U završnici priprema za otvarenje kompleksa, Hrvatskoj su preostala još samo dva formalna koraka: usvajanje studije uticaja, koja bi trebalo da potvrdi da je lokacija Čerkezovac primjerena za uspostavu centra, i dobivanje lokacijske dozvole.

Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (NEK), kojem je na upravljanje dodijeljena lokacija budućeg odlagališta, izabrao je firme za istraživanja i izradu dokumentacije, potrebne za finalne aktivnosti. Sve ide planiranom dinamikom, koja se po potrebi i prema situaciji na terenu uglavnom koriguje u hodu.

Defanziva

Glasan otpor stanovništva, praćen isrpljujućom decenijskom borbom aktivista i nezavisnih eksperata iz obeju država – kojim se već godinama pokušava spriječiti uspostava trajnog odlagališta radioaktivnog otpada (RAO) iz Slovenije i Hrvatske u neposrednoj blizini nacionalnog parka, parka prirode i zaštićenog područja Mreže Natura 2000 – pucanj je u prazno.

Opština Dvor, na čijoj teritoriji će odlagalište biti izgrađeno, koja se službeno usprotivila odluci hrvatskog Sabora, potpuno je isključena iz procesa donošenja odluka o projektu koji bi mogao imati nesagledive posljedice po zdravlje ljudi i okoliš s obje strane granice. U retorici hrvatskih zvaničnika, kao i u zvaničnim dokumentima vezanim za ovaj projekat, negira se pitanje prekograničnog uticaja na susjednu zemlju.

“Nijedno istraživanje nije realizovano od strane Hrvatske ili u saradnji BiH i Hrvatske po pitanju predmetne lokacije. Hrvatska je već krenula u građevinske radove kroz rušenje postojećih objekata na Trgovskoj gori, jasno obrazlažući da je to u svrhu izgradnje nuklearnog objekta, bez studije uticaja na životnu sredinu, bez konsultacija sa građanima, bez informisanja Bosne i Hercegovine“, komentariše Mario Crnković, predsjednik udruženja Green Team iz Novog Grada, prvog na liniji prekograničnog uticaja buduće deponije.

“Trgovska gora – dodaje Crnković – klasičan je primjer ekološkog rasizma, koji je teorija jako dobro obradila“.

Dok jedna država članica EU sigurnim koracima gura svoj opasni otpad pred vrata neprivilegovanom susjedu, iz BiH je tek krajem juna ove godine Hrvatskoj upućena zvanična protestna nota . Davno najavljena žalba Sekretarijatu Konvencije o procjeni prekograničnog uticaja na životnu sredinu (poznata i kao Espoo Konvencija), još nije uložena. Očigledno se nešto čeka. U međuvremenu, iz centara EU potpuna tišina.

Mlak otpor institucija Bosne i Hercegovine

Nije da Bosna i Hercegovina nije ništa poduzela kako bi spriječila izgradnju skladišta radioaktivnog otpada ns Trgovskoj gori, na lokaciji udaljenoj nekoliko kilometara od prvih naselja u BiH i biserno čiste rijeke Une, koja je izvor života i pitke vode za brojne opštine.

Vrh države i svi nivoi vlasti su se tome odlučno usprotivili i to jednoglasno, što ovdje obično nije slučaj. Oba bh. entitetska parlamenta usvojila su rezoluciju protiv odlaganja RAO u Dvoru. Zajednički stav je da bi izgradnja centra mogla ugroziti život i zdravlje preko 250 hiljada ljudi koji žive u trinaest opština u slivu rijeke Une te da projekat definitivno treba zaustaviti. Najavljeno je pokretanje međunarodnog arbitražnog spora, ako Hrvatska bude insistirala da odlagalište radioaktivnog i nuklearnog otpada bude na lokalitetu Trgovske gore.

Vlastima BiH mogli bi se zameriti sporost i odsustvo diplomatskog pritiska. Međutim, cijela priča u Hrvatskoj odvijala se ubrzano, od trenutka kada se krenulo u obaveznu potragu za odgovarajućom lokacijom, između ostalog pod pritiskom rokova Evropske unije zadatih državama članicama za dostavljanje nacionalnih planova zbrinjavanja RAO. Procedure su se odvijale brzo i skoro bez ikakvog uključivanja javnosti, kako u Hrvatskoj tako i u BiH.

Prvi protesti

Lokacija “koja nema alternativu“, Trgovska gora u opštini Dvor, utvrđena je Strategijom zbrinjavanja RAO Republike Hrvatske iz 2014. godine. Ova strategija temelji se na prostornom rješenju, usvojenom u hrvatskom Saboru 1999. godine, kojim je od predložene četiri lokacije za eventualnu izgradnju centra za zbrinjavanje RAO izabrana jedna, na samoj granici sa BiH.

Prve reakcije došle su iz pograničnih opština u BiH, a ubrzo i iz Dvora na Uni i Petrinje, u Hrvatskoj.

Šest pograničnih opština u slivu rijeke Une, nekoliko mjeseci nakon usvajanja dokumenta u Saboru, uputilo je zajedničko pismo svim nadležnim entitetskim i državnim institucijama u kojem se zahtijeva da reaguju i zaustave najavljeni projekat. Prvi protesti održani su u septembru 2019. u opštini Novi Grad, smještenoj na svega 3,7 kilometara zračnom linijom od lokacije planirane za odlagalište, odnosno od bivše kasarne Čerkezovac. Načelnik Novog Grada, Miroslav Drljača, od tada insistira na tužbi protiv Hrvatske i žalbi Sekretarijatu Espoo Konvencije.

“Ja ne vidim neko rješenje osim tužbe. Čak mislim da tužba treba što prije da bude, s obzirom da hrvatska strana izbjegava da provede bilo kakvu obavezu koja proizlazi iz Espoo Konvencije o prekograničnom uticaju na životnu sredinu”, izjavio je Drljača, ističući da Hrvatska ne uvažava mišljenje Bosne i Hercegovine, ali ni svojih građana iz Dvora i Petrinje, koji se takođe protive izgradnji Centra na Trgovskoj gori.

NVO i akademska zajednica u prekograničnoj saradnji

U međuvremenu, formirana je Regionalna grupa za okolišnu sigurnost i saradnju, koja je okupila pravnike, ekologe, agronome, novinare, načelnike pograničnih opština i udruženja s obje strane granice. Ova neformalna prekogranična organizacija angažovala je stručnu grupu profesora prava, rudarstva, geologije, građevine, biotehnike i prirodnih nauka sa univerziteta u BiH i Hrvatskoj.

Stručnjaci su, na osnovu sveobuhvatne analize Strateške studije za nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz 2016, pred javnost i institucije Hrvatske izneli jake argumente , objašnjavajući zašto bi ovaj dokument trebalo odbaciti, odnosno zašto bi izgradnja odlagališta RAO na samoj granici između BiH i Hrvatske mogla rezultirati katastrofalnim posljedicama po ljude i okoliš.

Stručnjaci su, prije svega, ukazali na potpuno ignorisanje prekograničnog uticaja projekta na susjednu Bosnu i Hercegovinu, navodeći i druge značajne propuste Studije, poput ignorisanja ljudskih prava lokalnog stanovništva, kršenja Aarhuske konvencije, potpunog zanemarivanja zaštićenih područja i izostanka analize uticaja šumskih požara i zemljotresa, koji mogu dovesti do curenja radioaktivnih materija u okoliš. Razorni zemljotres koji se 2021. godine desio u obližnjoj Petrinji, potvrdio je da je ovo područje itekako seizmološki aktivno.

Hrvatska odlučno prema svom cilju

Potraga za odgovarajućom lokacijom za skladištenje RAO iz NE Krško, koja električnom energijom ravnomjerno snabdijeva Hrvatsku i Sloveniju, službeno je počela još 1988.

Međurepublička koordinacija Slovenije i Hrvatske obavezala se tada na dugoročno rješavanje problema skladištenja nisko i srednje radioaktivnog otpada, na način koji propisuje Međunarodna agencija za atomsku energiju, dakle prema strogim naučnim pravilima i uz uvažavanje transparentnosti i javnog interesa.

Nakon opsežnih istraživanja, obavljenih krajem devedesetih, hrvatski stručnjaci su izdvojili 34 potencijalne lokacije za moguće zbrinjavanje hrvatskog dijela otpada na sedam područja na teritoriji države, sa akcentom na četiri lokacije: Trgovska gora, Moslavačka gora, Psunj i Papuk.

Međutim, nakon rasprave i amandmana nekoliko zastupnika, Sabor je 1999. usvojio prostorni plan u kojem je izbor odlagališta sveden na jednu lokaciju, onu na Trgovskoj gori. Time je ovo osjetljivo pitanje sa strogo naučnog prebačeno na politički teren, budeći sumnje povodom izbora konačne mikrolokacije za izgradnju odlagališta na granici sa Bosnom i Hercegovinom.

Početkom novog milenija Hrvatska i Slovenija potpisale su bilateralni sporazum, kojim je potvrđen dogovor iz 1988. uz uspostavljanje rokova. Naime, bilo je predviđeno da obje države najkasnije do 2025. godine preuzmu vlastiti dio otpada iz NE Krško. Hrvatska je 2014. usvojila Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, sa Trgovskom gorom kao jedinom predloženom lokacijom.

Četiri godine kasnije usvojen je i Nacionalni program za provedbu strategije, u kojem se kao jedina odgovarajuća mikrolokacija na Trgovskoj gori navodi bivši vojni kompleks Čerkezovac. Mediji i stručna javnost nikada nisu uspjeli doći do studije kojom je ova mikrolokacija utvrđena kao najpovoljnija za odlagalište.

Uprkos protestima s obje strane granice, Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva nuklearne elektrane Krško 2020. godine preuzeo je od Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske lokaciju bivšeg vojnog skladišta Čerkezovac u opštini Dvor uz obavezu da projekt sprovede do kraja.

Pravna bitka

Vijeće ministara BiH 2022. Godine konačno je usvojilo Strategiju pravne zaštite interesa BiH, koja sadrži sveobuhvatnu analizu pravnog osnova za dokazivanje da je Republika Hrvatska u dosadašnjim aktivnostima prekršila, između ostalih, ESPOO konvenciju, SEA protokol i Arhusku konvenciju.

O radu Ekspertskog tima, koji je u proteklih pet godina trrbalo da se bavi problematikom odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovske gore, javnost nije saznala mnogo. Da ovo tijelo uopšte postoji, javnost se podsjetila nedavno, kada je Vijeće ministara BiH donijelo odluku o utvrđivanju naknade članovima Ekspertskog tima, kojima će za razdoblje 2023-24. biti neto isplaćeno ukupno 76 hiljada konvertibilnih maraka.

Inače, domaći stručnjaci su odlazili u Hrvatsku, gdje su na licu mjesta sa nadležnima razgovarali o pitanju Trgovske gore. Nakon sastanaka, sa kojih nema službenih zapisnika, bh. tim od hrvatske strane nikada nije dobio traženu dokumentaciju. Od novembra prošle godine, prekinuta je i zvanična komunikacija.

Što se Pravnog tima tiče, on je reintegrisan u onaj ekspertski s obzirom da je prethodno razriješen dužnosti, nakon angažovanja međunarodnog advokatskog ureda Laborde Law iz Pariza, koji će zastupati Bosnu i Hercegovinu u daljim aktivnostima u predmetu Trgovske gore.

U međuvremenu, bh. tim istražuje nultu stopu radioaktivnosti na području Novog Grada, geološki zavodi oba bh. Entiteta rade stručna ispitivanja geoloških i hidroloških uslova u graničnom području sa Hrvatskom, a zvanično Sarajevo čeka momenat usvajanja Studije, nakon čega će, kako najavljuju, krenuti u ofanzivu. I dalje, bez podrške iz EU.

Ima li još vremena?

“Boli nas to što su građani koji žive na ovom području obespravljeni”, kaže Mario Crnković. “Konstantno čujemo razne predstavnike Europske unije koji po dolasku u BiH imaju već uvježbane govore kako trebamo više voditi računa o održivom razvoju, ljudskim pravima, vladavini prava i pravde, a niko ne smije ili ne želi progovoriti o tome šta radi članica EU mojoj izmučenoj zemlji”, ističe bosanski aktivista.

“Bosna i Hercegovina je i dalje u fazi postratnog društva, kojem je potrebna podrška, a ne da umjesto ruke spasa dobijamo šamar u vidu radioaktivnog otpada“, ističe Crnković, upozoravajući da slučaj Trgovske gore otvara Pandorinu kutiju upravljanja radioaktivnim i drugim opasnim otpadima.

“Ukoliko članica EU, politički trasiranim i vođenim procesom, bez stvarnog poštivanja međunarodnih konvencija, uspostavi praksu da se opasni otpadi, bez uvažavanja stavova građana i susjednih zemalja, mogu pozicionirati u graničnim područjima, to znači da će bilo koja zemlja moći svoje radioaktivne i opasne otpade gurati na granice sa drugim zemljama. Na ovaj način klizimo ka tamnim praksama, zbog kojih će ispaštati generacije koje dolaze“, ukazuje za OBCT Mario Crnković.

Međutim, aktivisti se ne predaju. Kažu da prava borba tek predstoji, protiv birokratije i jeftinih fraza, za čistu rijeku i ljudsko dostojanstvo.

S druge strane granice, susjedi rade na promociji lokacije budućeg odlagališta za studijske posjete postrojenju za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu. Dobrodošli su svi kako bi se uvjerili da – kako se navodi u dokumentu Fonda za finansiranje razgradnje NEK-a – “ovdje neće biti deponovan nuklearni, već isključivo otpad niske i srednje radioaktivnosti“, kao i da su “mjere zaštite takve da u slučaju bilo kakvog predvidivog kvara ili havarije tokom rada skladišta, nema posljedica po ljude i životnu sredinu“.

Tako je jedan dio hrvatsko-bosanske granice pretvoren u predgrađe bizarne turističke atrakcije koja će u godinama pred nama, kako tvrde iz Fonda za finansiranje razgradnje NEK-a, donijeti prosperitet lokalnom stanovništvu.