Duboka ekonomska kriza čiji smo svjedoci posljednjih godina doprinijela je jačanju kritika prema Europskoj uniji, sve češće optuživanoj da predstavlja Europu banaka a ne naroda, da je isuviše fokusirana na financijsku dimenziju i nedovoljno obazriva prema potrebama sopstvenih građana.

Suočene s takvim kritikama, europske institucije pokušale su elaborirati strategije usmjerene na jačanje socijalne dimenzije Unije, ne bi li potakle države članice da razvijaju tržišno gospodarstvo koje bi bilo visoko kompetitivno ali istovremeno u stanju da garantira punu zaposlenost i društveni napredak.

Među brojnim poduzetim inicijativama, posebno vrijedna pomena je ona usmjerena na stvaranje tzv. Europskog stupa socijalnih prava, inicijativa koja je danas, kako se čini, vrlo blizu da postane realnost. Naime, 26. travnja 2017. zastupnici Europskog parlamenta, okupljeni na plenarnoj sjednici u Bruxellesu, usvojili su prijedlog, predstavljen od strane Europske komisije, o uspostavi Europskog stupa socijalnih prava.

Tokom narednih mjeseci, Europski parlament će, u bliskoj suradnji s Komisijom i Vijećem, raditi na preporukama za dopunu i poboljšanje predloženog Stupa, čija bi konačna verzija trebala biti zajednički objavljena od strane tri glavne europske institucije na Socijalnom samitu koji će se održati u Švedskoj 17. studenog ove godine.

O čemu je zapravo riječ

Europski stup socijalnih prava odnosi se na skupinu ključnih načela i prava razvrstanih u tri glavne kategorije:

1) jednake mogućnosti i pristup tržištu rada (obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje; rodna ravnopravnost; jednake mogućnosti; aktivna potpora zapošljavanju)

2) pravedni radni uvjeti (fleksibilnost i sigurnost zaposlenja; plaće; informacije o uvjetima rada i zaštiti u slučaju otkaza; socijalni dijalog i uključenost radnika; ravnoteža između profesionalne aktivnosti i porodičnog života; zdravo, bezbjedno i adekvatno radno okruženje; zaštita osobnih podataka)

3) socijalna zaštita i inkluzija (skrb o djeci i pružanje potpore maloljetnicima; socijalna zaštita; naknade za nezaposlene; minimalni dohodak; starosna mirovina; zdravstvena skrb; inkluzija osoba s invaliditetom; dugotrajna skrb; udomljavanje i pružanje pomoći beskućnicima; pristup osnovnim uslugama)

Cilj Stupa nije uspostava novih načela i prava, nego ažuriranje i upotpunjavanje onih već utvrđenih pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnim normama, imajući u vidu duboke promjene koje su se u skorije vrijeme desile na europskom tržištu rada i u društvu uopće.

Što se tiče pravne prirode ovog dokumenta, on je zamišljen kao referentni okvir za usmjeravanje djelovanja država članica koje bi, inspirišući se načelima u njemu sadržanim, trebale provoditi, na nacionalnoj razini, zakonodavne reforme gospodarstvenog sektora usmjerene unapređenju uvjeta života i rada svih građana.

Ova inicijativa primarno je usredotočena na zemlje europodručja, no mogu joj se priključiti i ostale države članice Europske unije.

Proces elaboracije

Usvajanju konačnog teksta Europskog stupa socijalnih prava, u travnju ove godine, prethodio je dug put. Od samog formiranja, 2014. godine, aktualni saziv Europske komisije insistirao je na nužnosti jačanja socijalne dimenzije Europe, a već rujna 2015. predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker izrazio je nadu da će ta težnja prerasti u stvaranje Europskog stupa socijalnih prava.

Od tog momenta, Komisija počinje aktivno surađivati s državama članicama, ostalim europskim institucijama, socijalnim partnerima, civilnim društvom i građanima u definiranju sadržaja Stupa. U ožujku 2016. predstavljen je prvi nacrt dokumenta, uz pokretanje javne rasprave koja je trajala do 31. prosinca 2016. Nakon toga je, u travnju 2017, Komisija predstavila Europskom parlamentu svoj prijedlog Europskog stupa socijalnih prava, elaboriran upravo na temelju doprinosa pristiglih tokom trajanja javne rasprave.

Daljnji koraci

U cilju postizanja djelotvorne provedbe načela i prava sadržanih u ovom dokumentu, njegovo usvajanje nužno je propratiti daljnjim inicijativama, zakonodavnog i nezakonodavnog karaktera. Nekoliko konkretnih primjera takvih inicijativa predstavljeno je tokom pomenute plenarne sjednice Europskog parlamenta od strane povjerenice za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen.

Prije svega, planira se uspostavljanje jednog mehanizma monitoringa, u vidu digitalnog pregleda socijalnih pokazatelja, na temelju kojeg će biti mjeren napredak postignut od strane država članica u provedbi Stupa.

Nadalje, Stupom će se potaknuti aktivnosti koje se provode u okviru tzv. Europskog semestra, tijekom kojeg, u razdoblju od prvih šest mjeseci u godini, države članice, na temelju smjernica dobivenih od europskih institucija, usklađuju svoje gospodarske i proračunske politike, te politike zapošljavanja.

Što se tiče financijske potpore za provedbu mnogih ključnih aspekata Stupa, ona će biti osigurana iz europskih fondova, posebice Europskog socijalnog fonda.

Među brojnim zakonodavnim inicijativama usmjerenim upotpunjavanju Stupa, ističe se prijedlog Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika, koji ima za cilj utvrđivanje novih ili viših minimalnih standarda za roditeljski dopust uopće, te posebice za onaj očinski.

Komisija pritom namjerava nastaviti konsultacije sa socijalnim partnerima kako radi osuvremenjivanja zakonodavstva o zapošljavanju (u cilju priznavanja minimalnih prava svim kategorijama radnika, uključujući i one koji obavljaju atipične poslove) tako i radi definiranja mogućih novih zakonskih odredbi vezanih za pristup socijalnoj zaštiti.

Doprinos Europskog parlamenta

Među akterima koji su surađivali s Komisijom u elaboriranju teksta Stupa i osmišljavanju inicijativa uz njega vezanih, naročito bitan doprinos pružio je Europski parlament, koji je 19. siječnja 2017. na plenarnoj sjednici u Strasbourgu usvojio rezoluciju koja sadrži čitav niz preporuka usmjerenih na poticanje inovativnih i progresivnih aktivnosti EU na polju socijalne politike, koje bi bile u skladu sa suvremenim razvojnim trendovima.

Ovom rezolucijom eurozastupnici su, između ostalog, istakli urgentnost jamčenja osnovnih prava svim radnicima, neovisno o vrsti radnog odnosa ili ugovora, uključujući i najnovije forme zapošljavanja, poput rada na poziv (on demand) ili preko digitalnih platformi. Preporučeno je, međutim, izbegavanje izrazito atipičnih formi zapošljavnja (poput tzv. ugovora na nula sati), odnosno njihovo maksimalno ograničavanje (kao u slučaju rada na poziv).

Također je istaknuta izrazita važnost obezbjeđivanja dostojanstvenih radnih uvjeta za stažiste i pripravnike, uključujući adekvatnu novčanu naknadu.

Nadalje, prepoznata je potreba za efikasnijim suzbijanjem rada na crno, uz predlaganje uvođenja “europske karte socijalne sigurnosti“ koja bi radnicima omogućila da imaju uvid u sopstvene doprinose socijalnom sistemu gdje god da su zaposleni unutar jedinstvenog europskog tržišta.

Najzad, Parlament je skrenuo pozornost na to da, ukoliko se želi dati kredibilitet Europskom stupu socijalnih prava, on bi morao biti definitivno usvojen i učinjen operativnim najkasnije do kraja 2017. godine.

Iz dosad navedenog razvidno je da su neke od pomenutih preporuka Europskog parlamenta već usvojene od strane Komisije, dok druge još uvijek čekaju na usvajanje. To je potpuno razumljivo jer puna provedba načela i prava sadržanih u Stupu neumitno predstavlja postepen proces, koji će s vremenom zasigurno biti obogaćivan novim prijedlozima. Za očekivati je dakle da će Komisija u skoroj budućnosti poduzeti daljnje inicijative u pravcu konkretne provedbe Stupa, između ostalog i zbog toga što taj dokument, sam po sebi, ima veliku poticajnu vrijednost.

U svakom slučaju, unatoč činjenici da nema obvezujući karakter, usvajanje Europskog stupa socijalnih prava predstavljalo bi izuzetno bitan korak u poticanju država članica na modernizaciju politika zapošljavanja i socijalnih politika, za kojom postoji prijeka potreba. Naime, iako su sustavi socijalne skrbi država članica EU među najnaprednijim na svijetu, nužno ih je konstantno osuvremenjivati, prateći evoluciju društva, ne bi li se izbjeglo njihovo pretvaranje u privilegiju malobrojnih, u nešto čega bi brojne kategorije stanovništva, naročito mladi, mogle ostati u potpunosti lišene.