(Pročitajte prvi dio reportaže: Brijuni, nekad i sad)

Nakon razdoblja u kojem su bili popularno turističko odredište, u sklopu Habsburške Monarhije i tijekom talijanske okupacije između dva rata, Brijuni su doživjeli novi procvat po okončanju Drugog svjetskog rata.

U to doba povijest arhipelaga bila je tesno povezana s Fažanom na kopnu, te nije slučajno da obala s koje su brodovi isplovljavali kako bi stigli do otoka i danas nosi ime “Titova Riva”, po najpoznatijem stanovniku Brijuna u 20. stoljeću.

Upravo ovo riva, izgrađena 1950-ih i 1960-ih, početna je točka našeg putovanja i tu se susrećemo s hrvatskim povjesničarom Igorom Dudom, profesorom na Sveučilištu u Puli.

“Nakon Drugog svjetskog rata, unatoč teškom bombardiranju, Brijuni su zadržali privlačnost elitne destinacije, koji su imali od kraja 19. stoljeća. Tako se 1947. godine, među čelnicima nove države – Jugoslavije – rodila ideja da Brijuni postanu zvanična rezidencija“, objašnjava Igor Duda, koautor eseja "Tanned guardians, followers and pioneers. Yugoslav directed tourism across Tito’s Brijuni Islands" .

Titova rezidencija

Pariški mirovni ugovor 1947. godine odredio je granicu između Italije i Jugoslavije u ovom dijelu Istre, a iste je godine maršal Josip Broz Tito prvi put posjetio arhipelag. Međutim, planovi za državnu rezidenciju na Brijunima morali su pričekati još nekoliko godina. Razdor između Tita i Staljina 1948. prisilio je jugoslavenskog vođu da iz sigurnosnih razloga ograniči svoje boravke van Beograda.

Nakon Staljinove smrti 1953. godine, jugoslavenske vlasti mogle su si priuštiti da malo smanje gard i od tog trenutka Brijuni su preuzeli vodeću ulogu u socijalističkoj Jugoslaviji, koju će zadržati sve do Titove smrti 1980. godine.

“Tito je u Beogradu živio u takozvanom Bijelom dvoru, dok je ovdje na Brijunima 1953. godine izgrađena Bijela vila, koja je postala mjesto gdje je Tito provodio između četiri i šest mjeseci godišnje, tako da su Brijuni zapravo postali druga prijestolnica Jugoslavije”, objašnjava profesor Duda.

Ovaj trenutak označio je prekretnicu za arhipelag, ali i za Fažanu na kopnu. Naime, ovaj dio Istre razvijao se drugačije od ostatka poluotoka.

Brijunski otoci bivaju zatvoreni za turizam, a pristup je bio dopušten samo gostima maršala Tita. Brojni šefovi država i vlada sastajali su se s jugoslavenskim vođom na arhipelagu, ne samo u Bijeloj vili, Titovoj službenoj rezidenciji (danas rezidenciji hrvatskih predsjednika), već i u manjoj vikendici, koju je Tito izgradio na otočiću Krasnica.

Che Guevara, Fidel Castro, kraljica Elizabeta, Hruščov, Naser, Nehru, ali i filmske zvijezde poput Sofije Lauren, Richarda Burtona, Elizabeth Taylor… svi su boravili nekoliko dana na Brijunima.

Jalta Trećeg svijeta

Otoci su ubrzo stekli međunarodni značaj, posebno 1956. godine kada su ovdje postavljeni temelji Pokreta nesvrstanih.

“U srpnju 1956. jugoslavenski predsjednik Tito na arhipelagu je ugostio egipatskog predsjednika Nasera i indijskog premijera Nehrua. Pozvao je stotine novinara i fotografa. Tito se s dvojicom državnika sastao na Velikom Brijunu, vodili su cjelodnevni razgovor i konačno je potpisana takozvana Brijunska deklaracija“, objašnjava sociolog Paul Stubbs, autor knjige "Socialist Yugoslavia and the Non-Aligned Movement" .

Na Brijunima su se Tito, Naser i Nehru obvezali ojačati svoje vanjskopolitičke napore, a ovaj sporazum postao je “temelj načelâ Pokreta nesvrstanih: nemiješanje u unutarnje stvari drugih država, pravo na samoodređenje, borba protiv kolonijalizma i neokolonijalizma i tako dalje”, nastavlja Paul Stubbs, koji podsjeća da “neki autori Brijune definiraju kao Jaltu Trećeg svijeta”.

No politička uloga otočja nije bila ograničena na Pokret nesvrstanih. Od 1953. do 1979., Tito je svako ljeto provodio na Brijunima, faktički upravljajući Jugoslavijom, čak donoseći važne odluke iz daljine. Primjerice, bio je na Brijunima u ljeto 1963. kada je Skoplje pogodio snažan potres, te se o obnovi grada odlučivalo na otočju.

Zanimljivo nasljeđe koje svjedoči o tim ljetima na Brijunima jesu egzotične životinje, zaostavština takozvane “otočne diplomacije”, o kojoj govori Paul Stubbs, imajući na umu brojne vođe koji su se susreli s Titom na ovom arhipelagu, često mu donoseći na dar životinje iz svojih zemalja.

“Bile su tu žirafe, poznati papagaj i dva slona koje je Indira Gandhi donijela početkom 1970-ih: Sony i Lanka”, kaže Paul Stubbs te dodaje: “Sony je umro 2010. i Lanka je od tada sama. Ovo je simbol važnosti darova u kontekstu solidarnosti u dekolonizaciji, ali i zlostavljanja životinja od strane ljudi. Konačno, tuga i usamljenost su svojevrsna metafora za sudbinu koja je zadesila Jugoslaviju”.

Egzotične životinje

Tuga i usamljenost nisu pretjerani izrazi: u svom ograđenom prostoru koji dijeli s nekoliko purana, Lanka šeta, crta identične krugove i trlja surlu o ogradu.

Međutim, egzotične životinje (uključujući zebre) nisu jedina opipljiva ostavština jugoslavenskog razdoblja. Na Velikom Brijunu nalazi se i maleni muzej, otvoren 1980-ih, nakon smrti maršala Tita.

U muzeju su izložene fotografije sa sastanaka, karta s putovanjima Galeba – jahte jugoslavenskog vođe – uz predmete iz tog razdoblja, poput Titovog štapa za hodanje. Ispred muzeja parkiran je predsjednički Cadillac, koji turisti danas mogu unajmiti za obilazak otoka.

Na ulazu u muzej susrećemo Filipa, mladog posjetitelja iz Varaždina. Kaže nam da je u muzeju puno naučio. Iako je Hrvat, znao je “ponešto, ali ne puno” o Titovoj vezi s Brijunima. “Mislim da hrvatski obrazovni sustav ne obrađuje adekvatno to razdoblje i da postoji mnogo cenzure. Mladi teško dolaze do određenih informacija”, ističe Filip.

Oni koji su odrasli u ovim krajevima, međutim, dobro poznaju priču. To je slučaj s Rossanom Matejčić Miljević, rodom iz Pule, koja danas vodi turiste na otočje. “Kad sam bila dijete, moji roditelji i baka i djed pričali su o Brijunima, ali se o njima nije puno znalo. Ostali su mjesto obavijeno velom tajne”, kaže Rossana i prisjeća se: “Pričalo se i da bi Tito ponekad pobjegao s Brijuna kako bi otišao na riblju tržnicu u Puli. Ali onda bi došli po njega!“.

Žitelji Fažane imaju još življa sjećanja na to razdoblje. Mitar Gavočanov predsjednik je Udruge antifašističkih boraca i antifašista “Tito Fažana”. Svake godine u svibnju udruga organizira Titove dane kako bi obilježila razdoblje kada je jugoslavenski vođa živio na korak od grada.

“Titovi dani – objašnjava Mitar Gavočanov – 2025. godine obilježavaju svoje dvadeseto izdanje kao podsjetnik na to razdoblje. Dolaze mnogi Titovi sljedbenici, ljudi iz cijele Istre, Italije i drugih republika”, nastavlja Gavočanov. “To je važan događaj za Fažanu, jer Tito je ovdje provodio puno vremena, među ljudima: često je dolazio s Brijuna, ponekad i potajno. Mogli ste ga sresi u krčmi kako igra karte, dok ga u jednom trenutku netko ne bi prepoznao, a onda bi stigla policija…“.

Dok Fažana svake godine slavi Titove dane, na Brijunima povijest maršala kao da blijedi. Najnoviji projekti na otoku, kao što je "Novo ruho Brijuna" , ne bave se razdobljem nakon Drugog svjetskog rata, a u budućnosti će, čini se, naglasak prvenstveno biti na 19. stoljeću i liku Paula Kupelwiesera.

Prema povjesničaru Igoru Dudi, razlog je jasan: Hrvatska se i dalje teško suočava s pitanjima vezanim za socijalističku Jugoslaviju.

“Povijest druge polovice 20. stoljeća, socijalizam i Titovo prisustvo ostaju u drugom planu. Razlozi su očito općenitiji i tiču se hrvatskog konteksta u cjelini. Naime, ovom povijesnom razdoblju pristupa se s velikim oprezom, ali mislim da Brijuni zaslužuju da se više razgovara o razdoblju od 1947. do 1980-ih, pa čak i do 1990-ih”, ističe povjesničar.

Među onima koji nisu zaboravili Tita i svakodnevno ga se sjećaju jeste Koki, maršalov blistavo bijeli papagaj. U dubokoj starosti od 65 godina, Koki i dalje zabavlja školarce koji posjećuju otok, povremeno se upuštajući u razgovor. Često ponavlja svoje ime, zna pozdraviti i pitati: “Kako se zoveš?”. Ali kada ga obuzme nostalgija, iz središta Brijunskih otoka, Koki i dalje doziva svog starog gospodara.

 

Foto galerija

 

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji način nije odgovorna za informacije i stavove izražene u okviru projekta. Sadržaji su isključiva odgovornost OBCT.