O federalnim sistemima, kompetencijama i sporazumu prijenosa ovlasti
U mnogim federalnim (i regionalnim) sistemima, kao i u Europskoj uniji, postoji nepisano naฤelo federalne ljubaznosti ili lojalnosti (Bundestreue) iz kojeg proizlaze komplementarne obaveze za one sluฤajeve koji nisu izriฤito navedeni u ustavu

O-federalnim-sistemima-kompetencijama-i-sporazumu-prijenosa-ovlasti
Prof. dr. jur. Jens Woelk
(Originalno objavljen 29.11.2021. na Osloboฤenje )
Po svojoj prirodi federalizam je dinamiฤan fenomen. Idealno, temelji se na poฤetnom sporazumu (โfoedusโ, odakle i dolazi sam pojam) izmeฤu ravnopravnih partnera (u zakonu, rijetko u praksi) s ciljem odrลพavanja autonomije samoupravljanja u nekim podruฤjima, dok se u nekim provodi politika zajedniลกtva, u zajedniฤkom okviru, u kojem svi partneri imaju pravo glasa u donoลกenju odluka. Dakle, kratka formula koju je osmislio Daniel Elazar glasi: โsamoupravljanjeโ (podnacionalnih ili konstitutivnih jedinica) u kombinaciji sa โzajedniฤkom vladavinomโ (drลพavne institucije). To je bit federalnih sistema.
Asimetrija entiteta
Pobliลพe, u stvarnosti federalni sistemi mogu biti (i jesu) vrlo razliฤiti. Njihova kompleksnost moลพe biti niska, a, u svojoj organizaciji i ovlasti, federalne jedinice mogu biti simetriฤne (kao ลกto je to u SAD-u ili Njemaฤkoj) ili mogu biti vrlo razliฤite, asimetriฤne u svojoj organizaciji i nadleลพnostima. U Bosni i Hercegovini asimetrija izmeฤu entiteta u njihovoj unutarnjoj strukturi (jedinstvena u RS-u, kantonalna u FBiH), kao i kombinacija federalnih, teritorijalnih i etniฤkih elemenata podjele vlasti u kombinaciji ฤine vrlo sloลพen sistem.
Federalizam funkcionira kao sistem. Autonomiju njegovih dijelova potrebno je uravnoteลพiti s njihovom integracijom. Samovladavina i zajedniฤka vladavina. U suprotnom, sistem neฤe funkcionirati. To vrijedi ฤak i u sistemima u kojima su federalne jedinice i federalna vlada odvojene i funkcioniraju paralelno, kao ลกto je to u Sjedinjenim Drลพavama. Kao ลกto se moglo vidjeti za vrijeme krize izazvane koronom, saradnja i koordinacija izmeฤu nivoa su nuลพne.
Ako se ลพeli uspjeลกno boriti protiv pandemije, niti jedan federalni sistem ne moลพe si priuลกtiti izolaciju drลพave niti autoritarno prevladavanje predsjednika.
Svakom funkcionirajuฤem sistemu najprije je potrebna savjest svih njegovih dijelova, koji su zapravo dio sveobuhvatnog sistema. To znaฤi da svaki dio treba ispuniti svoju ulogu i zadaฤe. U demokratskom federalnom sistemu oni su utvrฤeni temeljnim sporazumom, tj. ustavom. U mnogim federalnim (i regionalnim) sistemima, kao i u Europskoj uniji, postoji nepisano naฤelo federalne ljubaznosti ili lojalnosti (Bundestreue) iz kojeg proizlaze komplementarne obaveze za one sluฤajeve koji nisu izriฤito navedeni u ustavu. Bit tih naฤela je da se nijedna federalna jedinica ne smije ponaลกati na naฤin kojim bi mogla nanijeti ลกtetu drugim jedinicama ili drลพavi. Princip funkcionira u oba smjera, ลกto znaฤi da drลพava ima istu obavezu prema jedinicama. Zapravo, sistemu je zajamฤeno djelovanje kao cjelini, unatoฤ njegovoj artikulaciji u razliฤitim, autonomnim dijelovima. Zajamฤene su saradnja i koordinacija, ali i poลกtivanje nadleลพnosti.
U cilju jasnoฤe i pravne sigurnosti, raspodjela nadleลพnosti je definirana u ustavu svakog federalnog sistema. Potrebno je poลกtivati โโi garantirati autonomiju, odnosno samoupravu jedinica. Na isti naฤin treba garantirati i savezne ovlasti. Meฤutim, ove liste kompetencija nikada nisu statiฤne. Svaki sistem se mora prilagoditi svojim promjenjivim ekonomskim, demografskim, unutarnjim i vanjskim uslovima, ลกto nije moglo ili je bilo samo djelomiฤno predviฤeno u trenutku kada je prvobitni sporazum upisan u ustav. Potreba za odreฤenom fleksibilnoลกฤu obiฤno je zadovoljena specifiฤnim klauzulama u poretku nadleลพnosti saveznih sistema, kao ลกto je klauzula o impliciranim ovlastima u SAD-u, koja dopuลกta donoลกenje saveznih zakona od ameriฤkog Kongresa, kada je to nuลพno i ispravno, iako to nije izriฤito navedeno u Ustavu. No, kako bi sistem ispravno funkcionirao, potrebno da je ove ovlasti razradi savezna vlada. U Europskoj uniji naฤelo supsidijarnosti jamฤi odreฤenu fleksibilnost u smislu prebacivanja nadleลพnosti drลพave ฤlanice na EU, ako je to potrebno, jer propis koji se odnosi na drลพave ฤlanice ne bi mogao jamฤiti iste rezultate u smislu uฤinkovitosti. Naravno, drลพave ฤlanice su ukljuฤene u odluku o izvrลกavanju nadleลพnosti, putem institucija (osobito Vijeฤa) i njihovih parlamenata (u preliminarnom savjetovanju).
Drugi naฤin fleksibilnosti u ostvarivanju nadleลพnosti su drลพavni ugovori, odnosno sporazumi izmeฤu federalnih jedinica ili izmeฤu njih i federalne razine. U federalnim sistemima, kao ลกto su ล vicarska, Austrija i Njemaฤka, ti sporazumi postoje i ฤesto se koriste. One su sredstvo za samokoordinaciju, odnosno izbjegavanje prijenosa ovlasti na federalnu razinu, a time i oฤuvanje autonomije samokoordinacijom. Mogu se koristiti i za stvaranje institucija na saveznoj razini, kao ลกto je prvi โnacionalniโ TV program u Njemaฤkoj (ARD), koji je zapravo institucija utemeljena na sporazumu njemaฤkih pokrajina o stvaranju mreลพe regionalnih TV postaja na nacionalnom nivou.
U Bosni i Hercegovini moguฤnost prijenosa ovlasti s entiteta na drลพavu predviฤena je Dejtonskim ustavom kao elementom fleksibilnosti, a po principu supsidijarnosti. Sporazum o prijenosu je sporazum izmeฤu dva entiteta o trajnom odricanju od vrลกenja odreฤenih nadleลพnosti kako bi ih mogla vrลกiti drลพava BiH. To je izriฤito predviฤeno ฤlankom III.5. Ustava BiH (u izvornom obliku Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma). U proลกlosti visoki predstavnik zagovarao je pregovore o ovim sporazumima, i to u sektoru obrane, poreza na dodanu vrijednost i pravosuฤa itd. Tokom prve reforme pravosuฤa uvoฤenjem Drลพavnog suda i drลพavnog javnog tuลพitelja za ratne zloฤine, kao i zamjenom dvaju entitetskih sudskih vijeฤa Visokim sudskim i tuลพiteljskim vijeฤem (VSTV) na drลพavnom nivou odgovornim za sva ฤetiri pravosudna sistema u BiH, cilj je bio uฤiniti drลพavu funkcionalnijom. U tom smislu, marta 2004. godine sklopljen je sporazum izmeฤu Federacije i RS-a. Na temelju navedenog, a Zakonom o Visokom sudskom i tuลพiteljskom vijeฤu Bosne i Hercegovine, koji je usvojio Parlament BiH 2004. godine, formirano je Visoko sudsko i tuลพiteljsko vijeฤe koje je imalo zadatak da osigura odrลพavanje neovisnog, nepristranog i profesionalnog pravosuฤa u BiH. Ustavnost Zakona o VSTV-u potvrdio je Ustavni sud BiH 2009. godine.
Ustavni amandman
Uspostavljanjem stalnih institucija na drลพavnim razinama, sporazum o prijenosu ovlasti ne moลพe se raskinuti jednostrano ili u kratkom roku. Ni u Ustavu ni u sporazumima o prijenosu nije predviฤen datum isteka niti postupak opoziva. Ako entitet to ipak ลพeli, mora se pokrenuti pregovaraฤki proces kako bi se pronaลกlo sporazumno rjeลกenje koje, takoฤer, uzima u obzir posljedice po cjelokupni sistem. Ni pod kojim okolnostima jedan entitet – nakon viลกe od 15 godina – ne moลพe jednostavno โiskljuฤiti utikaฤโ ne vodeฤi raฤuna o posljedicama drugih pravosudnih sistema, kao i same drลพave. Pravna sigurnost i zaลกtita povjerenja zahtijevaju odgovorno djelovanje, posebice u sektoru pravosuฤa, ali i u sektorima poput obrane i poreznog sistema, gdje je u pitanju funkcionalnost drลพave i cijelog sistema.
Politiฤki, meฤutim, nije nemoguฤe traลพiti povrat ovlasti prenesenih na drลพavu. Pravno se moลพe samo formirati zahtjev za opoziv sporazuma i promjenu ili ukidanje dotiฤnog zakona u Parlamentarnoj skupลกtini. Na temelju sadaลกnjeg Ustava nemoguฤe je jednostrano postupati bez sagledavanja posljedica za sistem u cjelini. Situaciju bi mogao razjasniti i ustavni amandman, ali opet bi za njegovo usvajanje bio potreban ลกiri konsenzus, ลกto je upravo smisao ustavnih jamstava. Drugaฤije, ako je jednostran, politiฤki zahtjev je izvan ustavnog okvira.
U svakom sluฤaju, dodatna vrijednost u smislu funkcionalnosti trebala bi biti odluฤujuฤe pitanje u motiviranju i ispitivanju (politiฤkog) zahtjeva za povrat nadleลพnosti: hoฤe li to dovesti do boljeg funkcioniranja pravosuฤa, poreznog sistema ili drugih podruฤja? Zasigurno ฤe hipotetski negativno utjecati na put zemlje prema pridruลพivanju EU, jer je jasno u suprotnosti s naznakama koje je Europska komisija dala u svom Miลกljenju, kao i iskustvima zemalja ฤlanica EU. Svaka takva odluka, posebice ako je jednostrana i nije popraฤena alternativnim prijedlozima za poboljลกanje cijelog sistema, u ustavnom smislu bila bi problematiฤna, baลก kao i jasan korak unazad od buduฤnosti u Europskoj uniji.
Tag: