Jedan kardiokirurg u Kliničkoj bolnici u Rijeci, trećem po veličinu gradu u Hrvatskoj, uhićen je sredinom prošlog mjeseca pod optužbom da je za operaciju jednog pacijenta, koji je na zahvat morao čekati nekoliko mjeseci, tražio pet tisuća eura mita, te ga potom hitno primio u bolnicu. Događaj je za čas preplavio naslovne stranice novina i potvrdio široko rašireno mišljenje građana da je korupcija u zdravstvu svakodnevna pojava s kojom se susreću brojni pacijenti. Pokrenuta istraga protiv riječkog kardiokirurga već je pokazala da događaj zbog kojeg je uhapšen nije bio i jedini slučaj mita kojeg je primio: javilo se još pet građana koji su mu, za liječničku uslugu, također morali dati nekoliko tisuća eura.

Iako je slučaj tek vrh ledenoga brijega kad je u pitanju korupcija, građani su sa zadovoljstvom primili vijest da će zbog te široko rasprostranjene pojave netko i odgovarati. Nevladina organizacija Transparency International Hrvatska, koja je otvorila telefon za prijavu korupcije s kojom se suočavaju građani, nedavno je objavila kako hrvatski građani upravo zdravstvo, odmah nakon pravosuđa, smatraju najkorumpiranijim dijelom sustava. Anketa koju je u veljači ove godine proveo Novi list, dnevnik koji izlazi u istom gradu u kojem je sredinom kolovoza, zbog primanja mira uhićen tamošnji kirurg, pokazuje kako svaki peti pacijent podmićuje svoje liječnike.

Temeljem pritužbi građana koje ovi upućuje na otvoreni telefon Transparency Inetarnationala, čak 41 posto prijava odnosi se na korupcije u pravosuđu, a odmah iza toga je zdravstvo. No, poražavajuće je što građani misle kako su najkorumpiranije u Hrvatskoj političke stranke. Prema rezultatima koje je u prosincu prošle godine objavio Transparency, na ljestvici od jedan (bez korupcije) do pet (potpuna korupcija) političke stranke u Hrvatskoj dobile su ocjenu četiri. Građani smatraju kako je netransparentno financiranje izbornih kampanja i donacija koje pojedinci i tvrtke daju političkim strankama, vrlo raširen oblik korupcije, jer se stranke, kasnije, svojim donatorima odužuju na razne načine – od ustupanja poslova u kojima je naručilac država, do lobiranja za njihove interese i pogodovanja prilikom donošenja zakona.

Građani su sve osjetljiviji i na neizravnu korupciju, zamaskiranu kojekakvim poklonima u vidu plaćenih putovanja, o čemu svjedoči i slučaj predsjednika Hrvatske stranke prava, Ante Đapića, koji je nedavno, o trošku nogometnog tima Dinamo iz Zagreba, putovao na utakmicu koju je taj klub igrao u sklopu europskog klupskog natjecanja u Londonu. Troškovi toga puta nikako nisu mogli biti manji od tisuću eura, što je poklon kojeg političari ne bi smjeli primiti.

Da se taj političar našao u svojevrsnom sukobu interesa, svjedoči i nedavno doneseni zakon u Hrvatskom saboru, za kojeg je glasao i Đapić i zastupnici iz njegove stranke, kojim je omogućeno da se nogometnim klubovima otpišu porezna dugovanja prema državi. Četirima najvećim nogometnim klubovima u Hrvatskoj (među kojima je najveći dug imao upravo zagrebački Dinamo) tako je odlukom Sabora otpisano 700 milijuna kuna duga (oko 96 milijuna eura). Putovanje u London o trošku Dinama, zato mnogi vide kao malu nagradu za ono što je Đapić kao političar učinio za taj klub.

Hapšenje riječkog kirurga, uhvaćenog u primanju mita, mnogi u Hrvatskoj doživljavaju kao napor vlasti da pokaže svoju odlučnost u suzbijanju korupcije. Uskoro bi u sklopu pregovora s Europskom Unijom trebao započeti (jednom već odgođeni) screening pravosuđa. Naime, Hrvatskoj se zamjera visok stupanj korumpiranosti, ali jednako tako i nevoljkost vlasti da se odlučno uhvate ukoštac s tim problemom. Vlada je u ožujku ove godine donijela Antikorupcijski program u 15 točaka, a premijer Sanader tada je rekao: "U borbu protiv korupcije ne krećemo od nule ni zato što od nas to traži Europska Unija, već zbog nas samih. Javnost očekuje čvrst i neodložan obračun s korupcijom. Glavni je cilj atikorupcijskog programa smanjiti korupciju na najmanju moguću mjeru uz pomoć svih snaga u društvu".

No, upravo je Transparency International upozorio kako se ne poštuju rokovi za donošenje potrebnih zakona koji bi trebali spriječiti i onemogućiti korupciju. Tako bi tek u rujnu trebala započeti parlamentarna rasprava o novom zakonu koji će strogo precizirati financiranje stranaka, dakle upravo onih koje hrvatski građani doživljavaju kao najkorumpiraniji dio društva. Građani međutim nisu optimistični da će se korupcija riješiti samo novim zakonima. Oni smatraju da je za njeno smanjenje potrebna odlučna politička volja, koje međutim nema, jer je korumpiranost prisutna i u samoj politici.

Čak 66 posto Hrvata, prema istraživanjima koje je provedeno na uzorku od tisuću ljudi, smatra kako korupcija neće biti smanjena u razdoblju od sljedećih pet godina, a čak 72 posto njih misli kako se ona povećala nakon pada komunizma. Istraživanje, koje je obuhvatilo i stanovnike budućih zemalja članica EU, Bugarske i Rumunjske, provedeno je na inicijativu "Australian Society for European Policies" i "Paul Lazarsfeld Social Research Society", a objavio ga je u ožujku ove godine Der Standard.

Dr. Josip Kregar, redovni profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i jedan od tvoraca nacionalne strategije za borbu protiv korupcije, ne bez cinizma, kaže kako je korupcija u Hrvatskoj postala sveopća pojava: "Postoji izreka da ‘riba smrdi od glave, a čisti se od repa’. Hrvatska je napravila velik korak u izmjeni te poslovice. Riba je već davno nejestiva, korupcija je podjednako raširena u svim dijelovima društva".

No, analitičari hrvatskih prilika smatraju da je u borbi protiv korupcije ipak potrebno krenuti od glave, tj. od politike i političara i da će korupcija dobiti ozbiljan udarac tek onda kada umjesto liječnika koji je primio mito, bude uhapšen netko od političara.