U posljednjem izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine na putu ka Evropskoj Uniji, iz Evropske komisije nije poslata ohrabrujuća poruka bosanskohercegovačkim vlastima. Evropska komisija godišnje šalje izvještaje o napretku u kojim upozorava vlasti u BiH ali i građane na sve nedostatke i manjkavosti u izvršavanju obaveza koje proizilaze iz integracijskog procesa BiH prema Evropskoj Uniji.

 

Jedan od najlošije ocijenjenih segmenata svakako je i segment politike borbe protiv korupcije. U pomenutom izvještaju stoji da je BiH i dalje postigla mali napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

 

„Potrebni su značajni daljnji napori u ovoj oblasti. Provedba dijela Strategije za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije 2006-2009, koji se odnosi na korupciju, pokazala je veoma ograničene rezultate. Nedostatna provedba pravnog okvira i problemi u koordinaciji između entiteta predstavljaju problem.“ stoji u izvještaju.

 

Sa druge strane građani i dalje percipiraju korupciju kao jedan od najvećih problema sa kojim se susreće bosanskohercegovačko društvo i za razliku od drugih država u regiji BiH, kako odmiče u integracijskom procesu prema EU, ne bilježi pad u indexu percepcije korupcije, nego zapravo konstantan rast.

 

Primjera radi istočni susjed Srbija je 2000 godine zauzela pretposljednje 89. mjesto na globalnoj listi indexa korupcije Transparency International, lošija je još samo bila Nigerija koja je te godine zauzela 90. mjesto.

 

Međutim u godinama koje slijede Srbija pravi značajan napredak. Vlasti Srbije formiraju niz institucija koje imaju prevashodno zadatak da rade na suzbijanju korupcije u društvu te 2002 godinu i zvanično proglašavaju godinom borbe protiv ovog fenomena. U 2009. godini Srbija zauzima 83. mjesto na globalnoj listi indexa percepcije krupcije.

 

Za razliku od Srbije, Bosna i Hercegovina sa druge strane konstantno bilježi rast na pomenutoj listi i od početne pozicije 70og mjesta u 2003 godini danas BiH zauzima 99. mjesto,lošije od Srbije, a zajedno sa državama kao što su Zambija i Madagaskar.

 

Prema mišljenju Johna Hollanda urednika i novinara regionalnog projekta, kojeg finansira UN, a koji se bavi izvještavanjem o slučajevima korupcije i organizovanog kriminala u istočnoj Evropi (OCCRP) ovakvi rezultati korespondiraju stvarnom stanju na terenu.

 

On za Osservatorio Balcani e Caucaso tvrdi da i u Srbiji ali i u BiH postoji još dosta posla da se uradi kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala te da se niti jedna od ovih država ne može pretjerano pohvaliti značajnim pomakom u ovoj oblasti. Međutim evidentno je, smatra Holland, da Srbija kroz formiranje različitih institucija ipak ulaže više napora u ovoj oblasti.

 

“Srbija čini više napora u ovom procesu formirajući Vijeće za borbu protiv korupcije kojem se građani mogu anonimno obratiti i prijaviti slučajeve korpcije. Vijeće je dužno istražiti svaki pojedinačni slučaj i obavijestiti nadležne i javnost o njegovom izhodu, takvo tijelo osim nekih nevladnih organizacija i policiskih tijela ne postoji u BiH.“

 

U Srbiji je također nedavno pokrenut od strane novinara i pravnika web portal, preko kojeg građani putem e-maila mogu prijaviti slučajeve korupcije uz garanciju anonimnosti. U prvom mjesecu postojanja ovog portala zaprimljeno je oko 300 pritužbi i prijava slučajeva korupcije.

 

Holland dalje smatra da Bosna i Hercegovina ali i Srbija ako žele napraviti ozbiljnije pomake u probi protiv korupcije moraju početi procesuirati osumničene za ova djela koji su trenutno visokopozicionirani politički zvaničnici.

 

„Slučajeve procesuiranja visokopozicioniranih službenika još uvijek ne vidimo dovoljno na sudovima u regionu, također ako takvi slučajevi i postoje njihov izhod često ne ide u prilog borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Na ovakav način se građanima šalje poruka da zakon ipak ne vrijedi za sve isto.“

 

Iz nadležnih tužilaštava, u istupima u javnosti, oštro negiraju ovakve tvrdnje navodeći da je zakon isti za sve te da se bez dokaza i samo na osnovu javnog mišljenja je ne može suditi i presuđivati. Ipak činjenica je, da kad je u pitanju procesuiranje visokopozicioniranih vladinih službenika u Bosni i Hercegovini, rijetke su osuđujuće presude.

 

Veliki broj rukovodioca najvećih političkih partija kako opozicionih tako i pozicionih u Bosni i Hercegovini našao se na optiženičkoj klupi tokom jednog od svojih mandata. Dragan Čović, lider Hrvatske demokratske stranke čak dva puta, Milorad Dodik lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata također, Mlade Ivanić nekadašnji ministar vanjskih poslova i lider Partije demokratskog progresa, Nedžad Branković nekadašnji premijer Federacije BiH i ostali. Međutim većina presuda u konačnici su bile oslobađajuće jer tužilaštvo nije moglo dokazati djela za koje se osumnjičeni terete.

 

Iz Transparency Internationala Bosne i Hercegovine smatraju da Bosna i Hercegovina u odnosu na zemlje u regionu ipak nazaduje kad je u pitanju borba protiv korupcije.

 

Ivana Korajlić, glasnogovornica TI za Osservatorio Balcani e Caucaso tvrdi da je Transparency u svojim istraživanjima došao do poražavajućih rezultata kada je u pitanju procesuiranje slučajeva korupcije na sudovima u BiH.

 

„Broj krivičnih dijela korupcije koji se procesuiraju na sudovima i tužilaštvima poražavajuće je mali i uglavnom se radi o slučajevima sitne tzv.administrativne korupcije dok većih slučajeva korupcije nema. Postoji objašnjenje u kojem su tužilaštva i sudovi ipak izloženi političkim pritiscima iz razloga što se rad tih organa finansira iz budžeta a samim tim politika i političari imaju direktan uticaj na rad sudskih organa.“

 

U regionu se smatra Korajlić ipak dešavaju pomaci, u Srbiji i Hrvatskoj hapse se i procesuiraju visokopozicionirani političari te je taj trend posebno izražen u posljednje vrijeme, što ipak nije slučaj sa BiH.

 

Cijela ova situacija utiče na percipiranje korupcije u društvu od strane građana.

 

„Građani vide da su političari osumničeni za krivična djela, vide da im se ponekad i sudi ali niko od njih nikada ne završava u zatvoru“, smatra Korajlić.