To je dovelo ne samo do otežanog funkcioniranja rada i djelovanja izvršne i zakonodavne vlasti u Federaciji BiH, već i do potpune paralize ključne institucije, Ustavnog suda FBiH, koji je jedini mjerodavan da riješi nagomilane probleme.

Klub bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH pokrenuo je na sjednici 21. marta zahtjev za zaštitom vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka čak i zbog imenovanja Šahbaza Džihanovića za sudiju Ustavnog suda FBiH.

Time je petu godinu zaredom nastavljena potpuna blokada djelovanja Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda FBiH jer nema dovoljno sudija kako bi moglo donositi odluke.

Blokada za blokadom Ustavnog suda FBiH

Blokade izbora tri nedostajuća suca Ustavnog suda FBiH, inače, traju od 2008. godine. Prvo je to činila tadašnja predsjednica FBiH Borjana Krišto (HDZ BiH) insistirajući na imenovanju podobnog kandidata iz reda hrvatskog naroda Andriji Kolaku. Od 2011. isto to je činio potpredsjednik FBiH iz srpskog naroda Svetozar Pudarić (SDP), čiji se izbor inače, osporava jer je 17. marta 2011. i sam u Domu naroda FBiH imenovan bez dovoljno glasova hrvatskih izaslanika, odnosno protivno ustavnim odredbama, zajedno sa predsjednikom Živkom Budimirom (tada HSP) i Mirsadom Kebom (tada SDA). On je želio kao sudiju Ustavnog suda FBiH vidjeti Lidiju Korać iz hrvatskog naroda.

I Budimir je u drugoj polovini 2012. ali i prvim mjesecima 2013. godine optuživan da koči imenovanje sudija Ustavnog suda, nakon čega se odlučio nakon dugog usaglašavanja sa Pudarićem i Kebom ponuditi tri imena od kojih je jedino prošao Mladen Srdić iz srpskog naroda koji je tako postao peti sudija Ustavnog suda FBiH. U međuvremenu je krajem 2012. naime, jedan od sudija, Faris Vehabović, iz bošnjačkog naroda postao sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Imenovanje Džihanovića je trenutno blokirano jer o tome da li će biti ili ne sudija treba odlučiti blokirano Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda FBiH, a kandidatkinja Dragica Dragičević iz hrvatskog naroda nije dobila dovoljno glasova u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Šahbazu Džihanoviću, se inače, spori ratna uloga u dodjeljivanju državljanstava BiH dok je bio na funkciji generalnog konzula u Munchenu. No, interesantno je da Klub bošnjačkog naroda, odnosno SDA, nije osporavala Džihanovića dok se nalazio na mjestu potpredsjednika Federacije BiH u mandatu 2002. – 2006. kao kadar Stranke za BiH sa kojom je SDA bila u koaliciji i vlasti sve do općih izbora 2010.

Nije smetao ni kasnije, kada je 2007. odlukom Vlade FBiH imenovan za direktora Centra za edukaciju i stručno usavršavanje sudija i tužilaca, a ni to kada je od 2011. imenovan za sudiju Suda BiH.

A, i do 2002, odnosno nakon ratnih dejstava, od 1996. nalazio se na gotovo svo vrijeme na veoma odgovornim pozicijama u Vladi FBiH kao zamjenik ministra pravde. Džihanović je sporan sada, tačno 20 godina nakon onoga što mu se stavlja na teret.

Vlade vladaju i nakon nopovjerenja

Možda odgovor treba tražiti u tome da je isti, Klub bošnjačkog naroda nešto ranije, tačnije 15. februara podnio zahtjev za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, opet Bošnjaka, protiv smjene Vlade Federacije BiH iako su joj oba doma, Predstavnički i Dom naroda Parlamenta FBiH izglasali nepovjerenje većinom glasova.

A, upravo Ustavni sud FBiH, odnosno Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa treba da odluči da li je zahtjev Kluba bošnjačkog naroda opravdan ili ne.

Poređenja radi Ustavni sud Bosne i Hercegovine je zaključkom od 24. augusta 2012. godine ocijenio da zahtjev za smjenu ministara u Vijeću ministara BiH iz SDA ne ugrožava vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.

Zahtjev za ocjenu destruktivnosti vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda pokrenula je većina u Klubu bošnjačkog naroda, delegati iz SDA, Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH 16. jula 2012.

Vjerovatno da bi se isti scenarij mogao desiti i kada je u pitanju Vlada FBiH te da bi Ustavni sud FBiH mogao odlučiti da smjena ministara, odnosno kompletne Vlade FBiH nije protivna vitalnom nacionalnom interesu bilo kog naroda. Stoga je malo izvjesno da će se popuna Ustavnog suda FBiH realizirati do kraja ovog mandata, odnosno do izbora u oktobru 2014. godine.

Temeljem onoga što je urađeno u Domu naroda Parlamenta FBiH, odnosno Klubu bošnjačkog naroda, preslikano je i u Tuzlanskom kantonu.

Tamo je 13. marta, ali Klub hrvatskog naroda predvođen SDP-om u kantonalnoj skupštini zaustavio izglasavanje nepovjerenja Vladi Tuzlanskog kantona.

I ta Vlada ostat će da radi iako više nema povjerenja Skupštine kantona opet dok o tome odluku ne donese blokirano Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Federacije BiH.

OHR više promatrač

Ustav Federacije BiH, odnosno njegov amandman XXXVII jasno je dao definiciju vitalnog interesa. Prema tom amandmanu vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na slijedeći način:

– ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;

– identitet jednog konstitutivnog naroda;

– ustavni amandmani;

– organizacija organa javne vlasti;

– jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;

– obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe;
– teritorijalna organizacija;

– sistem javnog informisanja

i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

Većina zahtjeva za pokretanjem vitalnog nacionalnog interesa, međutim, u posljednje vrijeme bazira se isključivo na "druga pitanja" shodno odlukama dvije trećine klubova, za sada bošnjačkog, u Domu naroda Parlamenta FBiH, odnosno hrvatskog naroda u Skupštini Tuzlanskog kantona.

Tako se blokade u Federaciji BiH, ali i Tuzlanskom kantonu nastavljaju sa neizvjesnim krajem. Svi su vjerovanja kako će i aktuelna Vlada FBiH, ali i ona u Tuzlanskom kantonu kojim je izlasano nepovjerenje završiti svoje mandate do kraja, do općih izbora.

Ono što je problematično jeste što međunarodna zajednica, prvenstveno Ured visokog predstavnika (OHR) ne želi da se miješa u situaciju koja je dovela do gotovo potpune blokade djelovanja institucija sistema u Federaciji BiH. Umjesto akcije iz OHR-a samo poruke da je na domaćim zvaničnicima da iznađu rješenje.

Da su to mogli, uradili bi još prije više godina. Tako će Federacija BiH koja djeluje kao bolesnik priključen na aparate raspel morati čekati početak 2015. godine.