Iako je Europski parlament krajem travnja donio rezoluciju o Hrvatskoj u kojoj se prvi put spominje konkretna godina – 2009. – kada bi Zagreb mogao dobiti zeleno svjetlo za priključenje Europskoj Uniji, u Hrvatskoj ta vijest nije izazvala nikakvu euforiju. Tradicionalno euroskeptični građani, čija se podrška priključenju EU, s manjim oscilacijama, već godinama kreće tek nešto iznad 40 posto, vijest su primili prilično ravnodušno. Tako su je tretirali i mediji: nije to bio prvorazredni događaj koji bi dospio na novinske naslovnice i okupirao prve minute vijesti elektroničkih medija. Onu stanovitu poniženost koju su – kao dominantno raspoloženje – građani osjetili prilikom ulaska Rumunjske i Bugarske u EU, smatrajući da je Hrvatska ipak bila prije na redu, nije mogao ispravi ni prvi konkretan nagovještaj datuma kada će se i Hrvatska pridružiti velikoj europskoj obitelji.

Zbog toga se Hrvatska našla u prilično apsurdnoj situaciji: čini se da Europska Unija više želi Hrvatsku, nego što je obrnuto. Naime, za razliku od nešto više od 40 posto hrvatskih građana koji podržavaju ulazak u Uniju, istraživanje koje je Eurobarometar provodio sredinom prošle godine pokazuju da hrvatski put u Uniju podržava 56 posto anketiranih građana u svih, tadašnjih 25 zemalja članica EU.

Ipak, vijest da bi Europski parlament 2009. godine, dakle još u ovom sazivu, mogao dati pristanak Zagrebu za ulazak u EU, iznimno je važna. Od veljače 2003. kada je tadašnji hrvatski premijer, netom preminuli Ivica Račan, u Ateni predao zahtjev Hrvatske za prijem u Europsku Uniju, nije bilo konkretnog spominjanja datuma kada bi se to moglo dogoditi. Nagađalo se o različitim godinama, od optimističnih 2007. ili 2008., do krajnje pesimističnih kako se to možda neće dogoditi ni do 2020.

Analitičari smatraju kako je vrlo važno da Hrvatska još u ovom sazivu Europskog parlamenta dobije "pozivnicu". Kada to ne bi bilo tako, cijeli bi se postupak mogao bitno produžiti. Ovako, posve je izgledno da bi Hrvatska, ostvare li se najave, mogla ući u EU 2010. ili najkasnije 2011.
Rezolucija o Hrvatskoj prihvaćena je velikom većinom glasova europskih parlamentaraca, pa analitičari u tome vide potvrdu da je Hrvatska iskoristila posljednji trenutak za individualno pristupanje Europskoj Uniji.

Tako se 2010. ili 2011. čine posve izglednima da Hrvatska završi svoj put ka Uniji, započet u Ateni 2003. To je uostalom u intervjuu bečkom listu Der Standard rekao i Hannes Swoboda, posebni izvjestitelj u Europskom parlamentu za Hrvatsku, osoba koja očito ima dobar uvid u problem. "Godine 2009. bira se novi saziv Europskog parlamenta pa bi stari parlament još mogao glasovati o pristupu. Međutim, trebaju mjeseci da se tako komplicirani kompleks ugovora formulira do kraja. Stvarni pristup tako neće biti moguć prije 2010. ili 2011. godine", rekao je Swoboda.

"Za Hrvatsku je važno da 2009. godine bude u prilici birati svoje predstavnike u Europski parlament, bez obzira što oni te godine još neće postati parlamentarci u pravom smislu riječi, ali će početi funkcionirati kao članovi svojih parlamentarnih frakcija i u značajnoj će mjeri utjecati na politički život Unije", kaže analitičar Davor Gjenero. On dodaje kako je iznimno važno da do 2008. godine Zagreb obavi sav svoj posao: završi pristupne pregovore i do kraja mandata aktualnog saziva Europskog parlamenta stavi potpis na ugovor u pristupanju.

Dogodi li se to doista, trebat će godina, možda i dvije da ugovor ratificira 27 sadašnjih članica Unije, pa su prognoze Hannesa Swobode o Hrvatskoj kao 28. članici EU u 2010. ili 2011., posve realne.

No, hoće li Hrvatska uspjeti do 2008. završiti sva pregovaračka poglavlja? Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, optimist je kao i uvijek: "Naš je plan da to sve obavimo do 2009., tako da će naše zakonodavstvo biti sukladni s europskim. Mi smo otprilike tako i planirali završiti pregovore. Naši pregovarački timovi su kompetentni, a zakonodavstvo ćemo do kraja usvojiti i implementirati u život."

Hrvatska je međutim u izbornoj godini: parlamentarni izbori bit će održani najvjerojatnije u studenome, pa će s obzirom na predstojeću izbornu kampanju, koja će započeti odmah nakon završetka sezone godišnjih odmora, sva energija biti usmjerena u tom pravcu. Europska Unija bit će zacijelo jedna od tema stranačkog nadmetanja, kao što je to bila i u ranijim kampanjama. Stranke s desne strane političkoga spektra vjerojatno će potezati stare žalopojke o gubljenju hrvatskog nacionalnog identiteta i suvereniteta, koji će se – kako oni tvrde – utopiti u velikoj Uniji u kojoj male zemlje poput Hrvatske neće biti ravnopravne.

To bi, drže analitičari, moglo produbiti ionako prisutan euroskepticizam i veliku frustriranost građana od kojih najveći dio i dalje vrlo teško živi. Vanjski dug zemlje, koji se približio zastrašujućoj cifri od 30 milijardi eura (prema posljednjim podacima Narodne banke krajem siječnja 2007. vanjska zaduženost zemlje iznosila je 29,4 milijarde eura!), te ogromne vojska nezaposlenih, veća od 300.000 (u Hrvatskoj stopa nezaposlenosti je 17,3 posto u odnosu na 7,2 posto koliko iznosi u eurozoni) govore kako je Hrvatska realno ipak daleko od Europe. Kod građana to izaziva zebnju da bi, ekonomski slaba, prezadužena i nespremna za tržišnu utakmicu, Hrvatska u Uniji došla u još goru situaciju.