KM po toni rude i jedan od najnižih poreza na dobit u Evropi“.

“Ovo nije razvoj, kako to institucije i režimski mediji prikazuju, nego ekonomski kolonijalizam legalizovan domaćim potpisima. Zemlja je po ko zna koji put opljačkana, uz osmijehe političara, naslove o ‘stranim ulaganjima’ i šutnju institucija. […] Kad vam neko u ZDK kaže da je Bosna i Hercegovina suverena država, samo mu pokažite rudnik u Varešu”, zaključuje Britvar.