Brijuni, nekad i sad
Brijunski otoci, mali nacionalni park na sjevernom dijelu Jadrana, imaju vrlo jedinstvenu povijest. Nekada podruฤje pogoฤeno malarijom i negostoljubiv teren, postali su vaลพna turistiฤka destinacija veฤ u 19. stoljeฤu zahvaljujuฤi austrijskom poduzetniku Paulu Kupelwieseru. U ovoj reportaลพi u dva nastavka istraลพujemo njihovu povijest i danaลกnju realnost

Brijuni-nekad-i-sad
Brijuni, Hrvatska - Foto G. Vale
Samo deset minuta plovidbe dijeli Faลพanu, na istarskom kopnu, od Brijunskih otoka. Po dolasku na glavni mol arhipelaga, na Velikom Brijunu โ najveฤem otoku, povrลกine neลกto viลกe od 5 ฤetvornih kilometara โ biฤete obavijeni prirodom, nerijetko i tiลกinom.
Od 1983. godine Brijuni su nacionalni park, te je broj posjetitelja ograniฤen, a koriลกtenje privatih vozila zabranjeno. Atmosfera je opuลกtena, a dani prolaze sporo, uz duge ลกetnje, golf i kupanje u moru. Posjetitelji ovdje dolaze u potrazi za mirnim mjestom koji krijepi.
To je sluฤaj sa Zoranom i Lavinijom, hrvatskim turistima iz Zagreba, koje susreฤemo odmah sjeverno od mola, kraj jedne od staza koje vijugaju kroz drveฤe. Poฤetak je lipnja i zagrebaฤki par, kao i svake godine, boravi u ovim krajevima tjedan dana.
โOna me je prvi put ovdje dovela. Rekla je: โTo je prekrasno mjesto, moramo iฤi!โ I od tada dolazimo svake godine, manje-viลกe u isto vrijemeโ, objaลกnjava Zoran.
Razlozi zbog kojih se isplati posjetiti Brijune su oฤiti, kaลพe njegova partnerica Lavinia. โDaleko smo od civilizacije, nema prometa, samo mir, tiลกina, zvukovi i ljepota prirode. Ukratko, sve ลกto nam doista treba u naลกim stresnim ลพivotimaโ.
Tijekom 2024. godine, otprilike 230 000 ljudi posjetilo je Brijune, jedan od najpoznatijih hrvatskih nacionalnih parkova. Ali otoci nisu oduvijek izgledali ovako. Naime, prije neลกto viลกe od stoljeฤa, Brijuni su bili negostoljubivo podruฤje, pogoฤeno malarijom.
Povijest
Preobrazba Brijuna ostat ฤe zanavijek vezana uz ime Paula Kupelwiesera (1843-1919), austrijskog poduzetnika i ฤeliฤnog magnata, koji je 1893. godine kupio otoke za 75 tisuฤa florina (danas neลกto viลกe od 800 tisuฤa eura) s namjerom da ih pretvori u turistiฤku destinaciju.
Arhipelag je, kao i ostatak Hrvatske, tada bio dio Habsburลกke Monarhije, a turizam je bio u povojima. Nedaleko od Brijunskih otoka, prvi hoteli nicali su u Opatiji, Puli i drugim gradovima na sjevernom Jadranu.
ลฝeljezniฤke mreลพe, graฤene diljem carstva poฤev od 1850-ih, omoguฤavale su bogatijim slojevima da stignu do privlaฤnih morskih ljetovaliลกta. Meฤutim, na Brijunima, prije doฤeka prvih turista, zemljiลกte je moralo biti isuลกeno, a malarija potpuno savladana.
Tu prvu operaciju Paul Kupelwieser povjerio je Alojzu ฤufaru, slovenskom ลกumaru koji je korjenito izmijenio otoke, posebno Veliki Brijun.
โAlojz ฤufar promijenio je topografiju otoka pristupom koji je u to vrijeme bio vrlo moderan. Zatrpao je moฤvare i stvorio breลพuljke koristeฤi materijale iz obliลพnjih kamenolomaโ, objaลกnjava hrvatski arhitekt Emil Jurcan. โRezultat je ono ลกto danas vidimo: svojevrsni park engleskog stila, jedan od prvih u kontinentalnoj Europi i u tadaลกnjoj Habsburลกkoj Monarhijiโ.
Staze koje je trasirao Alojz ฤufar i danas vijugaju desecima kilometara na Velikom Brijunu, prolazeฤi kroz ลกume saฤinjene od tisuฤa stabala, uglavnom zimzelenih, posaฤenih krajem 19. stoljeฤa.
Zahvaljujuฤi takoฤe savjetima Roberta Kocha, njemaฤkog mikrobiologa i dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1905. godine, koji je pomogao Paulu Kupelwieseru da oฤisti arhipelag, malarija je iskorijenjena u roku od godinu dana, a austrijski poduzetnik mogao je prijeฤi na drugu fazu svog investicijskog projekta: izgradnju turistiฤke infrastrukture.
Turizam u 19. stoljeฤu
Danas putnika koji stiลพe na Veliki Brijun doฤekuju tri elegantna, iako pomalo oronula, hotela: Istra, Karmen i Neptun, izravna ostavลกtina Kupelwieserovog rada s poฤetka 20. stoljeฤa.
โKupelwieser je dao izgraditi cijeli hotelski kompleks u podruฤju luke, od kojeg su danas ostale samo tri zgrade, koje su preลพivjele bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rataโ, objaลกnjava Emil Jurcan. โS arhitektonskog glediลกta, zanimljive su iz dva razloga: prvo, prikazuju secesijski stil tipiฤan za ranu turistiฤku infrastrukturu Austro-Ugarske, i drugo, zgrade su obnovljene i modernizirane 1930-ih kada je otokom upravljala talijanska vladina agencijaโ.
Upravo ovi hoteli s ureฤenom obalom, okruลพeni parkovima i stazama, s grijanim bazenom s morskom vodom u funkciji od 1913. godine, uฤinili su Brijune primamljivom destinacijom u Austro-Ugarskoj poฤetkom 20. stoljeฤa.
Izravni noฤni vlak tada je povezivao Beฤ i Pulu, dovozeฤi kremu austrijskog druลกtva u tadaลกnju vojnu luku carstva i, nakon kratkog putovanja brodom, stiลพuฤi na odrediลกte rano ujutro.
Nasuprot hotela Neptun, u nekadaลกnjem domu dr. Otta Lenza (koji je bio lijeฤnik na otoku Veliki Brijun od 1903. do 1938.), a sada muzeju, nailazimo na jasno svjedoฤanstvo o vrsti posjetitelja koji su dolazili na otoke poฤetkom 20. stoljeฤa.
Na zidu uz spiralno stubiลกte koje vodi do Lenzovog stana vise deseci pisama koje su potpisali slavni posjetitelji Brijuna: Thomas Mann, Richard Strauss, Guglielmo Marconi, Lilli Lehmann, Franz Ferdinand, Gustav Klimt, James Joyceโฆ Ukratko, preobrazba, koju je Kupelwieser priลพeljkivao, oznaฤila je pravo zlatno doba za arhipelag.
Brijuni danas, zahvaljujuฤi europskim projektima
โVeliki Brijun je danas takav kakav je zahvaljujuฤi radu Paula Kupelwiesera, koji je preobrazio ovo mjestoโ, potvrฤuje Marina Giachin Paoletiฤ, voditeljica projekta u Nacionalnom parku.
Stoga ฤe ljetnikovac Paula Kupelwiesera, u srediลกtu otoka, uskoro biti preureฤen u muzej. Ovo nije jedini projekt usmjeren na obogaฤivanje turistiฤke ponude otoฤja. Od 2016. do 2021. Marina Giachin Paoletiฤ vodila je "Novo ruho Brijuna" , jedan od najvaลพnijih projekata dosad provedenih na otocima.
Financiran sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj i hrvatskog javnog fonda, projekt โNovo ruho Brijunaโ podrazumijevao je ฤitav niz aktivnosti modernizacije na otocima, u ukupnom iznosu od gotovo ลกest milijuna eura.
Primjerice, kupljeni su turistiฤki vlakovi koji obilaze otok, stvoren je informativni punkt u blizini mola na Velikom Brijunu, a najvaลพnije je da je otok Mali Brijun otvoren za javnost.
โSedam vojarni u uvali sv. Nikole na Malom Brijunu obnovljeno je i prenamijenjeno u obrazovne i istraลพivaฤke svrhe. U ljeto 2022. otok je otvoren za posebne grupe, a potom i za jednodnevne izlete. Ovo je bilo moguฤe zahvaljujuฤi joลก jednoj aktivnosti financiranoj u sklopu projekta, odnosno projektiranju i izgradnji katamarana โMali Brijunโ, koji prometuje izmeฤu Faลพane i Malog Brijunaโ, zakljuฤuje Marina Giachin Paoletiฤ.
Od Kupelwiesera do Tita
Priฤa o Paul Kupelwieserovu, naลพalost, nema sretan kraj. Austrijski poduzetnik umro je u Beฤu 1919. u 77. godini. Iako je planirao da, zajedno sa svojim voljenima, bude pokopan u obiteljskom mauzoleju na Velikom Brijunu, njegovi posmrtni ostaci nalaze se u austrijskoj prijestolnici, daleko od supruge i sina, koji poฤivaju na arhipelagu.
Prvi svjetski rat pokvario je Kupelwieserove planove, naglo okonฤavajuฤi zlatno doba turistiฤkog kompleksa. Meฤutim, svatko tko danas ลกeta Velikim Brijunom ne moลพe ne biti fasciniran djelom austrijskog poduzetnika. Meฤu paลพljivo osmiลกljenim krajolicima i egzotiฤnim ลพivotinjama donesenim na otok u Kupelwieserovo vrijeme, putnik se osjeฤa kao da je negdje drugdje.
โKolonija Habsburลกkog Carstvaโ, kako kaลพe iranski umjetnik i pisac Behzad Khosravi Noori, jedan od autora dokumentarnog djela o Brijunima.
โMoje tumaฤenje je da je Paul Kupelwieser ลพelio pokazati Habsburลกkom Carstvu ลกto znaฤi imati koloniju, jer bez egzotiฤnih zemalja ne moลพete se doista nazvati carstvom. Bez kolonija nema carstva. Dakle, Brijuni su utopija, teatar egzotiฤne zemlje, koje drugaฤije ne bi postojala u Europiโ, objaลกnjava Behzad Khosravi Noori.
Djelo iranskog umjetnika svojevrsna je nekromancija: dvije povijesne osobe, davno preminule, pripovijedaju o โvlastitomโ arhipelagu pred kamerom. Kupelwieser i Josip Broz Tito. Nakon talijanske okupacije, Brijuni su teลกko bombardirani tijekom Drugog svjetskog rata, a po okinฤanju sukoba su dodijeljeni socijalistiฤkoj Jugoslaviji i postali ljetna rezidencija marลกala Tita, koji je na arhipelagu provodio ฤetiri do ลกest mjeseci godiลกnje.
U to vrijeme, objaลกnjavaju povjesniฤari, ovo malo otoฤje zapravo je bilo druga prijestolnica Jugoslavije, poslije Beograda. Ali o tome ฤemo u sljedeฤem nastavku.
Proฤitajte viลกe: Brijuni, druga prijestolnica Jugoslavije
Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji naฤin nije odgovorna za informacije i stavove izraลพene u okviru projekta. Sadrลพaji su iskljuฤiva odgovornost OBCT.










