Jer, u narednih, kako analitičari ističu, sedam paklenih mjeseci, njegov kabinet treba da odradi ono što ranije vlade nisu učinile u prethodnih 20 godina kako bi Crna Gora krajem ove godine dobila datum za početak pristupnih pregovora sa EU. Do kraja jula, naime, biće gotov izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, nakon kojeg će Savjet ministara Unije odlučiti da li će ta zemlja ući u novu fazu evropskih integracija.

Visoki funkcioner vladajuće Socijaldemokratske partije Raško Konjević kaže da je stoga potrebna mobilizacija cjelokupnog društva kako bi se taj veliki cilj ostvario. “Taj nam je rok definisan. Nemamo popravni. Ili, taj popravni može biti, ali je pitanje kada, na koji način i pod kojim uslovima.”

I predsjednik Nacionalnog savjeta za evropske integracije Nebojša Medojević kaže da je vremena za djelovanje veoma malo. “U Briselu nam je nedvosmisleno rečeno da već na proljeće moramo napraviti vidljive rezultate, što znači hapsiti kriminalce i visokorangirane političare koji su korumpirani. To je ono što nas čeka. Da li postoji politička volja ili da li će novi premijer Lukšić biti taj koji će konačno uspjeti da naredi jednu takvu akciju i da li će na raspolaganju imati dovoljno, tako da kažem poslušnih kadrova u policiji i tužilaštvu da sprovede takvu akciju, ostaje da se vidi. Sigurno je da se radi o suočavanju Crne Gore sa onim što nije uradila od 1989. godine. Sada već imamo vrlo jasan pritisak EU koji će biti sve veći. Šanse postoje, ali takođe i veliki otpori”, ističe Medojević i dodaje da odgovor na pitanje da li je Crna Gora spremna da ispuni sedam zahtjeva EU ustvari je odgovor koliko je Igor Lukšić, kao novi premijer, spreman da bude Jadranka Kosor u Crnoj Gori.

Premijer Lukšić, koji je dugo bio ministar finansija u crnogorskoj vladi, priznaje da su veliki izazovi i problemi pred tom zemljom, posebno u sferi ekonomije, ali smatra da Crnoj Gori ne prijeti “sanaderizacija”. “Slažem se da je sedam uslova koje je pred nas postavila EK važan zadatak ove vlade. Ali, to nije jedini zadatak. I mislim da nije uspjeh ove vlade da nas u Briselu ocjene sjajnim, uspješnim, da smo sve obaveze ispunili, a da naši građani ne budu zadovoljni načinom na koji ova vlada radi”, kazao je Lukšić.

Izazovi su, dakle, veliki, ali su ulozi još veći. Ukoliko Crna Gora u ovoj godini ne dobije datum pristupnih pregovora, to će nesumnjivo značiti neuspjeh Lukšićeve vlade. Lider najveće opozicione Socijalističke narodne partije Srđan Milić kaže: “Ovo je ustvari test ozbiljnosti vlade Igora Lukšića”.

A ona, prije svega, to treba da iskaže na polju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Čini se da je ona otpočela nekoliko dana prije nego što je novi predsjednik vlade preuzeo dužnost. Naime, krajem decembra u spektakularnoj akciji policije u Budvi uhapšeno je desetak osoba, među kojima su se nalazili i gradonačelnik “prijestonice crnogorskog turizma” Rajko Kuljača i njegov zamjenik Dragan Marović, inače brat Svetozara Marovića, dosadašnjeg vicepremijera i potpredsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista. Svi se oni optužuju za organizovani kriminal i nesavjesno vršenje službene dužnosti. Kako je stariji Marović već 20 godina suvereni gospodar u Budvi, odmah je ocijenio da je zapravo on politička meta te akcije. Stoga su odnosi Marovića i Đukanovića, dvije najjače političke ličnosti u Crnoj Gori u posljednje dvije decenije, nepopravljivo narušeni i niko više u Crnoj Gori ne zna šta donose naredni dani i mjeseci.                               

Ovim potezom Đukanović je, bar za sada, potvrdio primat u stranci, u kojoj je Marović, uz podršku predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, pripremao teren da na kongresu DPS-a, koji će se održati u maju, preuzme ključnu ulogu. Sada je Marović neutralizovan, a treba da strijepi da se i on može naći na spisku optuženih za “slučaj Zavala”, (nelegalna gradnja na jednom rtu u Budvi u saradnji sa ruskim tajkunom Sergejom Polonskim) u kojem je, kako tvrde u Mreži za afirmaciji nevladinog sektora, i on učestvovao. Ta najuticajnija nevladina organizacija u Crnoj Gori saopštila je da će bez pokretanja sudskog procesa protiv Marovića i dosadašnjeg ministra urbanizma Branimira Gvozdenovića sve biti farsa.

Istovremeno i Đukanović ima razloga da strijepi, jer sada više ne uživa diplomatski imunitet. Kako procjenjuju analitičari, od tužioca u Bariju Đuzepe Šelsija zavisi da li će se protiv dosadašnjeg crnogorskog premijera pokrenuti novi proces zbog “mafijaškog udruživanja i šverca cigareta” iz Crne Gore u Italiju od 1994. do 2002. godine, koji je 2008. godine obustavljen jer je Đukanović bio na funkciji predsjednika crnogorske vlade. Njegov advokat Enriko Tućilo rekao je, međutim, da se to desilo zbog nedostatka čvrstih dokaza protiv Đukanovića.

Dakle, kraj 2010. i početak 2011. konačno su unijeli toliko potrebnu dinamiku zapuštenom crnogorskom društvu. Sa novim premijerom i novom energijom, uz podršku Brisela, ta bi “lijepa zemlja, a velika priča” mogla brzo izaći iz “evropske čekaonice zaborava”.