"HDZ, lopovi, Hrvatsku ste pokrali" i "Jaco, odlazi", povici su koji već danima odjekuju ulicama i trgovima Zagreba, glavnog grada Hrvatske, gdje tisuće, uglavnom mladih demonstranata koji su se organizirali putem Facebooka, sve energičnije traži odlazak s vlasti premijerke Jadranke Kosor i njezine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Iz Zagreba, ulični su se prosvjedi, s manjim brojem sudionika, prelili i u druge Hrvatske gradove – Split, Rijeku, Osijek… Okupljanja ne jenjavaju, naprotiv, prosvjednika je sve više. Osim onog prošle subote u Zagrebu, koji je bio nasilan i u kojem je bilo ozlijeđenih i među policijom i među demonstrantima, kada su prosvjednici željeli doći na Trg Svetog Marka, na kojem su zgrade Vlade i Hrvatskog sabora i gdje je zakonom zabranjeno okupljanje, nekih većih izgreda nije bilo. Doduše, paljene su zastave vladajućeg HDZ-a, ali i zastava najjače opozicione stranke, Socijaldemokratske partije (SDP), ali i zastava Europske Unije.

Analitičari se slažu da tjedan dana uličnih protesta u Zagrebu pokazuje priličnu dezorijentiranost demonstranata. Na glavnom zagrebačkom trgu, prošle su subote odvojeno demonstrirali ratni veterani, njih oko desetak tisuća. Tražili su da se zaustavi ono što su nazvali "progonom hrvatskih branitelja" i "očuvanjem digniteta Domovinskog rata". Izravni povod njihova skupa bilo je hapšenje vukovarskog branitelja Tihomira Purde, koji se temeljem srbijanske tjeralice, zbog sumnje u ratni zločin, nalazio u ekstradicijskom zatvoru u Bosni i Hercegovini. Purda je u međuvremenu oslobođen jer je Srbija odustala od kaznenog progona.

Skup ratnih veterana optuživao je Vladu za izdaju nacionalnih interesa i usprotivio se suradnji i normalizaciji odnosa sa Srbijom. Veterani su tražili i ukidanje zakona o aboliciji kojim su bili amnestirani hrvatski Srbi zbog oružane pobune. No, čuli su se i protesti protiv ulaska zemlje u Europsku Uniju.

Druga je skupina, pak, ona koja se okupila putem Facebooka, tražila odlazak vlasti zbog pljačke i korupcije, armije nezaposlenih od 335 tisuća ljudi, teških ekonomskih prilika i dramatičnog pada životnog standarda. No i oni su palili zastavu Europske Unije, ali i onu glavne opozicione partije, SDP-a. To govori kako su protesti, u sadašnjoj fazi, još prilično neartikulirani i kako prosvjednici nisu potpuno jasni u svojim zahtjevima. Ali, to ne znači da će tako i ostati.

Premijerka Kosor za sada ignorira prosvjede, na pitanja novinara o tome ne želi odgovarati, a nije se obazirala ni na pozive opozicije da se pojavi u parlamentu i objasni što se događa u zemlji. Njena je strategija, očito, procjena da ulični prosvjedni još uvijek nisu dovoljno masivni da bi mogli uzdrmati vlast i natjerati ju na ostavku. Ona se nada, smatraju pojedini analitičari, kako će bunt splasnuti, te da će njena Vlada izdržati do kraja svog mandata. Izbori u Hrvatskoj trebali bi biti do konca godine, no po zakonu, sadašnja bi Vlada mogla ostati sve do ožujka 2012., dakle još cijelu godinu. Prosvjednici to ne žele i traže da Vlada odmah ode. U srijedu navečer, po drugi put u tjedan dana, premijerki Kosor, pod prozorima zgrade u kojoj živi, to su uporno izvikivali.

Upravo te srijede, 2. ožujka, prosvjednici su dobili potporu dvojice članova parlamenta, koji su im se priključili na zagrebačkim ulicama. Zajedno s oko pet tisuća mladih ljudi, prosvjedovali su i zastupnici Dragutin Lesar, šef nedavno osnovane Laburističke partije i Damir Kajin, član Istarskog demokratskog sabora (IDS). Oni su za sada jedina dvojica parlamentaraca koji su stali uz prosvjednike, što je dalo novu dimenziju pobune, koja bi tako mogla jasnije artikulirati svoje političke ciljeve.

Problem je, međutim, što opozicija do sada nije izašla s jasnim, ultimativnim zahtjevom za prijevremenim izborima. Doduše, učinila je to stidljivo, ostavljajući dojam kako joj se ni ne preuzima vlast. Svjesna prilika u zemlji i bolnih rezova koje će morati povući dođe li na vlast, kao da joj više odgovara sadašnji položaj.

Za Hrvatsku bi, smatra većina političkih analitičara, u ovome trenutku najbolje bilo raspisivanje prijevremenih izbora, jer sadašnja vlast ne samo što je svoju sedmogodišnju vladavinu obilježila neviđenom korupcijom i kriminalom, već nema nikakvu viziju kako zemlju izvući iz duboke krize. Iako je premijerka Kosor, kad je prije godinu i pol dana naslijedila Ivu Sanadera, nakon njegove iznenadne ostavke, stvorila prilike u kojima više nije bilo nedodirljivih pred zakonom (od suđenja za pljačku države Sanadera je privremeno spasio bijeg u Austriju, gdje je u ekstradicijskom zatvoru već dva i pol mjeseca), ona nije uspjela zaustaviti rapidno pogoršanje ekonomskih prilika, u kojima država, da bi koliko-toliko mogla funkcionirati, jedini izlaz vidi u daljnjem inozemnom zaduživanju. A vanjski dug već je sada zastrašujući i iznosi oko 44 milijarde eura.

Ni dok nije bila ovako uzdrmana, Vlada premijerke Kosor nije bila spremna povući bolne poteze bez kojih je nemoguće izaći iz krize. Sada, kad je krenuo val uličnih prosvjeda, to tek nije u stanju.