U prvim poslijeratnim godinama, Bosna i Hercegovina našla se na raskršću između obećanja o obnovi i realnosti tranzicije. U vrijeme kada su se država i društvo tek počeli dizati iz ratnog haosa, bijede i uništenja, umjesto dugo priželjkivane slobode i blagostanja, nastupila je pljačka javnih dobara.

U nepravednoj tranziciji, javna preduzeća i ustanove preko noći su postali privatni plijen nekolicine. Umjesto da osigura oporavak zemlje, povratak ljudi i temelje za izgradnju nove, samostalne države, novouspostavljeni državni aparat popustio je pred arogancijom ratnih profitera: ljudska prava bila su pogažena, institucije urušene, a korupcija ozakonjena. Društvo se podijelilo na one koji su imali sve i one koji su jedva preživljavali.

U tom ponoru, u srca se uvukla tišina beznađa, a iz pukotina nade javili su se prvi pokreti građanskog otpora, najprije kroz inicijative za povratak ljudi na svoja ognjišta, a zatim i iz svijesti o ugroženosti osnovnih prava slobodnih građana.

U vihoru gorke transformacije socijalističke ekonomije u divlji kapitalizam, sa otvaranjem tržišta, na udaru su se našli bogata priroda ovih krajeva i pravo građana da samostalno odlučuju o vlastitoj sudbini i zemlji. Područje bogato mineralima, neophodnim za zelenu tranziciju, postalo je meta brutalnih osvajanja teritorija u globalnom ratu za resurse.

Šokirane naglim društveno-ekonomskim promjenama, koje su formalno obećavale preporod posrnule privrede, lokalne zajednice bile su razapete između obećanja o ekonomskom napretku i potrebe da odbrane pogaženo ljudsko i radničko dostojanstvo.

Na prvim linijama otpora – koji su dugo karakterisali mali građanski pokreti protiv rudarskih korporacija i korupcije – danas se konačno javljaju naznake transnacionalne antikapitalističke fronte slobodnih građana, predstavljene platformom ZBOR.

ZBOR okuplja neformalne grupe, aktiviste, slobodne intelektualce, sindikaliste, radnike i građane koji se, svako u svojoj zajednici, bore protiv ekstraktivizma i nepravedne tranzicije.

“ZBOR je format koji upućuje na otete mehanizme direktne demokratije i samoupravljanja, koji su kod nas tradicija još iz doba pokreta antifašističkog otpora i narodne odbrane, gdje su zborovi bili mjesta odlučivanja na oslobođenim teritorijama, i koji su kasnije, u socijalističkoj Jugoslaviji, postali temeljni mehanizam odlučivanja“, objašnjava Svjetlana Nedimović, aktivistica iz BiH, među idejnim tvorcima ZBOR-a.

Platforma gradi svoj pristup na heterogenoj prirodi i autonomiji zborova u jednakosti i slobodi svih. To su mjesta gdje bi, po mišljenju članova ZBOR-a, trebalo da se donose odluke o budućnosti ovih prostora.

Otpor i rad

ZBOR je nastao 2023. godine u Berlinu, gdje su se tokom radionice u organizaciji časopisa “Berliner Gazette” upoznali aktivisti iz BiH i Srbije. Shvativši da je nit koja ih povezuje upravo borba protiv korporacijskog neokolonijalizma na Zapadnom Balkanu, aktivisti su 2024. godine organizovali prvi zajednički kamp, na Homolju, u istočnoj Srbiji.

U veličanstvenom prirodnom ambijentu ovog dijela Srbije – koji je zadnjih godina nemilosrdno opustošen i ispresecan hiljadama istražnih rudničkih bušotina – lokalno stanovništvo i aktivisti udružili su se u pružanju otpora neodgovornom rudarenju kanadske kompanije Dundee Precius Metals (DPM).

Ova kompanija nedavno je preuzela i rudnik kritičnih sirovina u Varešu u BiH, zahvaljujući ugovoru vrijednom 1,3 milijarde dolara. Prema nezvaničnim saznanjima ZBOR-a, istraživački projekat kanadske kompanije na Homolju biće prodat kineskoj firmi Zijin, zbog koje je obližnji Bor dospeo na UN listu 50 najzagađenijih gradova na svijetu.

Prošle godine, tokom prvog susreta ZBOR-a, objavljena je Homoljska deklaracija s jasnom porukom da “niko neće plaćati ni ‘zelenu tranziciju’ ni ‘zeleni kapitalizam’ svojom vodom, tlom, zrakom, zdravljem i zajednicom”. Svi stanovnici ugroženih područja u BiH i Srbiji pozvani su da se pridruže ZBOR-u u pružanju zajedničkog otpora neokolonijalnom osvajanja planina, šuma, rijeka i gradova.

Uslijedila je posjeta njemačkim gradovima, koju su aktivisti ZBOR-a iz BiH i Srbije organizovali kako bi tamošnjoj javnosti, aktivistima, sindikalistima i univerzitetskim profesorima iz prve ruke objasnili stvarne posljedice zelene tranzicije po države Zapadnog Balkana.

“Apelovali smo na radničku solidarnost i istakli činjenicu da Balkan nije Eldorado koji će spasiti automobilsku i metalsku industriju Njemačke. Spas planete zahtijeva drugi ekonomski model, antikapitalističku borbu, a ne borbu za ekološku modernizaciju, nove ekonomije i klimatsku neutralnost”, objašnjava Svjetlana Nedimović, otkrivajući suštinu ZBOR-a, koji preispituje energetsku tranziciju sa antikapitalističke pozicije.

“Problem jeste kapitalizam, koji je nametnuo svoje stare obrasce zelenoj tranziciji. Ništa se nije promijenilo, osim što su identifikovane nove ulagačke niše i tome je dat neki legitimitet”, ističe naša sagovornica.

“Ono što je bilo ‘civilizovanje divljaka’ u inicijalnim kolonijalnim osvajanjima, ‘dekolonizacija’ početkom prošlog vijeka i ‘razvoj nerazvijenih dijelova svijeta’ nakon Drugog svjetskog rata, sada je ‘spas planete’. Taj se narativ počeo mijenjati čak u samom epicentru gdje je kreiran, pa se sada govori o geopolitičkim i bezbjednosnim prioritetima Evrope“.

Rudari u tranziciji

U rudarskom gradiću Breza, u Bosni i Hercegovini, 11. i 12. septembra biće održan drugi susret članova ZBOR-a. Počasno mjesto imaće upravo bosansko-hercegovački rudari, nekada stub ekonomskog napretka ovih prostora, simbol radničkog doprinosa izgradnji Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata.

Danas su rudari u BiH na koljenima, a ugljenokopi širom zemlje muzejski su podsjetnik na dobra stara vremena. Kopaju se novi rudnici, a država polako postaje sirovinska baza za zelenu budućnost Evrope.

“Načelno, ZBOR je protiv eksploatacije ljudi i prirode, a ekstraktivizam i kapitalizam se baziraju na ugnjetavanju prirode i radništva. To znači da između borbi ekoloških aktivista i radništva u rudnicima nema nikakve protivrječnosti. Štaviše, sve komponente te borbe su međusobno povezane”, ističe ekološka aktivistica Majda Ibraković.

“Želimo da je ljudima jasno da je borba jedna i da je neprijatelj jedan. Voljeli bismo da prvi ZBOR u BiH probudi hrabrost i glas u ljudima, kroz spoznaju da nisu usamljeni u svojim strahovima i brigama, a i da postoji način da se izborimo za neku bolju budućnost”, poručuje Ibraković.

“Mi svoju inspiraciju crpimo iz događaja, kao što je Borski ustanak iz 1935, gdje su seljaci i rudari ustali zajedno, kao jedno: rudari zbog uslova rada u rudniku, a seljaci zbog zagađenja. Tek sa ujedinjavanjem radništva i seljaštva nastupile su korjenite promjene, jer je ljudima postalo jasno da se bore za vlastitu egzistenciju ne protiv onoga koji od svog rada pošteno živi, već da im je neprijatelj zajednički – onaj koji ih eksploatiše”, dodaje Svjetlana Nedimović.

Aktivistica potom povlači paralelu između Borskog ustanka i aktuelnih pokreta protiv rudarenja mineralnih sirovina u BiH i Srbiji.

“Oni koji hoće da eksploatišu rude na Ozrenu isti su oni koji će sutra u novim rudnicima stavljati te rudare na privremene ugovore o radu, a danas, preko koljena, zatvaraju zenički rudnik. Isti oni koji će cijeli naš energetski sektor predati u privatne ruke. Znači, sve o čemu ćemo pričati na ZBOR-u tiče se svih nas. Svi plaćamo struju. Onog momenta kad struja ode u privatne ruke, u situaciji kada nema ni govora o zaštiti domaćih potrošača, izgubićemo kontrolu nad proizvodnjom energije i društvo će biti prepušteno vjetrometini svjetskog tržišta”, ukazuje Nedimović.

Podsjećajući da su se radnici uvijek i svuda borili za emacipaciju i pravdu, Majda Ibraković ističe da je ZBOR prilika da se to sjećanje oživi.

“Bitno je spomenuti da će u Brezi biti rudari iz Velike Britanije, koji su prije 40 godina doživjeli strašnu nepravdu. Nepravedna privatizacija britanskih rudnika sada se ogleda u nesnosnim cijenama električne energije i razdoru između najbogatijih i najsiromašnijih. Istorija se ponavlja, suština je svugdje i uvijek ista, ovaj problem je internacionalan“, ističe Ibraković.

Tokom drugog susreta sve brojnije skupine aktivista i zagovornika ideje zajedničkog balkanskog otpora, koji će biti održan u septembru u Brezi, očekuje se prisustvo boraca iz Bosne i Hercegovine i Srbije, klimatskih aktivista sa sjevera Evrope, sindikalista i članova ugroženih zajednica iz Portugala, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Crne Gore, Slovenije. Spaja ih borba protiv eksploatacije zemlje, prirode i ljudi, u globalnoj trci za profitom.

Ideja ZBOR-a i kritika zelene tranzicije

Pored opštih mjesta koja ujedinjuju aktiviste koji pokušavaju odbraniti kolektivna dobra od beskrupulozne privatizacije i trke za profitom, specifičnost balkanskih država jeste neuređenost i slabost pred agresivnom najezdom kapitala, vezanog za tržišta izrasla iz agendi zelene tranzicije.

Namjera ZBOR-a jeste da ojača front otpora protiv nekompetentnih nacionalnih vlasti, ali i da raskrinka narative koji dolaze iz Evropske unije, a koji nemaju nikakve veze sa plemenitim ciljevima zelene politike.

“Ljudska prava su tu samo retorički instrument kojim EU legitimiše sve šta se uradilo u proteklih pola vijeka, a mi govorimo o pravdi, slobodi, jednakosti, nekim stvarima koje su prognane iz diskusija, upravo zbog svojih ideoloških korijena“, objašnjava Svjetlana Nedimović.

“Mi tu vrstu zelene tranzicije ne podržavamo – aktivistica – možemo podržati zaštitu i unapređenje prirode, ali da se pri tome ne prešućuje činjenica da se ljudi svuda bore za vlastitu egzistenciju i za pravo da učestvuju u odlučivanju o štetnim projektima u svojim zajednicama”.

“U Bosni i Hercegovini se na primjer otvaraju privatni rudnici, a zatvaraju stari, pri čemu se cijeli energetski sektor, koji još dominantno počiva na uglju, dovodi u opasnost. Tranzicija je vrlo problematičan pojam koji sugeriše nekakav linearni, strogo kontrolisan put u istom smjeru. Mi tragamo za korjenitom tranformacijom sistema, bez koje neće biti ni zaštite ljudi, ni zaštite prirode. Ovdje je na djelu strašna deindustrijalizacija, u kojoj se ekonomija zasniva na presipanju iz šupljeg u prazno. Ljudi se pretvaraju u roblje, razjedinjuju i tu nema nikakve osnove za razvoj“, konstatuje Nedimović.

Široka baza otpora

ZBOR se može posmatrati kao prvi korak ka jačanju svijesti o značaju zajedničke borbe za odbranu javnih dobara. U desetinama manjih sredina širom BiH i Srbije, građani, uglavnom prepušteni sami sebi pred najezdom agresivnog ekstraktivizma, grčevito brane svoju životnu sredinu i svoje posede, ponekad i goli život.

“Koliko god te borbe bile hrabre i koliko god ljudi je u njima aktivno, one su još dosta razjedinjene. ZBOR je prilika da ljudi shvate značaj poopštavanja borbi, koje rađa snažne pokrete. A da onda razmišljamo kako to udruživanje može pomoći svakome od nas. Svim građanima želimo poručiti da će tranzicija, ovako vođena, jako uticati na njihove kućne budžete. Ko god živi od svog rada, osjetiće tu tranziciju debelo na svojoj koži, pa taman da nikad nije došao ni na sto kilometara od rudnika”, zaključuje Svjetlana Nedimović.

Najveći uspjeh za organizatore susreta u Brezi bio bi da se ljudi probude i počnu razmišljati o narednim koracima u odbrani svojih najvrijednijih resursa. Stoga je poziv na ovaj događaj otvoren za sve.