Odavno po medijima u Bosni i Hercegovini jedna ličnost nije bila toliko eksponirana kao što je to minulih dana poglavar Islamske zajednice BiH reisu – l – ulema Mustafa ef. Cerić. Njegovi istupi u javnosti u različitim prilikama, njegova "državnička" posjeta Beogradu i njegova uputstva vjernicima u Bosni i Srbiji uzburkali su javnost. Odani Cerićevi sljedbenici ushićeni su u svojim podrškama njemu. Istovremeno, protivnici ukazuju na zlokobnost promišljanja poglavara Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

Kontinuirano prisustvo na naslovnim stranama ovdašnjih dnevnika započelo je prvo nakon obraćanja reisa učesnicima međunarodne konferencije "Islam u Evropi" u Beču prošlog petka. On je tamo održao svojevrsno predavanje o problemima sa kojima se suočavaju muslimani na Starom kontinentu oštro podvlačeći odgovornost koju u vezi sa tim imaju evropske vlade. U tom kontekstu, reis se vrlo energično fokusirao i na položaj Bosne i Hercegovine i muslimana u njoj uz neke ocjene koje su naišle na uzbudljive reakcije. Uz konstataciju da Evropa nije zaštitila "autohtone bosanske mulsimane od srpskog etničkog čišćenja, silovanja, zločina protiv čovječnosti i genocida" slijedila je tvrdnja: "Očito je da jedino bosanski muslimani trebaju da dijele svoju zemlju, svoju političku vlast i svoju budućnost sa onima koji su učinili genocid protiv njih (…) Samo je za bosanske muslimane obaveza da se pomire s onima koji su počinili genocid protiv svih".

Na ovakve kvalifikacije nije se dugo čekao odgovor iz Republike Srpske. Milorad Dodik, predsjednik Vlade manjeg entiteta u BiH, "izrazio je zabrinutost zbog javnih istupa efendije Cerića, pošto oni unose dodatnu uznemirenest i strah među pripadnicima drugih konstitutivnih naroda u BiH". U saopštenju iz Biroa Vlade RS se takođe kaže da je "…savršeno jasno da je Srbima i Hrvatima u BiH ovim izjavama namjenjena uloga nacionalne manjine koja može svoje mjesto da pronađe u poglavljima Ustava koja govore o manjinskim pravima i slobodama…" To saopštenje, takođe, podvlači kako reis Cerić sugeriše da je nepravedno obavezivati bosanske muslimane da se pomire sa onima koji su počinili genocid protiv njih…

U komentaru sarajevskog "Oslobođenja" ovim povodom konstatovano je vrlo otvoreno: "…Bilo bi dobro da reis pojasni da li on smatra da je BiH prvenstveno matična zemlja Bošnjaka ili se, čak, zalaže da "bosanski muslimani" dobiju svoju matičnu zemlju, a Bošnjaci nacionalnu državu. Ako je bilo šta od toga tačno, to nije politički rezon koji je u korist Bosne i Hercegovine i Bošnjaka."

Nasuprot građanski orjentiranom "Oslobođenju" najsnažniji promotor ekskluzivno bošnjačke nacionalne orijentacije "Dnevni Avaz" postavlja u svom komantaru pomalo ljutito pitanje: Zašto smeta reis Cerić? Odgovor koji je dat na ovo pitanje vrlo je precizan: "Sruši li se pozitivna slika o muslimanima i njihovom poglavaru u BiH, rastu Dodikove šanse da federalizira i na kraju podijeli BiH".

Varnice na ovu temu nisu se ni stišale, a reis Cerić osvanuo je dan poslije Beča u Beogradu gdje se sastao sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Susret je po svim medijskim i protokolarnim gabaritima tretiran kao državnička posjeta. Reis je pri tome nastupao u ime Bošnjaka, sa platforme tipične za susrete na državničkom vrhu. Tokom susreta su razmjenjivani uzajamni komplimenti na obje strane. Nakon sastanka reis nije imao dovoljno riječi kojima bi nahvalio predusretljivost, razumijevanje i mudrost svog beogradskog sugovornika. Važilo je i obrnuto.

Posjeta je, opet, podigla popriličnu političku prašinu u BiH. Na jednoj strani bili su reisovi fanovi koji su hvalili njegovu mudrost i spremnost da "ponovo otvori dijalog između Srba i Bošnjaka". Poglavar Islamske zajednice posebno je figurirao na stranicama "Avaza" kao ličnost broj jedan kod Bošnjaka. Na drugoj strani, otvorena su i ovim povodom neka druga, značajna pitanja: Zašto i u kom svojstvu poglavar jedne vjerske zajednice u BiH vodi "državničke" razgovore sa predsjednikom susjedne zemlje o temama koje uopšte nisu locirane na vjeru i funkcionisanje vjerskih zajednica? Zašto Cerić govori u ime svih Bošnjaka, dakle cijelog jednog naroda, među kojima svi nisu ni religiozni niti moraju biti muslimani. Zar on nije samo lider islamske zajednice u BiH, a ne politički predstavnik naroda? Konačno, otkud izjave o potrebi frontalnog "ponovnog uspostavljanja dijaloga između Srba i Bošnjaka". Zašto se podrazumijeva unaprijed da su to dvije striktno nacionalno odvojene zajednice unutar kojih su svi isti samo zato što su nacionalno određeni. Šta to znači u multinacionalnoj BiH?

Svoj poprilično glamurozni politički pohod na javnost agilni reis završio je u Novom Pazaru gdje je u utorak održan "Ujediniteljski sabor islamske zajednice" u Srbiji. Sam skup već duže vrijeme izaziva oprečne komentare a suština je u slijedećem: Muslimani Srbije formiraju vlastitu jedinstvenu zajednicu i tako izlaze iz okrilja IZBiH. Pri tome, unutar zajednice u Srbiji otvoreni su sukobi između muslimana u Sandžaku, u Novom Pazaru, koji Sarajevo doživljavaju kao duhovni centar i mnogo manje grupe "ostalih" muslimana koji se smatraju bližima Beogradu. Sandžački muslimani osnovali su svoj mešihat, a beogradski svoj. Za sada pomirenja nema. Reis Cerić bio je u Novom Pazaru na velikoj svečanosti i tamo izjavio da je "ovaj sabor temeljac očuvanja islama u Evropi. Od sada je adresa Islamske zajednice Srbije u Novom Pazaru i to svi treba da prihvate…"

Bosnu je minulih sedmica uzdrmavala i priča o vehabijama, islamskim ekstremistima čije učenje pristiže iz Saudijske Arabije. To radikalno učenje oni na silu pokušavaju nametnuti muslimanima u Bosni. Sukobi sa domaćim vjernicima traju, oštri su a ponegdje i vrlo nasilni. Reis Cerić kazao je u Beču da "vehabije ne postoje" već su u pitanju "samo pojedinci ekstremisti koji su opasni za Bosnu kao komarac za slona". Mnogo je pametnih i uglednih i u Islamskoj zajednici koji se ne slažu sa njim. Puno se govori i o saudijskim novcima koji su u svemu važni. U svakom slučaju, sve je više onih koji misle da reis u političkom smislu, pozivajući se na toleranciju i ljubav, svim posljednjim istupima zateže uže u zemlji u kojoj je mnogo toga danas gore nego što je bilo prije nekoliko godina. U ime neba sve više podrhtava zemlja.