Još od svojih poslijeratnih godina, Bosna i Hercegovina (BiH) se bori sa nestabilnošću ekonomije, sistemskom korupcijom, a u zadnje vrijeme je i opsjednuta obimnim stranim ulaganjima koja donose više brige nego što iznosi neto nacionalno bogatstvo.

U periodu od 2011. godine, nagli ekonomski uspon u BiH (povećanje od 3,2% BDP-a tokom 2015. godine, prema podacima Svjetske banke ) obilježen je masovnom kupovinom nekretnina od strane inostranih državljana, uz ulaganja u poslovne građevinske poduhvate koji se odvijaju istovremeno uz rastuću prisutnost bogatih ili dobrostojećih bliskoistočnjaka, Turaka i drugih stranaca, većinom u glavnom gradu Sarajevu, njegovoj okolini te u centralnoj Bosni.

Umjesto jačanja ekonomskog rasta, međutim, poduhvatima stranih tajkuna u BiH igra se duž linije ambicija političkih stranaka u BiH, njihovih vodećih oligarha i lokalnih notara, koji pokazuju da im je privatna dobit preča i više na umu nego javna služba.

Prekomjerno velikim i neefikasnim državnim birokratskim sistemom, zbog koga se zaostaje sa efikasnim reformama, samo se pothranjuje oportunizam lokalnih političara od stranih ulaganja.

U gruntovnicama za nekretnine koje se prenose na strane državljane u BiH često nedostaje propisna dokumentacija i one ne predstavljaju zakonski adekvatne transakcije. U konačnici, samo pojedinci, a ne država niti građani BiH, ostvaruju korist od procvata ulaganja koja se pretvaraju u korupcijsku praksu, a koja prijete da zemlju gurnu u još dublje ekonomsko blato.

Ulaganja po svaku cijenu

Bogati građani iz Turske, Saudijske Arabije i s Bliskog Istoka kupuju nekretnine u BiH alarmantnom brzinom. Oni dolaze kao investitori ili turisti na duže vrijeme, u potrazi za bijegom od suhih zaljevskih ljeta, kako oni kažu, ali na kraju kupuju nekretnine i ulažu u poduzeća koja se na kraju pretvaraju u pokrivku za nove kupovine zemljišta i nekretnina. 

Do sada su strana ulaganja u BiH, posebno ona s Bliskog Istoka i iz Turske, bila fokusirana na najkvalitetnije nekretnine u i oko glavnog grada Sarajeva, gdje je jedan broj značajnih građevina, poput Hotela Bristol, renovirano novcem od arapskih investitora. Sarajevo City Center – u kome su smješteni hotel sa pet zvjezdica, privredni i uredski prostori, šoping-centar sa zabavnim kompleksom, i slično – izgradio je saudijski trgovački koncern Al-Šiddi.

Načelnici triju sarajevskih općina Trnovo, Hadžići i Ilidža, sve zvaničnici bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA), imaju oduševljene komentare povodom potencijala za strana ulaganja.

“Naša ulaganja u cjelokupan projekat neće iznositi 10, nego 30 posto dobiti. […] Mi računamo da će se u Trnovu ostvariti prihod od 500 do 600 miliona eura u periodu od deset godina; a da ne spominjemo potencijal za otvaranje radnih mjesta," kaže načelnik Ibro Berilo povodom izgradnje turističkog grada Buroj Ozone u Trnovu, na udaljenosti od 20 km od Sarajeva. Svečano polaganje kamena-temeljca za taj kompleks održano je u septembru ove godine, uz prisustvo pojedinih javnih ličnosti .

Kompanija Buroj iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ulaže 2,3 milijardi eura (a kako kažu iz te kompanije, to je do sada njihovo najveće strano ulaganje u jedinstvenoj tranši u jugoistočnoj Evropi), a Berilo je posrednik za kupovine koje vrši ta kompanija. U tom obećavajućem turističkom gradu trebalo bi biti na hiljade stambenih jedinica, nekoliko hotela i šoping-centara koji bi se prostirali na najboljim lokacijama na planinama Igman i Bjelašnica.

U općini Hadžići, Kuvajćani su u oktobru 2015. godine otvorili jedno luksuzno odmaralište čija se vrijednost procjenjuje na više od 200 miliona eura. Planirano je da u sklopu tog odmarališta budu otvoreni i zatvoreni bazeni, sportski tereni, vještačko jezero i hotel.

Gradonačelnik općine Ilidža Senaid Memić također podržava izgradnju objekata od strane arapskih tajkuna. On investitore nagrađuje popustom na kupovinu infrastrukture, iznajmljuje državno zemljište graditeljima objekata za minimalnu naknadu i učestvuje u prodaji obližnjeg zemljišta za izgradnju novih objekata.

Selo Pazarić u blizini Sarajeva sada predstavlja luksuznu lokaciju. Za male seoske kuće koje su investitori iz Dubaija pretvorili u vile plaćene su vrlo visoke cijene. Dobro plaćeni ljudi od povjerenja odgovorni za te kupovine osigurali su tiho i mirno sklapanje tih poslova.

Najnoviji slučaj prodaje parcela u blizini spomenika prirode na Vrelu Bosne u općini Ilidža doveo je do općeg javnog protesta i dobio internetsku hešteg oznaku “NeDamoVreloBosne”.

Tri katastarske parcele, zaštićene od strane Svjetske komisije za zaštićene oblasti, početkom augusta prodane su kompaniji Kuwaiti Investment po cijeni (od 38 eura po kvadratnom metru, prema izvještaju Al Jazeere Balkans ) koju mnogi smatraju preniskom.

Javna osuda je došla zbog činjenice da se prodane parcele nalaze u blizini vodozaštitne zone i zbog male prodajne cijene po kvadratnom metru. Zvaničnici SDP-a iz općine Ilidža odbacili su negodovanje javnosti zbog te prodaje, saopćivši da taj otpor politički motivira opozicija i dodajući da je ta transakcija zakonski propisno obavljena i transparentna.

Manjak transparentnosti, fiktivne kompanije, optužbe za korupciju

Kako navode iz Agencije za promociju stranih ulaganja, strani investitori imaju isti status, prava i dužnosti kao i domaće kompanije u BiH. Ipak, registrirane ali nepostojeće kompanije i agencije za nekretnine predstavljaju okolni put za kupovinu nekretnina i sticanje dozvola za boravak. Iz Ministarstva sigurnosti BiH tvrdi se da državljani Kuvajta trenutno imaju u vlasništvu 232 registrirane kompanije, od kojih su mnoge neaktivne, te se sumnja da predstavljaju pokrivku za kupovinu nekretnina.

Rubina Čengić, novinarka Starta, upozorava na trend kupovine nekretnina od strane Arapa. Ona kaže da je teško znati koliko su nekretnina investitori tačno stekli, pošto oni kupuju javno i privatno zemljište od finansijski ugroženih lica ili od ljudi koji odlaze iz grada.

U komentaru na tu pojavu i na sve veću pažnju koji joj mediji u Bosni posvećuju zadnjih mjeseci, profesor arapske književnosti i filologije Esad Duraković izrazio je svoju zabrinutost za mrežu N1 : "Na aktuelni proces trebalo bi se gledati kao na namjernu strategiju čiji će se završni efekti vidjeti na dugoročnoj osnovi, a postoji i rizik da će se rezultati spoznati tek onda kad bude prekasno […] Tu se ne radi o produktivnim ulaganjima, a nije u pitanju niti turizam. Činjenica je da se najbolji resursi ove zemlje prodaju stranim državljanima […] Prihodima koji se kratkoročno ostvaruju od turizma ne bi se trebale prikrivati dugoročne posljedice: nisu to samo turisti koji dođu u posjetu zemlji na par dana, nego strani državljani koji uspostavljaju trajnu prisutnost na svojoj vlastitoj zemlji u Bosni i Hercegovini."