Automobil je sloboda
U Srbiji dolazi prva knjiga koja opisuje istoriju automobilizma u zemlji. Intervju sa autorom, Marko Miljkovicฬ, istoriฤar i kustos izloลพbe u Muzeju automobila u Beogradu
Vi ฤete uskoro objaviti prvu nauฤnu knjigu o istoriji automobila u Srbiji i Jugoslaviji. O ฤemu govori?
U knjizi Automobil je sloboda analizirao sam istoriju razvoja automobilizma od dolaska prvog automobila u Beograd 1903. godine do danas. Fenomen automobilizma sam posmatrao iz razliฤitih uglova, od proizvodnje automobila, razvoja automobilske kulture, izgradnje putne i druge infrastrukture, razvoja automobilskog sporta. Oslanjajuฤi se na osnovnu ideju knjige da je automobil ljudima dao mnogo viลกe slobode nego ลกto su ranije mogli da sanjaju, ลพeleo sam da kroz istoriju automobilizma posmatram i razvoj sloboda u srpskom/jugoslovenskom druลกtvu. Paradoksalno ili ne, pokazalo se da je iz te perspektive jugoslovensko druลกtvo bilo โnajslobodnijeโ u periodu izmeฤu druge polovine 1960-ih i poฤetka 1980-ih godina, iako se danas o Jugoslaviji meฤu revizionistima ฤesto govori kao o โtamnici narodaโ.
U poslednje vreme italijanska javnost je poฤela da povezuje Srbiju i Fiat. Javna percepcija je da je to neลกto potpuno novo, vezano ekskluzivno za potragu za jeftinom radnom snagom. Ali te veze su dublje u proลกlosti, zar ne?
Italija i Jugoslavija su kroz ฤitavu istoriju meฤusobnih odnosa uvek bile bliski ekonomski partneri. U tom smislu je โFIATโ, kao jedan od nosioca italijanske industrije svakako imao vaลพnu ulogu.
Prava saradnja je poฤela 1954. godine kada je fabrika โCrvena Zastavaโ (Kragujevac, Srbija) kupila licencu za proizvodnju โFIATโ-ovih automobila. Ugovor je potpisan 12. avgusta 1954. godine u Torinu kao jedan od prvih velikih ugovora o saradnji sa zapadnim partnerima i na simboliฤan naฤin predstavlja prekretnicu u razvoju jugoslovenske privrede; posledicu, ali i neku vrstu ekonomskog ekvivalenta politiฤkom raskidu sa Sovjetskim savezom 1948. godine.
Kljuฤna godina je bila 1955, kada je u โCrvenoj Zastaviโ poฤela montaลพa modela โfiat 600โ. Ovaj automobil je u zemlji dobio nadimak โfiฤaโ, ili โmali fiatโ. Gotovo milion proizvedenih โfiฤaโ koliko je siลกlo sa fabriฤkih traka โCrvene Zastaveโ do 1985. godine, u pravom smislu reฤi je postavilo Jugoslovene na ฤetiri toฤka. โFiฤaโ je predstavljao simbol modernizacije i uspeลกnosti pojedinca u novom socijalistiฤkom druลกtvu, sluลพio je i kao porodiฤni i kao policijski automobil, pogodan i za duga putovanja. Danas ovaj automobil budi snaลพne emocije i predstavlja jedan od primarnih objekata โjugonostalgijeโ.
I drugi โFIATโ-ovi modeli koje je proizvodila โCrvena Zastavaโ su uลพivali veliku popularnost. ฤuveni โmilletrecentoโ, u Jugoslaviji poznatiji kao โtristaฤโ, zahvaljujuฤi udobnosti koje je pruลพao tokom 1960-ih godina je bio omiljeno vozilo jugoslovenske socijalistiฤke elite. Ponekad su ga nazivali i โjugoslovenskim mercedesomโ.
Koliko je saradnja sa โFIATโ-om bila znaฤajna za razvoj jugoslovenske privrede?
Saradnja sa โFIATโ-om je od samog poฤetka bila jedan od najvaลพnijih drลพavnih projekata buduฤi da je automobilska industrija predstavljala najvaลพniji sektor industrijalizacije Jugoslavije u periodu posle Drugog svetskog rata. Jedini problem u tim ambicioznim planovima je bio ลกto Jugosloveni nikada pre toga nisu proizvodili automobile i nisu znali kako se to zapravo radi. Masovna proizvodnja automobila podrazumeva koordinaciju i angaลพman ฤitave industrije, a iako je โCrvena Zastavaโ bila najstarije industrijsko postrojenje u Srbiji, osnovano joลก 1853. godine, do tog vremena je proizvodila samo oruลพje. U tom pogledu je โFIATโ za Jugoslovene predstavljao istovremeno i ลกkolu i model industrijskog razvoja. Tako je i โCrvena Zastavaโ postala jedno od najveฤih industrijskih postrojenja u Jugoslaviji, koje je neposredno pred raspad zemlje zapoลกljavalo oko 56.000 radnika. Za โCrvenu Zastavuโ je radilo i preko 200 kooperanata ลกirom zemlje, tako da je ova fabrika zaista predstavljala โmotorโ jugoslovenske privrede. Zbog svega toga je, kao i โFIATโ u Italiji, โCrvena Zastavaโ uvek uลพivala poseban tretman – dobijala povoljnije drลพavne kredite i garancije ili otpise dugovanja u periodima krize.
Kako su Tito i drugi rukovodici Saveza Komunista Jugoslavije gledali na jednu od najvaลพnijih i najdugoveฤnijih porodica italijanskog kapitalizma kakvi su Anjeli?
Kada su poฤetkom 1950-ih godina ameriฤke diplomate pitale Tita zaลกto nastavlja sa sovjetskim modelom razvoja teลกke industrije, on im je odgovorio da je to politiฤki nuลพna strategija kako pristalice Staljina u Jugoslaviji ne bi mogle da ga optuลพe za izdaju ideje socijalizma. Tito i njegov najbliลพi krug su bili veoma sposobni i veoma pragmatiฤni ljudi, koji su iznad svega pokuลกavali da za sebe i ฤitavu zemlju obezbede najลกiru moguฤu nezavisnost. Saradnju sa nosiocima krupnog kapitala, poput porodice Anjeli, u ideoloลกkom pogledu je bilo teลกko opravdati, ali je politiฤki, ekonomski i propagandno bila veoma korisna i vaลพna. โFIATโ je 1962. godine u Kragujevcu sufinansirao izgradnju jedne od najmodernijih fabrika automobila u Evropi, dizajniranu prema modelu fabrike Mirafiori, u kojoj se proizvodio โfiฤaโ kao prvi narodni automobil u socijalistiฤkim zemljama. Sve ovo je โdokazivaloโ da je Jugoslavija otvorena za ekonomsku, politiฤku i kulturnu saradnju sa Zapadom, a u tom procesu Italija je na razliฤitim nivoima predstavljala specifiฤan โmostโ saradnje. Tako su Tito i Jugoslavija postepeno sticale i odgovarajuฤi meฤunarodni prestiลพ zahvaljujuฤi kojem je postignuta priลพeljkivana nezavisnost. Zbog toga ne iznenaฤuje da je Tito 1969. godine ฤak odbio da primi Anjelija, uz komentar: โZaลกto bih ja morao primiti baลก svakoga ko doฤe u zemlju?โ Ipak, par dana kasnije, ฤak je i Tito morao da popusti i da primi Anjelija, iako nije propustio da prokomentariลกe ljudima iz protokola da ฤe ubuฤe sam odreฤivati koga ฤe i kada da primi. S druge strane, nema podataka da se Tito ikada dvoumio kada su mu u posetu dolazile Sofija Loren ili ฤina Lolobriฤida…
Pored tehniฤko-industrijskih pitanja, da li je italijanski uticaj bilo znaฤajan u nekoj drugoj oblasti rada? Znamo, na primer, da je โCrvena Zastavaโ imala interesantan marketing…
โFIATโ je u svakom pogledu bio โลกkolaโ za radnike โCrvene Zastaveโ, od onih na montaลพnim trakama, sve do menadลพera i inลพenjera, tako da je i u pogledu marketinga teลกko govoriti o samostalnom razvoju. To naravno ne znaฤi da nije bilo i originalnih jugoslovenskih reลกenja. Moja omiljena reklamna kampanja โCrvene Zastaveโ je ekspedicija pet โzastava 101โ (derivat โfiata 128โ) koji su poฤetkom 1975. godine preลกli put od Kragujevca do Kilimandลพara, praฤeni ekipom novinara, fotoreportera i kamermana. Bilo je i manje uspeลกnih pokuลกaja, poput reklame koja je fotografisana po kiลกnom danu, ali sa devojkom u mini-suknji koja sedi na haubi. Nasmejana pokisla devojka svakako moลพe da izgleda zanimljivo, ali nisam siguran koliko automobila mogu da prodaju sivi oblaci u pozadini. Kao i u svakoj planskoj ekonomiji, stiฤe se utisak da je fotograf imao nemoguฤe kratak rok i fotografisao uprkos loลกem vremenu. S druge strane, najveฤi uspeh โCrvene Zastaveโ je bio izvoz originalnog jugoslovenskog modela โyugoโ u SAD u drugoj polovini 1980-ih godina, iako su โFIATโ-ovi struฤnjaci upozoravali rukovodstvo jugoslovenske fabrike da odustane od tog projekta. Zahvaljujuฤi agresivnoj kampanji koju su osmislili ameriฤki struฤnjaci, โyugoโ je jedno vreme vaลพio za najbolje prodavani evropski automobil u ameriฤkoj istoriji. Zbog inicijalnih uspeha rukovodstvo โCrvene Zastaveโ se ogluลกilo na upozorenja โFIATโ-ovih struฤnjaka, ลกto je imalo katastrofalne rezultate po jugoslovensku automobilsku industriju, koja ni tehniฤki ni finansijski nije mogla da podnese konkurenciju na ameriฤkom trลพiลกtu. Danas je โyugoโ ostao upamฤen kao najgori automobil ikada proizveden, a kao takav je ismevan u mnogim holivudskim filmovima, poput Umri muลกki 3 [gledaj: http://www.youtube.com/watch?v=kSe_H9GbXx ]
U kojoj meri su industrijski i ekonomski odnosi doveli do veฤeg poznavanja izmeฤu druลกtva i graฤana Italije i Jugoslavije?
Radnici โCrvene Zastaveโ su uฤili italijanski na fabriฤkim kursevima veฤ od 1962. godine, kako bi mogli da proฤu obuku u โFIATโ-u. Ovo je bilo posebno vaลพno jer je u prethodnom periodu bilo komiฤnih scena. Deลกavalo se da je โCrvena Zastavaโ dobijala promotivne i struฤne filmove koje su na kraju neodgledane vraฤali โFIATโ-u jer nije imao ko da ih prevede. Takoฤe, u Italiju su odlazili uglavnom radnici koji su bili ฤlanovi Saveza komunista Jugoslavije, a koji najฤeลกฤe nisu govorili italijanski. U โFIATโ-ovim fabrikama su mogli da nauฤe samo osnovne operacije, ali su se zato sa putovanja vraฤali sa novim televizorima u boji i drugim ureฤajima, novom garderobom i sa po nekoliko pari cipela. Nisam siguran koliko je sve ovo pomoglo โCrvenoj Zastaviโ da unapredi proizvodnju, ali je svakako imalo snaลพan uticaj na jugoslovensko druลกtvo u pogledu razvoja savremenog potroลกaฤkog druลกtva i modernizacije u najลกirem smislu. Naravno, vremenom su ovi problemi prevaziฤeni, a komunikacija postala sve sloลพenija i intenzivnija.
ล ta se desilo posle raspada Jugoslavije i kako se doลกlo do ove nove danaลกnje veze?
Kolaps proizvodnje u โCrvenoj Zastaviโ je zapoฤeo krajem 1980-ih godina, i u tom smislu se moลพe posmatrati kao jedan od simptoma kolapsa ฤitave zemlje. Prekid veza sa Italijom i drugim zapadnim partnerima poฤetkom 1990-ih, gubitak jedinstvenog jugoslovenskog trลพiลกta, ali i kooperanata iz drugih jugoslovenskih republika, uvoฤenje sankcija 1992. godine i konaฤno bombardovanje fabriฤkih pogona 1999. godine, u potpunosti su upropastili fabriku. Iako je โCrvena Zastavaโ tokom poslednje dve decenije uspevala da proizvede po nekoliko hiljada automobila godiลกnje, to je bio samo uzaludni pokuลกaj vlasti da izbegne otpuลกtanje desetine hiljada radnika.
Podjednako veliki problem su predstavljali dugovi koje je prema โFIATโ-u imala โCrvena Zastavaโ. Posle ukidanja sankcija i politiฤkih promena 2000. godine, trebalo je pronaฤi naฤin da se ti dugovi namire. โFIATโ je 2005. godine oprostio โCrvenoj Zastaviโ najveฤi deo dugova, a iste godine je kao deo paketa pomoฤi dobijena licenca za proizvodnju modela โfiat puntoโ (โzastava 10โ). Sve to nije bilo dovoljno za spas ove fabrike, tako da je 29. septembra 2008. godine sa Vladom Republike Srbije โFIATโ potpisao ugovor o kupovini โCrvene Zastaveโ. Vrednost ugovora je iznosila 950 miliona evra, od ฤega je 700 miliona investirao โFIATโ, dok je Srbija zadrลพala 33 procenta vlasniลกtva nad novom fabrikom โFIAT Automobili Srbija โ FASโ.
Koja je pozicija โFIATโ-a danas u Srbiji i koliko italijanska firma znaฤi za srpsku privredu? Kakvo je stanje radnika u njoj zaposleni?
Fabrika โFiat Automobili Srbijaโ je danas jedan od najveฤih industrijskih pogona u zemlji, a koliko god neverovatno zvuฤalo, automobili su najvaลพniji izvozni proizvod Srbije. โFiat 500Lโ – proudly made in Serbia – uspeลกno se izvozi i na ameriฤko trลพiลกte, mada ako smem da se naลกalim, nije doลพiveo โmeteorskiโ uspeh kao โyugoโ 1980-ih godina. Postojanje savremene fabrike automobila je veoma znaฤajno za privredni oporavak Srbije koja je u prethodne dve decenije deindustrijalizovana i po nivou industrijske proizvodnje vraฤena u 1960-te godine.
S druge strane, ovakva pozicija omoguฤava โFIATโ-u monopolski poloลพaj u Srbiji. Mi danas ne znamo sve detalje ugovora koji je ova kompanija potpisala sa Vladom Republike Srbije jer se odreฤeni delovi vode kao poslovna tajna. Iako srpski politiฤari hvale izvozne rezultate โFIATโ-a, izbegava se podatak da je โFIATโ i jedan od najveฤih uvoznika โ najsloลพeniji delovi, poput motora i menjaฤa uvoze se iz Italije i drugih zemalja. Opasnost predstavlja i potencijalna moguฤnost da u bliskoj buduฤnosti โFIATโ promeni svoju razvojnu politiku i zatvori fabriku u Kragujevcu, ฤime bi srpska ekonomija bila teลกko pogoฤena. Postoje i protesti obiฤnih radnika koji, koliko znam, rade za plate koje se kreฤu na nivou republiฤkog proseka od oko 350 evra. Bilo je sluฤajeva da su tek zavrลกeni automobili na proizvodnoj traci u znak protesta bili izgrebani ลกrafcigerom.
Naravno, ovo su problemi i dileme svih druลกtava u tranziciji, za koje su najodgovorniji domaฤi politiฤari koji, kako se stiฤe utisak, joลก uvek nemaju potpuno jasnu strategiju ekonomskog opravka zemlje. Ipak, u konaฤnoj oceni, ฤinjenica da โFIATโ posluje u Srbiji predstavlja dobru osnovu za buduฤi ekonomski razvoj zemlje. Pod uslovom da ta saradnja bude paลพljivo kontrolisana i usmeravana od strane srpske vlade.
Tag: