Srbi u Hrvatskoj na distanci od Beograda

Vlasti u Beogradu nemaju kontrolu "na terenu", odnosno nad poslovima Srba u Hrvatskoj i ne mogu lako da im nameฤ‡u svoje stavove, a pogotovo ne da utiฤu na politiku Hrvatske. U takvim uslovima Srbima najviลกe mogu pomoฤ‡i Brisel i Vaลกington, a put do njih vodi preko Zagreba, a ne preko Beograda

11/08/2020, Dragan Janjiฤ‡ - Beograd

I-serbi-di-Croazia-si-distanziano-da-Belgrado

(ยฉdanielo/Shutterstock)

Slobodan Miloลกeviฤ‡, ฤovek za ฤije se ime vezuje raspad bivลกe Jugoslavije i krvavi oruลพani sukobi, sasvim sluฤajno ima isto prezime kao i aktuelni potpredsednik hrvatske vlade iz redova srpske manjine Boris Miloลกeviฤ‡, za ฤije ime bi, kako stvari sada stoje, moglo da bude vezano otvaranje nove stranice u odnosima Srbije i Hrvatske. Njegova odluka da prisustvuje obeleลพavanju godiลกnjice vojne operacije "Oluja", koja je 1995. godine rezultirala proterivanjem oko 200.000 Srba iz Hrvatske, dugoroฤno ฤ‡e uticati na odnose izmeฤ‘u Srbije i Hrvatske, a verovatno i na opลกtu situaciju u regionu.

Centralna manifestacija obeleลพavanja godiลกnjice "Oluje" odrลพana je u gradu Kninu, koji je pre rata bio veฤ‡inski srpski grad i sediลกte samoproglaลกene Republike Srpske Krajine (RSK), oblasti sa srpskom veฤ‡inom. Praktiฤno celokupno stanovniลกtvo je izbeglo pred ofanzivom hrvatskih snaga. ฤŒinjenica da se sve to, u organizaciji hrvatskih vlasti, veฤ‡ godinama slavi kao veliki uspeh hrvatske politike i vojne sile je za Srbe priliฤno bolno podseฤ‡anje, ne samo za radikalne nacionaliste, nego i za ljude sa umerenim nacionalnim oseฤ‡anjima. Reฤ je, dakle, o ranama koje po pravilu izazivaju poviลกene tenzije, ลกto gest Miloลกeviฤ‡a, ฤiji su bliski srodnici ubijeni u "Oluji", ฤini upeฤatljivijim.

Reฤ je o prvorazrednom politiฤkom dogaฤ‘aju koji nagoveลกtava promenu politike srpske manjine u Hrvatskoj i delimiฤno distanciranje od stavova i akcija zvaniฤnih srpskih vlasti, kao i organizacija Srba iz Hrvatske koji su ostali da ลพive na podruฤju Srbije. Miloลกeviฤ‡ev dolazak u Knin naznaka je moguฤ‡eg udaljavanje Srba preostalih u Hrvatskoj od narativa o udaru tamoลกnjih vlasti na nezaลกtiฤ‡ene Srbe i njihovog okretanja ka veฤ‡em stepenu oslanjanja na vlasti u Hrvatskoj. Beogradu se to, naravno, ne dopada pa je usledila orkestrirana kampanja protiv Pupovca i Miloลกeviฤ‡a.

Pupovac

Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), vodeฤ‡a stranka Srba u Hrvatskoj ฤiji je predsednik Milorad Pupovac, a Miloลกeviฤ‡ ฤlan najuลพeg rukovodstva, pokazala je znake spremnosti da poฤne pragmatiฤno da se okreฤ‡e politiฤkoj realnosti, procenjujuฤ‡i da Srbi ne mogu ฤekati neka "bolja vremena" i da moraju da reลกavaju probleme sa kojima se suoฤavaju. Pupovac se u jedom duelu na Radio televiziji Srbije (RTS, srpski javni servis) otvoreno i oลกtro usprotivio srpskom ministru inostranih poslova Ivici Daฤiฤ‡u, koji je osudio odluku da Miloลกeviฤ‡ prisustvuje obeleลพavanju godiลกnjice "Oluje" u Kninu. Bilo je to jedno od najveฤ‡ih javnih politiฤkih razmimoilaลพenja Beograda i Srba u Hrvatskoj u minulih nekoliko decenija.

Pupovac je otvoreno optuลพio srpske vlasti da su se tokom devedesetih, kada je poฤeo sukob u Hrvatskoj, ponele neodgovorno. Naveo je da je i u vreme rata upozoravao da ฤ‡e se "politike koje su tada vodile" sruฤiti na srpski narod u Hrvatskoj. "Sada bi neki hteli da se to sruฤi na Borisa Miloลกeviฤ‡a. Ljudi koji su tada bili odgovorni u srpskoj politici mogli su da urade neลกto na vreme da se ne dogodi egzodus, da se prihvate dugo pripremani planovi koji bi omoguฤ‡ili autonomiju Srba u Hrvatskoj, za koju nije bilo razumevanja na hrvatskoj strani, ali ne razumem zaลกto je nije bilo na srpskoj", rekao je on.

Pupovฤeve primedbe odnosile su se na ponaลกanje reลพima Slobodana Miloลกeviฤ‡a, koji je od kraja devedesetih imao punu kontrolu nad politiฤkim i ekonomskim poslovima Srba u Hrvatskoj, ali i u drugim bivลกim jugoslovenskim republikama. Taj reลพim je poฤetkom devedesetih proลกog veka snaลพno podstakao oruลพanu pobunu Srba nakon proglaลกenja nezavisnosti Hrvatske, ali im nije pruลพio odgovarajuฤ‡u vojnu pomoฤ‡ 1995. godine, kada su hrvatske snage ojaฤale i pokrenule vojnu akciju zavrลกenu operacijom "Oluja".

Kontrola

Mediji koji su pod kontrolom srpskih vlasti oลกtro su napali Miloลกeviฤ‡a, naglaลกavajuฤ‡i da se na taj naฤin razbija "srpsko jedinstvo". Predsednik Srbije Aleksandar Vuฤiฤ‡ je to donekle ublaลพio i sveo na opasku da je pre dolaska u Knin trebalo konsultovati Beograd, ali nije bilo jasnijih osuda i oลกtrih napada na Miloลกeviฤ‡a niti distanciranja od politike voฤ‘ene devedesetih godina. Malo je verovatno da ฤ‡e kampanja koja se vodi u Srbiji i stavovi srpskog predsednika ponukati Srbe u Hrvatskoj da odustanu od novog kursa. Jer, oni su poฤetkom devedesetih, praktiฤno bespogovorno, sluลกali i izvrลกavali zahteve Beograda, da bi 1995. godine veฤ‡ina njih pred naletom hrvatskih snaga napustila svoje domove.

Nacionalistiฤki orijentisane partije, uprkos ozbiljnom vojnom i politiฤkom porazu, i dalje insistiraju na stavu da Srbi u Hrvatskoj moraju da ostanu nepopustljivi i da te stranke i njihove pristalice ฤine veฤ‡inu na politiฤkoj sceni u Srbiji. Vuฤiฤ‡ zavisi od glasova nacionalista pa ne prigovara njima, nego Srbima u Hrvatskoj. Ali, u Hrvatskoj su se stvari ipak promenile. Vlasti u Beogradu nemaju kontrolu "na terenu", odnosno nad poslovima tamoลกnjih Srba, kakvu na primer imaju na Kosovu, pa ne mogu lako da im nameฤ‡u svoje stavove, a pogotovo ne da utiฤu na politiku Hrvatske. U takvim uslovima Srbima najviลกe mogu pomoฤ‡i Brisel i Vaลกington, a put do njih vodi preko Zagreba, a ne preko Beograda.

Jasno je, dakle, da su iskustva od pre 25 godina isuviลกe bolna da bi se istorija tek tako ponovila i da bi voฤ‘e Srba u Hrvatskoj odluke opet donosile snaลพno se oslanjajuฤ‡i na Beograd. Treba, takoฤ‘e, imati u vidu i pomalo bizarnu ฤinjenicu da su Vuฤiฤ‡ i Daฤiฤ‡ u to vreme bili visoki funkcioneri stranaka koje su snaลพno podrลพavale Miloลกeviฤ‡evu ratnu politiku i da su zagovarali radikalan stav u odnosu na Hrvatsku. Dakle, isti ljudi i njihovi bliski saradnici i danas odluฤuju o politiฤkim, ekonomskim i vojnim poslovima i pozivaju Srbe u Hrvatskoj na posluลกnost ili ih optuลพuju za dodvoravanje hrvatskim vlastima. U tome treba traลพiti i jedan od razloga za snaลพan otpor Pupovca i Miloลกeviฤ‡a kritikama Beograda.

 

Tag:

Commenta e condividi

La newsletter di OBCT

Ogni venerdรฌ nella tua casella di posta