Bella Ciao: kako pjesma nadilazi granice?

Pjesma uzeta iz 19. stoljeฤ‡a je postala simbol globalnog otpora i ljudskih prava. Bella Ciao je tu da nas podsjeti kako je lijepo imati tradiciju, i istovremeno se opraลกtati s njezinim dijelom koji nameฤ‡e samo jedno, uvijek samo naลกe viฤ‘enje stvari

14/02/2020, Ahmed Buriฤ‡ - Sarajevo

Bella-Ciao-kako-pjesma-nadilazi-granice

Bata ลฝivojinoviฤ‡ i Boris Dvornik u filmu Most

Povijest nas tome uฤi: u odreฤ‘enoj epohi se prvo sakupi energija, onda se skupe ljudi razliฤitih namjera koji streme istom cilju, onda krenu masovni skupovi, desi se simboliฤki trenutak koji obiljeลพi tu epohu. I stvar, onda, ode u povijest, ili se prema njenim idejama i slijedeฤ‡i njezine tragove, nastavlja ลพivjeti.

U posljednje vrijeme, jedna pjesma je u centar paลพnje vratila staru debatu: a ona se tiฤe dijeljenja, odnosno shvaฤ‡anja nekog prostora ili vremena โ€“ zajedniฤkim. Ne, to nije nostalgija, mada ฤ‡e vas, ukoliko insistirate na ljeviฤarskim tradicijama, uvijek optuลพivati za to. To je, prvenstveno, osjeฤ‡aj u kojem se ฤovjek naฤ‘e, kad recimo ฤuje ili vidi neลกto za ลกto zna da mu kulturnim nasljeฤ‘em i doลพivljajem svijeta kao zajedniฤkog mjesta za ลพivot โ€“ pripada.

Za mene je poฤelo davno, joลก kad je genij partizanskog westerna Hajrudin ล iba Krvavac 1969. godine snimio Most, svoj najmanje ideoloลกki film s najviลกe akcije i prema iskljuฤivo zanatskim pravilima โ€“ moลพda i najbolje svoje ostvarenje. Mit i dosta argumenata, dakako, stoje na strani filma Valter brani Sarajevo, ali Most je ljuti triler, s atmosferom i emocijom kakva se ne sreฤ‡e ฤesto ni kod majstora veฤ‡ih kinematografija. Prikazujuฤ‡i lik Zavatonija, italijanskog partizanskog diverzanta, pjeva je โ€“ i to je dosad za pisca ovih redova, najbolja, i najiskrenija izvedba โ€“ legenda jugoslavenskog glumiลกta, Dalmatinac Boris Dvornik.

 

Onda je pjesmu, sredinom osamdesetih, u krizi socijalistiฤkih vrijednosti, u ลพivot vratila opet legendarna pulska punk grupa KUD Idijoti . Zatim je u ratu i neko vrijeme iza njega opet nije bilo, da bi joj globalnu popularnost opet vratio Manu Chao . O njezinu se slavu, svakako, morao ogrebati i veliki mag glazbenog poduzetniลกtva Goran Bregoviฤ‡ , a vrlo dobru i dragu izvedbu ima i slovenaฤki partizanski hor Kombinat . Na kraju, na nagovor svog dugogodiลกnjeg suborca, gitarista Marca Ribota, pjesmu je snimio i Tom Waits . Gdje rijeฤi โ€žgoodbye beautifulโ€œ dobijaju puno znaฤenje, kad ih se stavi ispod videa u kojem ameriฤka policija ฤuva svaki pedalj zemlje kojom caruje Donald Trump. Tako je pjesma uzeta iz 19. stoljeฤ‡a, sa melioracijom dobijenih polja u, kako su nas nekad uฤili, dolini rijeke Po, i preraฤ‘ena postala simbol globalnog otpora i ljudskih prava.

Novi virtualni ลพivot je dobila tamo 2012. kad je, a ลกto opet reฤ‡i nego legenda, Don Andrea Gallo zapjevao poslije mise u Genovi . Takva stvar je u crkvama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, izuzimajuฤ‡i moลพda nekolicinu bosanskih franjevaca, nezamisliva. A bila je tako jaka. Onda je proลกle godine doลกao dugo oฤekivani LGBT u Sarajevu i ispred Skupลกtine Bosne i Hercegovine otpjevali smo je zajedno na kraju skupa , a predvodio nas je Damir Imamoviฤ‡, kompozitor i pjevaฤ sevdaha. Bio je to tradicional u novom ruhu, i sve ono kasnije, pa i onaj snimak s trga u Modeni, gdje 6000 ljudi pod kiลกobranima, na protestu Sardina protiv Salvinija pjeva Bella Ciao โ€“ bio je dio istog, zajedniฤkog osjeฤ‡aja. Temeljenog na tome da nas u bilo kakav put u pravednije druลกtvo, ili barem u razuman protest protiv ovakvog poretka stvari, neฤ‡e odvesti takozvane โ€žlijeve partijeโ€œ. Nikakva Socijaldemokratska partija BiH, ni SDP Hrvatske, ฤak ni najbolja i najefikasnija od svih Levica iz Slovenije.

Nego, valjda, hor svih nas koji u toj pjesmi ฤujemo poziv za dostojanstveniji, razumniji, bolji, u krajnjem โ€“ moderniji ลพivot. Svakako da je naivno oฤekivati da ฤ‡e se okolnosti promijeniti zahvaljujuฤ‡i tome da nas je, kako se u Bosni kaลพe, pjesma ponijela, ali ono ลกto se dogodilo na otvaranju Evropske prijestolnice kulture u Rijeci definitivno govori da postoji cijeli paket desniฤarskih udruga, branitelja, crkve i ostalih konzervativnih institucija kojima pjesma โ€“ smeta. Jer, u okviru ceremonije otvaranja โ€žOpera Industrialeโ€œ, koja je zapravo bila hommage radniฤkoj, industrijskoj, slobodnoj Rijeci, meฤ‘u ostalim, odsvirana je i otpjevana Bella Ciao . Upravo to je bila crvena krpa brojnim desniฤarima da optuลพe sve one koji ne misle da ima neฤega spornog u izlaganju simbola proลกlosti da ลพele vratiti โ€žkomunizamโ€œ i โ€žokupacijuโ€œ. Baลก kao da je Hrvatska u Jugoslaviju uลกla kao okupirana, a ne osloboฤ‘ena zemlja.

Na toj ceremoniji, koja je izgledala kao velika pobjeda razliฤitosti, nije bilo ni predsjednice Republike Kitaroviฤ‡, ni predsjednika Vlade Plenkoviฤ‡a. U krajnjem, nije ni vaลพno. Rijeka ฤ‡e narednih godinu dana biti to ลกto jeste, centar u kojem ฤ‡e se, vjerujemo, sretati razliฤiti ljudi i ideje i iฤ‡i prema prevazilaลพenju podjela iz 2. svjetskog rata. Koje, naprosto, predugo traju. Treba, dakle, samo pogledati malo naprijed, ili u susjedstvo, i shvatiti da se graditi moลพe samo u jedinstvu razliฤitosti. U viลกeglasju. Svaka monomanija zavrลกava u totalitarizmu.

A Bella Ciao je tu da nas podsjeti kako je lijepo imati tradiciju, i istovremeno se opraลกtati s njezinim dijelom koji nameฤ‡e samo jedno, uvijek samo naลกe viฤ‘enje stvari.

โ€žUna mattina mi son alzato, o bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao.โ€œ

Tag:

Commenta e condividi

La newsletter di OBCT

Ogni venerdรฌ nella tua casella di posta