Nezavisnost medija u Srbiji: pre izuzetak nego pravilo
Sve snaลพniji politiฤki i finansijski pritisci ugroลพavaju uredniฤku nezavisnost i autonomiju brojnih medija u Srbiji. Razgovarali smo sa Irinom Milutinoviฤ, viลกom nauฤnom saradnicom Instituta za evropske studije u Beogradu i koautorkom izveลกtaja o Srbiji u sklopu Monitora medijskog pluralizma objavljenog 2023. godine

Indipendenza-dei-media-in-Serbia-un-eccezione-piuttosto-che-una-regola
ยฉ Fotokon/Shutterstock
U poglavlju posveฤenom Srbiji, u okviru Monitora medijskog pluralizma 2023 , stoji da je uredniฤka nezavisnost jedna od oblasti u kojima se u Srbiji beleลพi najviลกi rizik. Koje su glavne pretnje po uredniฤku autonomiju u zemlji?
Novinari su izloลพeni raznim pritiscima, uglavnom politiฤke i finansijske prirode. Nezavisni glavni urednici i direktori u Srbiji su pre izuzetak nego pravilo. Obiฤno ih postavljaju vlasnici medija, praveฤi odabir meฤu svojim lojalnim sledbenicima kako bi mogli iznutra kontrolisati rad novinara pomoฤu โmekeโ cenzure.
Pravne pretnje su stalni izvor pritisaka, kao i kampanje klevetanja, koje ฤesto pokreฤu drลพavni organi i zvaniฤnici, a koje su uglavnom usmerene protiv istraลพivaฤkih novinara i onih koji su kritiฤki nastrojeni prema vlasti, targetirajuฤi ih kao drลพavne neprijatelje.
Politiฤki pritisak takoฤe se vrลกi putem finansijskog uslovljavanja: drลพavno oglaลกavanje i direktne drลพavne subvencije ฤesto se zasnivaju na politiฤki pristrasnim i netransparentnim mehanizmima. Mediji naklonjeni vlasti, ukljuฤujuฤi tabloide, glavni su korisnici ove vrste podrลกke, iako ฤesto krลกe novinarski etiฤki kodeks.
Najzad, veฤina televizijskih i radio stanica, kao i ลกtampanih medija, u vlasniลกtvu je kompanija koje su pod direktnom ili indirektnom kontrolom pojedinaca bliskih vladajuฤoj stranci.
Kako ovi izazovi utiฤu na novinare i na kvalitet njihovog rada?
Pre svega, istakla bih da je medijsko trลพiลกte u Srbiji veoma koncentrisano i polarizovano: mediji naklonjeni vlasti su veฤi, brojniji i uticajniji, dok kritiฤki nastrojeni mediji imaju manju pokrivenost i, shodno tome, slabiji uticaj na javnost. Provladini mediji skloni su instrumentalizovanju pitanja od javnog interesa u cilju podsticanja dijalektike โmi protiv njihโ, dakle patriote protiv izdajnika.
Joลก jedna bitna karakteristika medijske scene je nedovoljan pluralizam sadrลพaja, s obzirom na to da veฤina medija uglavnom prihvata i podrลพava politiฤku agendu onih koji su na vlasti, bez ikakvog kritiฤkog pristupa. Na ovaj naฤin kritiฤki glasovi ostaju marginalizovani i gube sposobnost da doprinesu demokratskim procesima: nema nikakve debate niti prenosa kritiฤkih predloga odozdo prema gore nasuprot odlukama vlasti.
Da li ova situacija utiฤe na poverenje graฤana u medije?
Generalno gledano, graฤani imaju slabo poverenje u medije. Medijska pismenost u Srbiji nije na zadovoljavajuฤem nivou. Graฤani koji ลพive izvan velikih gradskih centara uglavnom su pod snaลพnim uticajem provladinih medija. Javni servis (RTS) ima veliki uticaj i doลพivljava se kao najpouzdanije sredstvo informisanja u zemlji.
Meฤutim, u poslednje vreme primeฤujemo da se sve viลกe ljudi informiลกe putem onlajn platformi. U ovom kontekstu, vaลพno je napomenuti da digitalni prostor u Srbiji karakteriลกu agresivna komunikacija, pretnje i uvrede, a poveฤan je i broj onlajn napada na novinare, posebno putem druลกtvenih mreลพa.
Pored toga, poslednjih godina pokrenuti su novi internet portali koji nisu uredno registrovani: veฤina ne objavljuje impresum, tako da se ne zna u ฤijem su vlasniลกtvu niti ko ih finansira. Veliki problem je u tome ลกto ovi portali deluju kao glavni rasadnici dezinformacija i laลพnih vesti.
S druge strane, pojedini digitalni mediji postali su pravi pokretaฤi alternativnih glasova. Ovi portali bave se uglavnom istraลพivaฤkim i analitiฤkim novinarstvom, nude razliฤita glediลกta i daju prostor glasovima i temama koje ne nalazimo u mejnstrim medijima, kao ลกto su korupcija i kriminal, problemi lokalnih zajednica, ljudska prava, ekologija itd. Manje su izloลพeni politiฤkim interferencijama, tako da imaju veฤi potencijal da funkcioniลกu kao platforme za demokratsku debatu.
U sklopu procesa evropskih integracija, Srbija mora da se uskladi sa normama EU, ukljuฤujuฤi zakone o slobodi medija. Kako biste ocenili pravni okvir kojim je ureฤen medijski sektor u Srbiji?
U oktobru 2023. godine Narodna skupลกtina Republike Srbije usvojila je dva nova medijska zakona: Zakon o javnom informisanju i medijima i Zakon o elektronskim medijima. Odredbe ovih zakona usmerene su na sprovoฤenje ciljeva Medijske strategije usvojene 2020. godine.
Treba spomenuti odreฤene pozitivne pomake. Na primer, Zakon o javnom informisanju i medijima detaljnije reguliลกe proces medijskog sufinansiranja i drลพavne pomoฤi. Kada je pak reฤ o Zakonu o elektronskim medijima, uvedene su pojedine odredbe koje bi mogle osnaลพiti nezavisnost Regulatornog tela za elektronske medije (REM), propisujuฤi takoฤe transparentniji proces raspodele javnih sredstava.
Meฤutim, nisu sve odredbe novih zakona usklaฤene sa Medijskom strategijom i sa Direktivom EU o audiovizuelnim medijskim uslugama.
Kada je u pitanju uredniฤka nezavisnost, posebno zabrinjava povratak drลพave u vlasniลกtvo medija. Prema Zakonu o javnom informisanju i medijima, drลพavna preduzeฤa mogu finansirati i kupovati medije. Ova praksa zabranjena je Medijskom strategijom, u kojoj se istiฤe da je ukidanje svih oblika uฤeลกฤa drลพave u vlasniลกtvu nad medijima kljuฤni faktor za unapreฤenje slobode medija u zemlji.
Da li smatrate da proces evropskih integracija utiฤe na zaลกtitu slobode medija u zemlji?
Teลกko je reฤi. Istina je da vlasti s vremena na vreme donose odreฤene regulatorne reforme u okviru procesa pristupanja EU. Meฤutim, u praksi, usvojena pravila postepeno se zanemaruju, tako da vladajuฤa partija uspeva pronaฤi naฤine da zadrลพi, pa ฤak i ojaฤa kontrolu nad gotovo celokupnom medijskim scenom.
Generalno, mislim da danas situacija nije niลกta bolja nego pre desetak godina, kada je formalno poฤeo pregovaraฤki proces. Smatram da bi EU trebalo iskreno da prizna da su srpske vlasti dostigle svoje granice kada je u pitanju spremnost da se unapredi evropski put Srbije.
ฤak i ako izostavimo Kosovo i pitanje sankcija protiv Rusije, vladavina prava i sloboda medija u Srbiji smatraju se problematiฤnim oblastima koje su blokirale otvaranje novih pregovaraฤkih klastera.
Institucije su pod kontrolom vladajuฤe stranke i samog predsednika drลพave. U ovom kontekstu, ako Srbija ลพeli da se pribliลพi ฤlanstvu u EU, prvi korak trebalo bi da bude spoznaja o neodrลพivosti trenutnog modela.
Imajuฤi ovo u vidu, EU bi trebalo da uspostavi ฤvrลกฤe odnose sa glavnim opozicionim strankama u Srbiji, ลกaljuฤi tako jasan signal graฤanima da u Srbiji postoje i drugi vaลพni politiฤki akteri i partneri, te da vladajuฤa elita ne moลพe viลกe da se pretvara da vodi Srbiju ka ฤlanstvu u EU.
This publication is the result of activities carried out within the Media Freedom Rapid Response and within ATLIB – Transnational Advocacy for Freedom of Information in the Western Balkans, a project co-funded by the Italian Ministry of Foreign Affairs and International Cooperation. All opinions expressed represent the views of their author and not those of the co-funding institutions.
Tag: