Kao i većina njenih prijatelja, tridesettrogodišnja Amira iz Zenice Facebook koristi svakog dana. Osim za praćenje informacija i kontakt s poznanicima, on joj služi i za zabavu. Nedavno se učlanila u grupu Samo kod nasu kojoj Facebook korisnici objavljuju šaljive sadržaje iz zemalja Balkana – statuse i fotografije iz života običnih ljudi, kao i doskočice i fotomontaže koje ismijavaju javne ličnosti. „Nasmiju me neke budaleštine“, kaže ona.

Popularnost grupa, stranica i profila koji dijele satirične sadržaje na društvenim mrežama raste, a broj njihovih pratilaca u Bosni i Hercegovini sve je veći. Facebook stranica Raja sa biroa u nepune tri godine postojanja pridobila je više od 95.000 fanova dok Facebook grupa Samo kod nas ima preko 40.000 članova. Nalozi na kojima se objavljuju šaljivi sadržaji imaju obožavatelje i na manje popularnom Twitter-u, gdje Bosanski Bukvalista ima preko 7.000, a Das ist Walter preko 4.000 pratilaca. Većini njih predmet ismijavanja su dnevni događaji, ali i izjave i postupci domaćih i stranih javnih ličnosti.

U prethodnih mjesec dana, prekid romantične veze pjevača Bože Vreće, najava političara Tarika Dautovića da će sarajevsku Titovu ulicu preimenovati u ulicu Alije Izetbegovića i šetnja starlete Mace Diskrecije crvenim tepihom Sarajevskog filmskog festivala poslužili su ovim stranicama i profilima kao inspiracija za brojne post-ove i fotomontaže. Njihov sadržaj, međutim, često nije imao direktnu vezu s tim događajima nego je ismijavao izgled, porijeklo ili opredijeljenje tih osoba.

„Najčešće se ne komentarišu njihove riječi ili postupci, već se oni vrijeđaju kao osobe i otvoreno im se prijeti“, kaže psiholog i bloger Srđan Puhalo napominjući da neki šaljivi komentari, iako mogu biti duhoviti, znaju i pretjerati.

S njim se slaže i novinarka i urednica portala Media.ba sarajevskog Mediacentra Elvira Jukić koja u intervjuu za OBC navodi da je kritika poželjna ali da se treba znati dokle se može ići. „Možemo ih propitivati ili diskutovati o njima ali pozivanje na linč ili prijetnje bilo koje vrste zbog toga što je neko drugačiji od nas, nisu nikakav način ni zabave ni kritike.“

Ipak, Jukić dodaje da odrediti šta je prihvatljiva kritika a šta ne nije jednostavan zadatak. „Teško je postaviti granicu ili definisati šta može da bude bezazleno ismijavanje a šta vrijeđanje, zato što onaj koji je ismijavan može i najmanju kritiku da doživi kao najveću uvredu, a onaj koji ismijava to vidi kao bezazlenu šalu.“

Premijer Kantona Sarajevo Dino Konaković jedan je od političara čije se izjave ili potezi često nađu na repertoaru komentatora na društvenim mrežama. Zbog problema koji Sarajlije imaju sa snabdijevanjem vode, glavni je lik brojnih fotomontaža i statusa na društvenim mrežama ali komentatori se ne ustručavaju sprdati i na račun njegovog privatnog života, poput braka i porodice.

Isto je i sa političarkom iz Republike Srpske Dušankom Majkić, stalnom metom podrugljivih komentara i sprdancija na društvenim mrežama. Administatori Facebook stranice Raja sa biroa autori su velikog broja komentara na njen račun, kao i fotomontaža koje nerijetko ne ismijavaju njene političke poteze nego izgled.

Upitan prelaze li na taj način granice dobrog ukusa, jedan od administratora ove stranice odgovara: „Dobro se drži za jednu penzionerku koja to nije. Ustvari, ona je bila u penziji jedan dan, je li tako? I za to uzela 28.000 KM“, navodeći kako se Majkić penzionisala kao poslanica u državnom parlamentu da ostvari pravo na otpremninu a zatim se vratila na poslaničku funkciju. „Dakle, ako ona tako vrijeđa inteligenciju svih nas redovnih platiša svih dadžbina državi, onda mislim da je sasvim uredu da iskažemo svoj stav, tako što ćemo na taj način podsjećati ljude, koji ovdje očigledno imaju pamćenje k’o ribice, da postoje ljudi koji ih svakodnevno prave budalama.“

Iako priznaju da nekad znaju pretjerati i oni ali i osobe koje prate njihovu stranicu, smatraju da je takva reakcija razumljiva. „Sve je to jedan ispušni ventil za nepravdu koju gledamo svaki dan. Uostalom, mišljenja smo da je to i ne dotiče iza zatamnjenog stakla Audija od stotinjak hiljada maraka.“

Puhalo, s druge strane, kaže da se u svojim komentarima trudi kritikovati konkretne stvari, izjavu ili ponašanje pojedinaca, a ne njih kao osobe ili njihove porodice. „Izbjegavam da ljudima lijepim etikete jer sam svjestan da ih dobro ne poznajem. Vjerujem da mnogi misle da pretjerujem, ali ja se trudim da to držim pod kontrolom.“

Pod kontrolom, kaže, voli i da su šale koje su upućene na njegov račun. „Neke šale i komentari su veoma duhoviti i ponekad mi je žao što nisu moji, ali je dosta i onih koji su neukusni, bezobrazni i koji se ne zasnivaju na činjenicama, već su gomile kretenskih generalizacija. Ima i prijetnji ali to se valjda i podrazumijeva kada si angažovan i kad govoriš neke stvari koje se drugima ne sviđaju.“

Administratori stranice Raja sa biroa zato, kažu, pribjegavaju „blokiranju“ fanova koji pišu komentare koji sadrže prijetnje ili govor mržnje. „Dešavalo se da banujemo ljude koji su pokušavali da podstiču govor mržnje. Jednostavno, mi nismo u tom filmu.“

U toku nekoliko godina postojanja Facebook grupe Samo kod nas, njeni administratori su onemogućili pristup grupi i njenim sadržajima za skoro 600 članova. Grupa ima jasan „pravilnik ponašanja“, koji podrazumijeva zabranu vrijeđanja i govora mržnje ali administratori svakodnevno moraju uklanjati sadržaje koji ga krše. „Broj blokiranih članova to potvrđuje. Postoji i velika količina tolerancije, jer svako od nas ponekad ima loš dan“, objašnjavaju. „Članovi za koje smatramo da su duhoviti, a napišu nešto što se kosi s pravilima grupe, budu opomenuti, pa ako opomenu ne shvate ozbiljno, budu poslani ‘na hlađenje’. To znači da ih izbacimo iz grupe, ali ih ne blokiramo, i ne prihvatamo ih u grupu neko vrijeme.“

Prerastanje kritike u govor mržnje na društvenim mrežama odraz je generalne medijske nepismenosti i nepostojanja kulture kritikovanja, smatra Jukić iz Mediacentra. „Šprdnja, šala na nečiji račun, ili izražavanje neslaganja s nečijim stavovima često prate i psovke i prijetnje – čini mi se da mnogi građani BiH koji koriste konkretno društvene mreže i komentarišu svakodnevno društvena dešavanja zapravo ne znaju granicu između kritike i govora mržnje.“

Ipak, prema njenom mišljenju, konstruktivna kritika mora imati javni prostor i otvarati dijalog o javnim pitanjima: „Koliko je važno da naučimo kulturno da komuniciramo, bez vrijeđanja ili pozivanja na linč, toliko je važno naučiti prihvatiti kritiku pa i kad je u formi fotomontaže kojoj je cilj ismijavanje“, zaključuje.