Investicije u energetski sektor u Bosni i Hercegovini jedna su od najvećih razvojnih šansi za državu sa pola miliona nezaposlenih. Prema informacijama iz Ministarstva poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva u Bosni i Hercegovini tek oko 40% ukupnog hidropotencijala je iskorišteno za proizvodnju električne energije.U Bosni i Hercegovini se na godišnjem nivou ukupno proizvede negdje oko 11 750 GWh.

Sa sadašnjim kapacitetima energetska kompanija Elektroprivreda BiH proizvede, samo u Federaciji BiH za 2009 godinu, 6.661 GWh a građani i kompanije u ovom entitetu potroše oko 4095 GWh. Ostatak struje od 2.566 GWh se izvozi. Razlog za viškove energije čak i sa 40% iskorištenih kapaciteta leži u činjenici da industrijska proizvodnja nije dovedena na predratni nivo te da samim tim neki od najvećih potrošača energije i dalje ne rade u punom kapacitetu.

Uzevši u obzir da je hidroenergija čist i obnovljiv izvor energije te da tržište Zapadnog Balkana ali i drugih država ima konstantnu potrebu za novim količinama energije Bosna i Hercegovina, tvrde stručnjaci, svoju razvojnu šansu treba upravo tražiti u ovoj oblasti. Međutim dosadašnji projekti u ovoj oblasti odvijaju se nedopustivo sporo ili su praćeni skandalima i neregularnostima što mahom rezultira policijskim istragama zbog netransparentnosti u procedurama odabira investitora.

Mile Srdanović, stručnjak je za elektroenergetski sektor i nekadašnji uposlenik Ministarstva energije Federacije Bosne i Hercegovine. Za Osservatorio Balcani e Caucaso tvrdi da se investiranje u elektroenergetski sektor u BiH itekako isplati ali da investitori moraju biti jaki i uporni.

„Zamršena politička situacija je, bez svake sumnje, jedna velika prepreka i razlog za odustajanje od ulaganja u BiH, ali sa druge strane to čini i jednu veliku pomoć jer se radi o svojevrsnoj prepreci koja može poslužiti i kao filter za uklanjanje nedorasle konkurencije jer ovdje samo jaki i uporni mogu uspjeti“tvrdi Srdanović.

Investicijski pokušaji

Od 2005 godine u Federaciji BiH na čelo Ministarstva energije dolazi Vahid Hećo, ministar koji je kako tvrdi, pokrenuo proces sa mrtve tačke i ubrzano krenuo u raspisivanje javnog poziva za investitore. Ministar Hećo je tvrdio ali i danas tvrdi da je to za Bosnu i Hercegovinu bio i ostao posao stoljeća. Međutim tzv. posao stoljeća rezultirat će pokretanjem policijske istrage zbog brojnih neregularnosti koje su pratile ovaj proces. Dokumentacija do koje je došao Osservatorio Balcani daje hronološki prikaz prvog međunarodnog pokušaja investiranja u energetski sektor u FBiH te brojna kršenje zakona koji regulišu ovu oblast.

Jedna od najvećih zamjerki ministru Heći je bila da je krenuo u investicije čija vrijednost iznosi milijarde eura bez strategije koja je nužna za pokretanje ovakvog ozbiljnog procesa.

Ministar Hećo je tada za sarajevske medije izjavio da strategija ulaganja postoji u njegovoj glavi te da je samo treba baciti na papir.

Kako god da bilo, u junu 2006 godine ministarstvo objavljuje javni poziv za izgradnju osam hidro i termocentrala na rijekama Bosne i Hercegovine, što je zapravo gotovo pa ukupni potencijal koji trenutno FBiH ima na raspolaganju. Kako stoji u dokumentaciji, kojom se koristila policija tokom istrage, poziv za izgradnju nije bilo ono što je Vlada FBiH naložila Ministarstvu energije nego poziv za pripremu izgradnje što podrazumijeva izradu sve prateće dokumentacije koja je potrebna za pokretanje ovako krupnog projekta. Ministarstvo energije ipak objavljuje javni poziv za izgradnju objekata.

Na javni poziv za izgradnju 8 objekata na rijekama u FBiH svoje interesovanje iskazalo je 37 međunarodnih kompanija među njima i italijanski ENEL. Na desetine paketa obimnog materijala ponuda svjetskih kompanija pristiglo je tog ljeta u Ministarstvo energije.

Hronološki prikaz događaja govori da je sav obimni materijal pregledan u rekordnom roku od 10 dana te da se nakon toga pristupilo selekciji najpovoljnijih ponuda u prvom i drugom krugu.

„ Ja sam tokom policijske istrage bio svjedok u ovom slučaju i direktni sam sudionik događanja, prosto je nemoguće toliku obimnu dokumentaciju na engleskom i njemačkom jeziku pregledati u tako kratkom periodu i odlučiti ovi prolaze ovi ne, ali moje protivljenje nije nailazilo na podršku.“tvrdi Srdanović.

U drugi krug prolazi jedanest kompanija od kojih četiri kompanije bivaju odabrane za strateškog partnera. Obzirom da je kriterij za selekciju bio dosta nejasan i neprecizno definisan, te da je kredibilitet odabranih kompanija bio upitan, cijeli proces u javnosti izaziva ogromno negodovanje.

Parlament Federacije je u oba doma morao potvrditi odluke o odabiru strateških partnera ali zbog sumnji u neregularnost odbija potvrditi ove odluke tako da cijeli porces odabira investitora biva stopiran. Kantonalno Tužilaštvo u Sarajevu izmeđuostalog pokreće istragu protiv ministra Heće i tadašnjeg premijera Federacije Nedžada Brankovića zbog sumnje u neregularnosti oko procedure odabira partnera za izgradnu energetskih objekata.

Pomenuti su se teretili za povredu ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti za što je prema krivičnom zakonu FBiH predviđena kazna od šest mjeseci do osam godina zatvora.

Međutim istraga biva obustavljena. U saopštenju Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu stoji da nakon istrage cijelog procesa utvrđeno je da procedura nije vođena u skaldu sa za zakonskim propisima te da je došlo do formiranja određenih lobija koji su na neprincipielan način pokušali favorizirati određene ponudžaće. Međutim obzirom da je procedura obustavljena od strane Parlamenta FBiH šteta po Federaciju nije učinjena a Tužilaštvo nije moglo utvrditi ni sticanje protivpravne imovinske koristi od strane osumničenih u istrazi.

Na ovaj način barem uslovno rečeno propada prvi pokušaj investiranja u elektroenergetski sektor Federacije. Parlament nalaže ministarstvu izradu strategije, planova i studija izvodljivosti.

U Transparency International Bosne i Hercegovine smatraju da kad god je riječ o velikim investicijskim projektima preferiranje pojedinih ponudžaća i netransparentnost procesa odabira najpovoljnijih ponuda, je gotovo pa uobičajena praksa.

Ivana Korajlić, glasnogovornica TI BiH za Osservatiorio Balcani kaže da svaka vlast, kad su u pitanji tako veliki projekti, želi na neki način sebe ugraditi u njih, odnosno pojedinci iz te vlasti skalpaju poslove direktno, mimo očiju javnosti i mino zakonskih procedura.

Odluku Parlamenta Federacije komentariše kao uslovno ohrabrujuću.

„ Ovakava odluka Parlamenta može biti ohrabrujuća ali cijeli proces traje nedopustivo dugo I vrijeme se gubi, dobro je da je neko reagovao jer u Republici Srpskoj takvih reakcija nema. Naftna industrija je prodata a da niko sa sigurnošću ne zna kome. Niko nije regaovao osim nevladinog sektora koji je zbog te reakcije bio sataniziran od strane vlasti u RS.”

Sa konstatacijom da se dragocijeno vrijeme izgubilo slaže se i Srdanović.

“Ovo “popravljanje” zapravo, nije ništa drugo nego vraćanje na situaciju iz 2006 godine vrijeme dolaska aktuelnog ministra Heće, što jasno govori da je izgubljeno četiri dragocjene godine“smatra Srdanović.

Mogućnosti za ulaganje

Ministarstvo energije FBiH po nalogu Parlamenta i uz pomoć stručnjaka u prošloj godini je uradilo Strateški plan i program razvoja energetskog sektora u FBiH. Prema njihovim planovima u prvim fazama izgradnje uključene su dvije termoelektrane u Kaknju i Banovićima, izgradnju osam hidroelektrana te dvije vjetroelektrane. Izgradnjom ovih objekata godišnja proizvodnja struje u Federaciji BiH bi porasla za oko 7.782 GWh čime bi se više nego uduplali postojeći kapaciteti u količini proizvedene električne energije.

Ova investicija iznosi oko dvije milijarde i sedamsto miliona eura i uposlila bi tokom godina izgradnje čak preko 20 hiljada radnika.

Planovi završetka ovih objekata uglavnom se kreću u rasponu od 2013 do 2020 godine.

Kada se sumiraju rezultati izgradnjom novih objekata Federacije Bosne i Hercegovine bi na godišnjem nivou porozvodila samo od novoizgrađenih objekata energiju čija trenutna tržišna vrijednost iznosi,ako se uzme prosječna cijena od 1KWh od 0.10 euro, oko 800 miliona eura.

Međutim sa ovakvim potencijalom smatraju stručnjaci mora se biti jako oprezno prilikom odabira domaćih ili stranih partnera. Greške iz prošlosti se ne smiju ponavljati. Prema mišljenju Srdanovića model koncesije koji je precizno zakonski regulisan bi trebao biti jedan od najpoželjnijih modela investiranja. Svi ostali modeli tipa tzv.“strateškog partnerstva” nisu dovoljno ili uopšte zakonski definisani i kao takvi ostavljaju prostora za manipulacije što je bio slučaj sa prvim pokušajem investiranja u elektroenergetski sektor.

Ministar energije Vahid Hećo kaže da zbog obaveza nema vremena da razgovara na ovu temu. Nedavno je za na skupu pod nazivom Energetski forum održanom u Sarajevu izjavio da će uskoro biti objavljen novi javni poziv za investitore te da je siguran kako će dobiti dovoljan broj ponuda. On se na sličnom forumu održanom u martu ove godine u Beču izvinio kompanijama koje su bile odabrane za tzv. strateške partnere u izgradnji elektroenergetskih objekata bez obzira na to što je Tužilaštvo utvrdilo da je došlo do povreda procedura u prvom pokušaju izgradnje objekata koji su predstavljeni javnosti u BiH kao nada za cijelu zemlju.