Predsjednički izbori u Hrvatskoj održat će se između Božića i Nove godine, 27. prosinca, no nitko ne vjeruje da će nasljednik Stjepana Mesića biti izabran ove godine. Svog trećeg predsjednika, otkako je 1991. postala samostalna država, Hrvatska će dobiti u drugom izbornom krugu, 10. siječnja, jer niti jedno ispitivanje javnog mišljenja ne pokazuje da bi ijedan od 12 kandidata mogao proći u prvom.

Kad je u ponedjeljak, 16. studenoga Državno izborno povjerenstvo utvrdilo da je 13 kandidata za predsjednike Republike prikupilo 10.000 potpisa birača (neki i znatno više), što je zakonski minimum za valjanu kandidaturu, izborna je utrka započela. Od kandidature je odmah odustao Veljko Đakula, predstavnik srpske nacionalne manjine, pa je u igri ostalo tuce kandidata, njih 12, koji će sljedećih mjesec dana obilaziti trgove hrvatskih gradova i gradića i uz mnoštvo obećanja dijeliti i jabuke, naranče, kape, upaljače, nogometne lopte… Sve to činit će s ciljem ne bi li se domogli petogodišnjeg predsjedničkog mandata i na zagrebačkom Pantovčaku, ugodnom dijelu glavnog grada utonulom u zelenilo obronaka Sljemena, zamijenili Stjepana Mesića. On je ondje proveo dva puna mandata, 10 godina, nakon što je na izborima 2000. godine zamijenio prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana (koji je umro pred sam kraj 1999.).

Kada bi se izbori za predsjednike Republike održavali ovih dana i kada bi ankete ispitivanja javnog mišljenja bile posve pouzdan nagovještaj onoga što će se dogoditi na izborima, novi hrvatski predsjednik bio bi kandidat socijaldemokrata (SDP), Ivo Josipović. On bi u drugom izbornom krugu pobijedio svog donedavnog stranačkog kolegu Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba i to – tvrde ankete, prilično uvjerljivo s oko 10 posto glasova više.
No, to su ipak samo ankete; do izbora je ostalo više od mjesec dana i mnogo se toga još može promijeniti.

Predsjednički izbori u Hrvatskoj neće biti zanimljivi samo zbog neizvjesnosti rezultata. Oni bi, kad završe, mogli dovesti i do potresa unutar dvaju najjačih stranaka u Hrvatskoj – trenutno vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Socijaldemokratske partije, najjače oporbene stranke. I jednoj i drugoj dogodilo se isto: kad su odredile svoje predsjedničke kandidate – HDZ, Andriju Hebranga, SDP, Ivu Josipovića – neki od aspiranata, nezadovoljni takvim izborom, odlučili su napustiti stranku (ili su u međuvremenu iz nje izbačeni) i sami se, kao nezavisni kandidati, upustiti u predsjedničku utrku.

Iako je SDP proveo demokratske unutarstranačke izbore kako bi došao do svog kandidata (Ivo Josipović uvjerljivo je pobijedio Ljubu Jurčića, koji je na posljednjim parlamentarnim izborima bio kandidat za premijera), zagrebački gradonačelnik Milan Bandić napustio je SDP i odlučio u utrku krenuti samostalno. Postoje veliki izgledi da se upravo njih dvojica sretnu u drugom izbornom krugu. Kako Bandić ima prilično pristaša u SDP-u (naklonjenija mu je, uvjetno rečeno, "desna frakcija" unutar te stranke) lako je moguće da bi Josipovićev poraz, a Bandićeva pobjeda, izazvali prilično potresa unutra te stranke. Neki analitičari misle kako bi takav rasplet (u kojeg, doduše, malo tko vjeruje) mogao ozbiljno uzdrmati sadašnju poziciju predsjednika SDP-a, Zorana Milanovića.

No, ni u HDZ-u stvari ne idu glatko. Ta stranka doduše nije provela unutarstranačke izbore kako bi došla do svog predsjedničkog kandidata već je on izabran na prijedlog bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a, Ive Sanadera. Kandidatura Andrije Hebranga, bivšeg HDZ-ovog ministra obrane (za vrijeme Tuđmana) i zdravstva (u Vladi Ive Sanadera) na konvenciji stranke potvrđena je aklamacijom. Ipak, dvojica HDZ-ovih nezadovoljnika, Nadan Vidošević (predsjednik Hrvatske gospodarske komore) i bivši HDZ-ov ministar znanosti i obrazovanja, Dragan Primorac, odlučili su u utrku krenuti samostalno. Obojicu ih je to stajalo isključenja iz stranke.

Kandidat vladajuće stranke, dr. Andrija Hebrang, predstavnik "tvrdog jezgra", po istraživanjima javnog mišljenja stoji vrlo loše, bez izgleda da uđe u drugi krug. Ankete mu daju od osam do 11 posto glasova (u odnosu na 25 do 27 posto koliko dobiva SDP-ov kandidat Josipović). Više glasova od Hebranga ankete daju HDZ-ovom otpadniku Nadanu Vidoševiću (oko 12 posto glasova), a drugi otpadnik te stranke, Dragan Primorac (koji na sve načine pokušava imitirati američkog predsjednika Baraka Obamu), približio mu se na nešto više od osam posto glasova.

Vesna Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke (HNS), stranke lijevog centra, uz Vesnu Škare Ožbolt, bivšu ministricu pravosuđa u Vladi Ive Sanadera, jedina je žena među kandidatima. Ankete joj predviđaju oko šest posto glasova. U utrci je i Damir Kajin, iz regionalne stranke u Istri – Istarskog demokratskog sabora (IDS). Iako je Kaijn jedan od najžešćih kritičara aktualne vlasti i jedan od najčešćih i najoštrijih govornika u parlamentu, ankete mu daju tek 2,2 posto glasova. Ipak više od Miroslava Tuđmana, starijeg sina prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji se natječe kao nezavisni kandidat.Tuđmanu junioru ankete daju tek 1,2 posto glasova.

Mandat hrvatskog predsjednika traje pet godina i ograničen je na samo još jedan mogući mandat. Aktualni predsjednik Stjepan Mesić upravo završava svoj drugi mandat. Predsjednik Republike nema međutim neke bitne ovlasti. Nakon polupredsjedničkog sustava za vrijeme Franje Tuđmana, Hrvatski je sabor bitno smanjio predsjednikove ovlasti. On je danas, uz to što predstavlja zemlju u svijetu, i zapovjednik oružanih snaga te sukreator vanjske i unutrašnje politike. Njegove stvarne ovlasti su male, pa zato smiješno zvuče obećanja nekih predsjedničkih kandidata kako će, budu li izabrani, izvući zemlju iz gospodarske krize, ili kako će iskorijeniti korupciju i kriminal. No, u kampanji se ionako svašta govori, a kako je tek na početku, Hrvati će se u sljedećih mjesec dana naslušati mnoštva obećanja.