Nezavisnost medija u Srbiji: pre izuzetak nego pravilo

Sve snaลพniji politiฤki i finansijski pritisci ugroลพavaju uredniฤku nezavisnost i autonomiju brojnih medija u Srbiji. Razgovarali smo sa Irinom Milutinoviฤ‡, viลกom nauฤnom saradnicom Instituta za evropske studije u Beogradu i koautorkom izveลกtaja o Srbiji u sklopu Monitora medijskog pluralizma objavljenog 2023. godine

13/06/2024, Serena Epis -

Indipendenza-dei-media-in-Serbia-un-eccezione-piuttosto-che-una-regola

ยฉ Fotokon/Shutterstock

U poglavlju posveฤ‡enom Srbiji, u okviru Monitora medijskog pluralizma 2023 , stoji da je uredniฤka nezavisnost jedna od oblasti u kojima se u Srbiji beleลพi najviลกi rizik. Koje su glavne pretnje po uredniฤku autonomiju u zemlji?

Novinari su izloลพeni raznim pritiscima, uglavnom politiฤke i finansijske prirode. Nezavisni glavni urednici i direktori u Srbiji su pre izuzetak nego pravilo. Obiฤno ih postavljaju vlasnici medija, praveฤ‡i odabir meฤ‘u svojim lojalnim sledbenicima kako bi mogli iznutra kontrolisati rad novinara pomoฤ‡u โ€œmekeโ€ cenzure.

Pravne pretnje su stalni izvor pritisaka, kao i kampanje klevetanja, koje ฤesto pokreฤ‡u drลพavni organi i zvaniฤnici, a koje su uglavnom usmerene protiv istraลพivaฤkih novinara i onih koji su kritiฤki nastrojeni prema vlasti, targetirajuฤ‡i ih kao drลพavne neprijatelje.

Politiฤki pritisak takoฤ‘e se vrลกi putem finansijskog uslovljavanja: drลพavno oglaลกavanje i direktne drลพavne subvencije ฤesto se zasnivaju na politiฤki pristrasnim i netransparentnim mehanizmima. Mediji naklonjeni vlasti, ukljuฤujuฤ‡i tabloide, glavni su korisnici ove vrste podrลกke, iako ฤesto krลกe novinarski etiฤki kodeks.

Najzad, veฤ‡ina televizijskih i radio stanica, kao i ลกtampanih medija, u vlasniลกtvu je kompanija koje su pod direktnom ili indirektnom kontrolom pojedinaca bliskih vladajuฤ‡oj stranci.

Kako ovi izazovi utiฤu na novinare i na kvalitet njihovog rada?

Pre svega, istakla bih da je medijsko trลพiลกte u Srbiji veoma koncentrisano i polarizovano: mediji naklonjeni vlasti su veฤ‡i, brojniji i uticajniji, dok kritiฤki nastrojeni mediji imaju manju pokrivenost i, shodno tome, slabiji uticaj na javnost. Provladini mediji skloni su instrumentalizovanju pitanja od javnog interesa u cilju podsticanja dijalektike โ€œmi protiv njihโ€œ, dakle patriote protiv izdajnika.

Joลก jedna bitna karakteristika medijske scene je nedovoljan pluralizam sadrลพaja, s obzirom na to da veฤ‡ina medija uglavnom prihvata i podrลพava politiฤku agendu onih koji su na vlasti, bez ikakvog kritiฤkog pristupa. Na ovaj naฤin kritiฤki glasovi ostaju marginalizovani i gube sposobnost da doprinesu demokratskim procesima: nema nikakve debate niti prenosa kritiฤkih predloga odozdo prema gore nasuprot odlukama vlasti.

Da li ova situacija utiฤe na poverenje graฤ‘ana u medije?

Generalno gledano, graฤ‘ani imaju slabo poverenje u medije. Medijska pismenost u Srbiji nije na zadovoljavajuฤ‡em nivou. Graฤ‘ani koji ลพive izvan velikih gradskih centara uglavnom su pod snaลพnim uticajem provladinih medija. Javni servis (RTS) ima veliki uticaj i doลพivljava se kao najpouzdanije sredstvo informisanja u zemlji.

Meฤ‘utim, u poslednje vreme primeฤ‡ujemo da se sve viลกe ljudi informiลกe putem onlajn platformi. U ovom kontekstu, vaลพno je napomenuti da digitalni prostor u Srbiji karakteriลกu agresivna komunikacija, pretnje i uvrede, a poveฤ‡an je i broj onlajn napada na novinare, posebno putem druลกtvenih mreลพa.

Pored toga, poslednjih godina pokrenuti su novi internet portali koji nisu uredno registrovani: veฤ‡ina ne objavljuje impresum, tako da se ne zna u ฤijem su vlasniลกtvu niti ko ih finansira. Veliki problem je u tome ลกto ovi portali deluju kao glavni rasadnici dezinformacija i laลพnih vesti.

S druge strane, pojedini digitalni mediji postali su pravi pokretaฤi alternativnih glasova. Ovi portali bave se uglavnom istraลพivaฤkim i analitiฤkim novinarstvom, nude razliฤita glediลกta i daju prostor glasovima i temama koje ne nalazimo u mejnstrim medijima, kao ลกto su korupcija i kriminal, problemi lokalnih zajednica, ljudska prava, ekologija itd. Manje su izloลพeni politiฤkim interferencijama, tako da imaju veฤ‡i potencijal da funkcioniลกu kao platforme za demokratsku debatu.

U sklopu procesa evropskih integracija, Srbija mora da se uskladi sa normama EU, ukljuฤujuฤ‡i zakone o slobodi medija. Kako biste ocenili pravni okvir kojim je ureฤ‘en medijski sektor u Srbiji?

U oktobru 2023. godine Narodna skupลกtina Republike Srbije usvojila je dva nova medijska zakona: Zakon o javnom informisanju i medijima i Zakon o elektronskim medijima. Odredbe ovih zakona usmerene su na sprovoฤ‘enje ciljeva Medijske strategije usvojene 2020. godine.

Treba spomenuti odreฤ‘ene pozitivne pomake. Na primer, Zakon o javnom informisanju i medijima detaljnije reguliลกe proces medijskog sufinansiranja i drลพavne pomoฤ‡i. Kada je pak reฤ o Zakonu o elektronskim medijima, uvedene su pojedine odredbe koje bi mogle osnaลพiti nezavisnost Regulatornog tela za elektronske medije (REM), propisujuฤ‡i takoฤ‘e transparentniji proces raspodele javnih sredstava.

Meฤ‘utim, nisu sve odredbe novih zakona usklaฤ‘ene sa Medijskom strategijom i sa Direktivom EU o audiovizuelnim medijskim uslugama.

Kada je u pitanju uredniฤka nezavisnost, posebno zabrinjava povratak drลพave u vlasniลกtvo medija. Prema Zakonu o javnom informisanju i medijima, drลพavna preduzeฤ‡a mogu finansirati i kupovati medije. Ova praksa zabranjena je Medijskom strategijom, u kojoj se istiฤe da je ukidanje svih oblika uฤeลกฤ‡a drลพave u vlasniลกtvu nad medijima kljuฤni faktor za unapreฤ‘enje slobode medija u zemlji.

Da li smatrate da proces evropskih integracija utiฤe na zaลกtitu slobode medija u zemlji?

Teลกko je reฤ‡i. Istina je da vlasti s vremena na vreme donose odreฤ‘ene regulatorne reforme u okviru procesa pristupanja EU. Meฤ‘utim, u praksi, usvojena pravila postepeno se zanemaruju, tako da vladajuฤ‡a partija uspeva pronaฤ‡i naฤine da zadrลพi, pa ฤak i ojaฤa kontrolu nad gotovo celokupnom medijskim scenom.

Generalno, mislim da danas situacija nije niลกta bolja nego pre desetak godina, kada je formalno poฤeo pregovaraฤki proces. Smatram da bi EU trebalo iskreno da prizna da su srpske vlasti dostigle svoje granice kada je u pitanju spremnost da se unapredi evropski put Srbije.

ฤŒak i ako izostavimo Kosovo i pitanje sankcija protiv Rusije, vladavina prava i sloboda medija u Srbiji smatraju se problematiฤnim oblastima koje su blokirale otvaranje novih pregovaraฤkih klastera.

Institucije su pod kontrolom vladajuฤ‡e stranke i samog predsednika drลพave. U ovom kontekstu, ako Srbija ลพeli da se pribliลพi ฤlanstvu u EU, prvi korak trebalo bi da bude spoznaja o neodrลพivosti trenutnog modela.

Imajuฤ‡i ovo u vidu, EU bi trebalo da uspostavi ฤvrลกฤ‡e odnose sa glavnim opozicionim strankama u Srbiji, ลกaljuฤ‡i tako jasan signal graฤ‘anima da u Srbiji postoje i drugi vaลพni politiฤki akteri i partneri, te da vladajuฤ‡a elita ne moลพe viลกe da se pretvara da vodi Srbiju ka ฤlanstvu u EU.

 

This publication is the result of activities carried out within the Media Freedom Rapid Response  and within ATLIB – Transnational Advocacy for Freedom of Information in the Western Balkans, a project co-funded by the Italian Ministry of Foreign Affairs and International Cooperation. All opinions expressed represent the views of their author and not those of the co-funding institutions.

Tag:

Commenta e condividi

La newsletter di OBCT

Ogni venerdรฌ nella tua casella di posta