Crnogorska vlada je prošle sedmice donijela Odluku o izradi detaljnog urbanističkog plana za koridor kojim će se termoelektrana u Pljevljima povezati optičkim kablom sa Crnogorskim primorjem, a odatle sa Italijom. “Realizacijom ovog projekta Crna Gora će se trajno pozicionirati kao važno elektroenergetsko čvorište u regionu, a Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) i drugi potencijalni proizvođači u Crnoj Gori dobiće šansu za bolju valorizaciju svojih proizvodnih kapaciteta”, saopšteno je iz kabineta premijera Igora Lukšića.

Iako crnogorski zvaničnici tvrde da je ovaj projekat izuzetno značajan za tu zemlju i da uvažava ekološke principe, predstavnici civilnog sektora upozoravaju da nije baš sve onako kako saopštavaju iz vlade. Jer, tek nakon preporuke Evropskog parlamenta i presude Upravnog suda Crne Gore da svi podaci o podmorskom kablu budu dostupni javnosti, Lukšićev kabinet je objavio samo – dijelove ugovore. Ostalo je poslovna tajna, kazali su zvaničnici u Podgorici navodeći da je italijanska kompanija Terna, koja je finansijer ovog posla, zabranila da se objave svi detalji ugovora.

Terna će za postavljanje optičkog kabla od Pljevalja do Italije izdvojiti 750 miliona, a crnogorski Prenos (CGES – preduzeće u većinskom državnom vlasništvu za distribuciju struje do potrošača) će za izgradnju postrojenja i dalekovoda platiti sto miliona eura. Interesantno je, inače, da je Terna suvlasnik CGES sa 22 odsto akcija do kojih je došla kroz dokapitalizaciju tog preduzeća – bez tendera. Akcije je platila 30 miliona eura da bi dobila posao postavljanja kabla koji su početkom 2009. godine dogovorili italijanski premijer Silvio Berluskoni i tadašnji predsjednik vlade Crne Gore Milo Đukanović.

U čitav ovaj posao, koji je u paketu zahvatio i dokapitalizaciju EPCG, italijanske kompanije predvođene sa A2A uložile su oko 440 miliona eura. Većina novca od ove transakcije otišla je Prvoj banci, koja je tada bila pred bankrotom, a u kojoj je većinski vlasnik porodica Đukanović.

Ali, i nakon što se krajem prošle godine Đukanović formalno povukao sa mjesta premijera, nova vlada je sve učinila da realizuje njegove dogovore. U tom naumu prvo joj se ispriječio koalicioni partner Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića, koja je stavila veto na prodaju većinskog paketa akcija EPCG Italijanima. Opozicioni “Pokret za promjene” (PzP) pokrenuo je krivične prijave protiv svih osoba koje su bile uključene u taj projekat, uključujući i italijanskog premijera. “Ukoliko bi se energetski potencijal Crne Gore, vrijedan pet milijardi eura predao Italijanima, to bi bila treća okupacija Crne Gore od strane Italije”, kazao je potpredsjednik PzP Branko Radulović.

Sličan je stav predstavnika nevladinih organizacija i eksperata koji vladu optužuju za netransparentnost i tajne dogovore sa italijanskim partnerima od kojih građani Crne Gore, kako navode, nemaju nikakve koristi. Zamjenik direktora najuticajnije NVO u Crnoj Gori, podgoričke Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) , Dejan Milovac, kaže da ono malo podataka koji su dospjeli u javnost govore da crnogorska vlada ne zna šta radi u ovoj sapunici. “Ako vlada čvrsto ostane pri ovim projektima to nas dovodi do sasvim izvjesne budućnosti Crne Gore kao resursne baze čija će se teritorija koristiti ne samo za proizvodnju jeftine energije, već i za njen transport. Zauzvrat dobijaćemo mrvice kolača i pitati se čija je zapravo naša struja”, smatra on.

Od ovog posla CGES će dobijati oko deset miliona eura godišnje, a u vladi Crne Gore navode da će takođe biti poboljšano snadbijevanje energijom. No, iz “Foruma 2010” su upozorili da Crna Gora i sada uvozi trećinu potrebne energije, a da će ukoliko se kabl postavi većina struje ići u Italiju, jer je cijena električne energije u toj zemlji skuplja nego u Crnoj Gori.

Ono na što posebno ukazuju u civilnom sektoru jeste činjenica da će kabl od Termoelektrane u Pljevljima do mora prelaziti preko zaštićenog područja, odnosno preko teritorije dva nacionalna parka, Durmitor i Lovćen. Iz “Green home” su upozorili da Lukšićeva vlada pod izgovorom “maksimiziranja ekonomske koristi od projekta za budućeg investitora za gradnju četiri velike hidroelektrane na rijeci Morači”, polako  priprema teren da vode iz rijeke Tare prevede u Moraču. Podsjetimo se da je skupština Crne Gore krajem 2004. godine usvojila Deklaraciju o zaštiti Tare, kojom je stavljen moratorijum na korišćenje voda te rijeke, poznate i kao “suza Evrope”, za proizvodnju električne energije.

U svakom slučaju, vrijeme je dobilo ubrzanje. Italijanska strana insistira da se dogovori poštuju, a  crnogorskoj vladi, koja se nalazi pred sve većim ekonomskim problemima, takođe treba jedna veća investicija. Ona je najavila da će 30. septembra biti zatvoren tender za izgradnju hidroelektrana na Morači. Upravo tih dana Crna Gora će proslaviti 20 godina od proglašenja za prvu ekološku državu na svijetu.