Jadransko more je jedna velika kada za kupanje, ali prije svega privredni resurs. Jadran je i turističko odredište, kao i riznica bioraznovrsnosti, što treba posebno čuvati, jer mnoge biljne i životinjske vrste brzo izumiru. Kako i ne bi kada je to more postalo deponija!

Međunarodni tim eksperata koji je istraživao sastav dubokomorske faune u najdubljim dijelovima Južnojadranske kotline naišao je na zaprepašćujuću onečišćenost tog dijela Jadrana. Na dubini od 1200 metara nisu nađene uobičajene vrste dubinskih riba, već ogromna količina otpadnog materijala i to prvenstveno plastičnih flaša i kesa.

Prostor od Palagruže do Otranta pretvara se u pravu deponiju sa opasnim posljedicama po faunu, tvrde stručnjaci splitskog Instituta za oceanografiju.

Oni smatraju da su ključni razlozi onečišćenja Južnojadranske kotline geomorfološke osobine i morske struje na Jadranu, koje nose plutajući plastični materjal i koncentrišu ga u taj najdublji dio ovog mora. "Tu ima plastičnih kesa sa crnogorskim, hrvatskim i italijanskim natpisima, ali ima i onih koje su bacali brodovi koji prolaze Jadranom, a ukoliko se nastavi sa bacanjem otpada u more, on će završavati u Južnojadranskoj kotlini", dodaju eksperti.

Tri četvrtine zagađenja Jadrana dolazi sa kopna, a polovina od otpada koji se sliva u more čini plastika. Ako se zna da je za razgradnju samo jedne plastične boce potrebno 400 godina, jasno je da je otpad koji se gomila na dnu mora, zbog ljudske nepažnje i nemarnosti, potencijalna ekološka bomba.

Ali, deponija u južnojadranskom podmorju mogla bi ugroziti izraziti biodiverzitet tog područja. Godišnje Jadranom prođe pet hiljada tankera, a po statistici se na svakom petom brodu dogodi jedna nesreća. Alarmantan je i podatak da se u Jadranu godišnje dogodi pet puta više pomorskih nesreća nego na svjetskim morima. Prema sprovedenim istraživanjima površina naftnog onečišćenja Jadrana već sada iznosi oko 1350 kvadratnih kilometara!
Zbog svega toga Vlada Hrvatske je predložila je da jadranske države upute Međunarodnoj pomorskoj organizaciji prijedlog da se Jadransko more proglasi "posebno osjetljivim morskim područjem".
Ovaj predlog su podrzale Vlade Albanije i Crne Gore, iako je bilo logično da jedna takva inicijativa potekne iz Podgorice. Jer, Crna Gora je "prva ekološka država na svijetu", koja, kako tvrde njeni zvaničnici, ima najčistije priobalje na Mediteranu i želi da razvija "elitni turizam".

Ali, svi procesi koji se odvijaju u posljednjih desetak godina pokazuju da se Crna Gora ponaša država koja nema more. "Jadranska agenda" ne postoji u zvaničnim krugovima u Podgorici ni u naznakama, pa je opravdana bojazan da Crna Gora uspješno reže i najčvršću granu na kojoj sjedi. Jer, za visoki turizam potrebna je higijena prostora i vode, što podrazumijeva i zdravu okolinu i čisto more i plaže. To bi trebao biti glavni adut crnogorskog turizma. A da li je zaista tako?
Praćenje stanja zagađenosti priobalnog mora fekalnim otpadnim vodama često pokazuje da morska voda i na najpoznatijim plažama Crnogorskog primorja nije zadovoljavajućeg kvaliteta, tako da broj fekalnih bakterija često prelazi dozvoljenu granicu na plažama: Kraljičinoj, ulcinjskoj Velikoj, Slovenskoj i Sutomorskoj plaži. Iz godine u godinu pogoršava se stanje na većini plaža u Boki Kotorskoj.
I to nikoga ne čudi ukoliko se zna u proteklih 25 godina ne samo da nije bilo značajnih investicionih ulaganja u proširenje kanalizacione infrastrukturne mreže, već je i održavanje postojeće bilo svedeno na najmanju mjeru. Procenat priključenosti na kanalizacionu mrežu je relativno mali i odnosi se uglavnom na uža gradska jezgra. Oko 40% stanovnika u gradskim područjima nije priključeno na kanalizaciju! Veliki procenat stanovništva za evakuaciju otpadnih voda koristi septičke jame i upojne bunare, a u naseljima gdje prirodni uslovi to omogućavaju otpadne vode se direktno ispuštaju u more. Opštine na Crnogorskom primorju svoje otpadne vode, koristeći više od 80 ispusta direktno potiskuju u more. Procenat priključenosti domaćinstava na kanalizacionu mrežu opština na Crnogorskom primorju iznosi manje od 60%.

Viši naučni saradnik u "Institutu Igalo" dr Ljubomir Radojičić nedavno je upozorio i da čuveno liječilište i rehabilitacioni centar u Igalu mogu uskoro ostati bez ljekovitog blata i mineralne vode, pošto je sliv rijeke Sutorine zasut smećem, zemljom i kamenom, i još bez kanalizacione mreže pa se sve septičke jame prazne – direktno u njen vodotok. On je napomenuo i da ekskluzivni hotel "Splendid" u Budvi ljekovito blato, koje na svjetskom tržištu košta 40 eura po kilogramu, nabavlja u Španiji.

U svakom slučaju, rizici onečišćenja Jadrana su preveliki pa se postavlja slijedeće pitanje: da li je ovaj rizik prihvatljiv za turizam, za ribarstvo i ribogojstvo, za zdravlje ljudi, za ljepotu življenja i odlaženja na to lijepo more?

A u svijetu više nije problem izgraditi kolektor ili organizovati prikupljanje otpada. Štaviše, na tome se zarađuje.

Čini se da je, ipak, ključni zadatak izgraditi svijest o nužnosti zaštite i očuvanja životne sredine. Bilo bi dobro i korisno da se to razumije i u ekološkoj i turističkoj državi Crnoj Gori i u svim zemljama koje dijele Jadransko more kako bi se uspostavio "mir sa prirodom" i osigurao održivi razvoj.