Scena je ličila na prizor iz Formanovog filma  "Let iznad kukavičjeg gnijezda": ženu su doveli na odjel psihijatrije, vezali je i kljukali lijekovima. Prije toga nikad se nije liječila na psihijatriji, nije kažnjavana, ni prekršajno, ni krivično, nije bila nasilna. Sudbina žene koja je 24 dana prisilno hospitalizirana na Klinici za psihijatriju u Osijeku, a potom u najpoznatijoj hrvatskoj psihijatrijskoj bolnici Vrapče, kraj Zagreba, šokirala je javnost, zaokupila pažnju medija i alarmirala udruge za zaštitu ljudskih prava.

Razlog zbog kojeg je Zdenka Kvesić, supruga utjecajnog županijskog suca u Osijeku, završila vezana na psihijatriji, upravo je nevjerojatan: isprovocirana ponašanjem 21-godišnjeg sina, pljusnula ga je otvorenim dlanom. Sin je nazvao policiju, ova je ženu privela u postaju, potom na prekršajni sud, da bi sutkinja, nakon razgovora s njenim suprugom, nenasilnu ženu poslala na prisilnu hospitalizaciju. Psihijatar koji je potom obavio vještačenje proglasio ju je opasnom po sebe i okolinu, što je Županijskom sudu u Osijeku, na kojem radi njen suprug, bilo dovoljno da Zdenki Kvesić produži prisilno zadržavanje u bolnici.

No, odvjetnica nesretne žene zamolila je dvoje uglednih zagrebačkih liječnika za stručno mišljenje. Njihov je nalaz bio posve drugačiji: osporili su dijagnozu i oboje bili čvrsti u stavu da ne postoje razlozi za prisilno liječenje. Njihov stav, međutim, nesretnu ženu nije mogao izbaviti s psihijatrijskog odjela.

Dan nakon što je priča dospjela u medije ženu su, u znak odmazde, posve izolirali od vanjskoga svijeta: uzeli su joj mobitel, zabranili posjete, čak i kontakt s odvjetnicom. A kad su se novinari i dalje raspitivali što se događa sa sučevom suprugom, tajno su je prebacili u Vrapče, na odjel za najteže duševne bolesnike. Puštena je tek nakon 24 dana, zahvaljujući pritisku javnosti.

Kad je postalo očito da se žena našla u sudsko-medicinskim raljama, priča se, s novinskih stupaca, preselila na nacionalnu televiziju. Postala je tema dana, izazvala brojne reakcije i vrlo ozbiljno pitanje: zloupotrebljava li se psihijatrija i je li moguće da se u 21. stoljeću, u zemlji koja je netom postala članica EU, kao u najcrnjim diktaturama, nepodobne osobe zatvaraju u umobolnice.

Prema priznanju Vlade Jukića, predsjednika Hrvatskoga psihijatrijskog društva i ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče, od 1969. do 1987. godine, samo u psihijatrijskoj ustanovi Vrapče, zbog političkih je razloga bilo prisilno liječeno 49 osoba i to u čak 120 navrata. Jukić je to rekao u povodu velike afere koja je izbila nakon prisilne hospitalizacije supruge moćnog osječkog suca. Ustvrdio je međutim da kao osoba koja ima "dobar uvid u stanje funkcioniranja hrvatske psihijatrije" jamči da u Hrvatskoj danas "nema prisilnih hospitalizacija koje bi imale bilo kakvu političku ili izvanpsihijatrijsku konotaciju".

No, je li to baš tako?

Samo nekoliko dana prije slučaja prisilnog hospitaliziranja supruge osječkog suca, u Zagrebu je, na sličan način, na psihijatriji prisilno završio umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, Branko Kakarić. On je najavio da će pred sjedištem Europske komisije u Bruxellesu započeti štrajk glađu kako bi upozorio institucije EU da pravosuđe u Hrvatskoj godinama štiti organizirani kriminal. Obavijest o najavljenom štrajku poslao je na brojene adrese, pa je – s obzirom da je tvrdio kako posjeduje dokaze o kriminalu jednog bivšeg i jednog sadašnjeg ministra – bio pozvan u Državno odvjetništvo da ih predoči. No, čim je izašao iz ureda državnog odvjetnika, dočekala ga je policija i prisilno odvela na liječenje. Pušten je nakon nekoliko dana zbog pritiska javnosti, kad je priča došla u medije. Pukovnikova supruga tvrdila je da čovjek nikada nije bolovao ni od kakve duševne bolesti.

U lipnju 2009. Dragutin Pocrnić upozorio je javnost na lanac maloljetničke prostitucije u Domu za odgoj djece i mladeži u Osijeku u kojoj se, u to vrijeme, nalazio i njegov sin. Kad je najavio da će novinarima reći imena političara i poduzetnika koji su koristili seksualne usluge maloljetnica, uhićen je i odveden sucu za prekršaje. Mada je imao urednu dozvolu za posjetu sinu, određeno mu je 15 dana zatvora, jer je u Domu posjetio sina, za što, po ocijeni suda, nije imao pravo.

U Osječkom zatvoru ga je posjetio psihijatar i s vrata mu rekao da je jako bolestan, opasan po sebe i okolinu, ta da mora na liječenje. Hitro je prebačen u zatvorsku bolnicu u Zagrebu, na Odjel psihijatrije, u zaključanu sobu, među ubojice i teške ovisnike o drogi. Tek nakon razgovora s upraviteljicom Zatvorske bolnice, prebačen je na Odjel kirurgije, u sobu koja je služila kao "depandansa" psihijatrije za lakše slučajeve. Ondje je, bez dijagnoze i terapije, ostao pet mjeseci i 11 dana, da bi 27. studenoga 2009. bio pušten.

Najpoznatiji slučaj nasilnog odvođenje neke osobe na psihijatrijsko liječenje zbio se 2008. kada je Mirjana Pukanić, supruga poznatog novinara Ive Pukanića (nekoliko mjeseci kasnije poginuo je od bombe podmetnute po njegov automobil) na dramatičan način, pred tv-kamerama, izvučena iz svoga doma i odvezena u bolnicu.

Danas vladajuća Socijaldemokratska partija (SDP) koja je u to vrijeme bila u opoziciji, tražila je tim povodom da se u Hrvatskom saboru otvori rasprava radi utvrđivanja kršenja zakona i mogućih propusta državnih institucija u slučaju prisilnih hospitalizacija. Javnost o tome nikada nije dobila odgovor.

Tvrdnje dr. Jukića kako je u Hrvatskoj od 1969. do 1987. godine bilo 49 slučajeva zloupotrebe psihijatrije, a od tada do danas ni jedne, slučaj supruge osječkog suca i njemu slični, to ozbiljno dovode u pitanje.